Prema istraživanju Američke agencije za nadzor svemirskog prostora (UCS) čiji su podaci objavljeni u studenome prošle godine u Washingtonu, danas se u svemirskom prostoru oko Zemlje i diljem Sunčeva sustava nalazi preko 1000 operativnih letjelica (satelita) različitih namjena. Od tog broja najveći dio njih spada u telekomunikacijske satelite (338), slijede sateliti vojne namjene (142), a ostatak predstavljaju znanstveno-istraživački, komercijalni i eksperimentalni sateliti različitih namjena, međuplanetarne letjelice te sateliti koji se koriste za potrebe ljudskih ekspedicija u svemir.

Precizan broj operativnih satelita nije moguće točno utvrditi zbog tajnih vojnih satelita koji nisu nigdje zavedeni i koji službeno "ne postoje", mada ih je na noćnom nebu moguće vidjeti kao sporoputujuće zvjezdice slabog sjaja. Najpoznatija od njih je trojna formacija Američkih satelita koja služi za precizno trodimenzionalno fotografiranje i mjerenje položaja "osjetljivih" vojnih i drugih vitalnih objekata diljem svijeta. Najviše satelita u vlasništvu je SAD-a (635), potom slijede Rusija (96), Kina, Europska svemirska agencija, Japan, Indija, Francuska, Engleska te druge Zemlje sa po nekoliko desetaka ili i manje satelita.

Od početka svemirske ere u svemir je lansirano preko 10.000 satelita, najviše njih iz Rusije i nekadašnjeg Sovjetskog saveza. Tijekom vremena većina njih je prestala funkcionirati i sagorjela u Zemljinoj atmosferi, pa ipak, u niskoj Zemljinoj orbiti sada se nalazi preko 6.000 pozicioniranih objekata koji se prate na njihovim putanjama zbog opasnosti po operativne i buduće satelite kao i pilotirane svemirske brodove te Međunarodnu svemirsku stanicu (ISS). Zanimljivo je kako su u taj popis uvršteni posljednji stupnjevi raketa i uništeni sateliti, ali i izgubljene astronautske rukavice i šrafcigeri koji pri brzini od 28.000 km/h predstavljaju veoma opasnu potencijalnu prijetnju prilikom sudara u pomalo prenapučenom prostoru u niskoj Zemljinoj orbiti, na visinama od 200 do 2.000 km iznad naših glava.