Apollo 14: Fra Mauro nas čeka - deveti dio

Ponedjeljak, 26. svibnja 2008. u 09:32 sati

Namjera treće misije na Mjesecu iz programa Apollo je bila istraživanje brdovitog područja u blizini kratera Fra Mauro. To područje je trebao istraživati Apollo 13, međutim, uslijed okolnosti koje su zadesile Apollo 13, misija Apolla 14 je imala novi zadatak. Namjera je misije bila, uz navedeno, da se prikupi što više podataka i materijala iz tog područja, obzirom da se smatralo da se u tom području nalaze stare stijene, koje bi pružile znanstvenicima informacije o nastanku Sunčeva sustava. Taj cilj su trebala omogućiti kolica na dva kotača, koja su prvi puta korištena u programu Apollo, a koja su nosila prijenosni magnetometar, kamere, alat i uzorke mjesečevog tla.


U misiji Apollo 14 korištena su posebno dizajnirana kolica (MET)

Saturn V je imao oznaku SA-509, a i u ovoj misiji, kao i u prijašnjim je nosio zapovjedno-servisni modul, za ovu misiju nazvan Kitty Hawk i mjesečev modul - Antares.
Nesreća koja ja zadesila Apollo 13 dovela je do nekih promjena u sustavu za opskrbu kisikom i električnom energijom. Za misiju Apolla 14 ugrađen je treći spremnik s kisikom i pričuvne baterije.
Misija u kojoj su sudjelovali Alan B. Shepard - zapovjednik, Stuart A. Roosa - pilot zapovjednog modula i Edgar D. Mitchell - pilot mjesečevog modula, lansirana je 31.01.1971. godine u 16 sati, 03 minute i 02 sekunde uz odgodu od 40 minuta zbog lošeg vremena. Aktivnosti u Zemaljskoj orbiti i ubacivanje u translunarnu putanju su bile slične kao i kod prethodnih misija, osim što je bilo poteškoća tijekom translunarne putanje prilikom spajanja zapovjednog i servisnog modula nakon odvajanja ove dvije komponente. Stupanj S-IVB (treći stupanj) i u ovoj misiji je usmjeren ka Mjesecu, a njegov sudar izazvao je podrhtavanja tla koja su trajala nekih 3 sata nakon sudara sa mjesečevom površinom, što je zabilježila oprema postavljena od Apolla 12.

             

Amblem misije Apollo 14

Portret posade Apolla 14; Roosa, Shepard i Mitchell

Tijekom putovanja do Mjeseca, izvedene su vježbe navigacije prema zvijezdama te fotografiranje Zemlje, a oko 61 sata posada je boravila nekih dva sata u mjesečevom modulu radi provjera svih sustava. Tijekom putovanja bila su potrebna dva podešavanja putanje kako bi se dosegla Mjesečeva orbita.
Zahvaljujući potisnom pogonu letjelica je postavljena u orbitu oko Mjeseca na visinu od 272x93 kilometara, a nakon dva ophoda oko Mjeseca uključeni su motori za silazak iz orbite prema Mjesečevoj površini, na nižu orbitu, i to je dovelo letjelicu na nekih 15 kilometara od Mjesečeva tla. Po prvi puta je korišten pogon matične letjelice koji je spustio samu letjelicu na navedenu visinu. Ova promjena je morala osigurati veću manevarsku sposobnost mjesečevog modula koji je po prvi puta pokušao prizemljiti se na brdovito područje.
Tijekom 12. ophoda oko Mjeseca provjereni su sustavi na mjesečevom modulu te se on s astronautima odvojio od zapovjedno-servisnog modula. Tijekom silaska na Mjesečevu površinu, pojavila se poteškoća s tipkom koja je označavala prekid misije i aktiviranje postupka i aktivnosti za povratak u orbitu i spajanje sa CSM-om. Računalo je neprestano uključivalo tipku "Abort". Kako bi se problem riješio, prvo su astronauti tipkali po komandnoj ploči, međutim "Abort" tipka se stalno palila. Trenutno je bilo potrebno unijeti instrukcije koje su astronauti dobili od kontrole leta, koje je potom Michell ručno unio u računalo. Uslijedio je problem s radarom prilikom silaska. Shepard je uspješno morao "navigirati" letjelicu da bi modul nakon toga uspješno sletio na područje Fra Mauro blizu kratera Cone, na tlo s nagibom od 7 stupnjeva. Zapovjedno-servisni modul je povećao svoju visinu sa 16 na 96,6 kilometara te je nastavio kružiti oko Mjeseca na toj visini. Nakon spuštanja u spremniku LM-a je ostalo goriva za lebdjenje od 70 sekundi.

Pripreme za izlazak na Mjesečevu površinu su počele nakon 2 sata poslije slijetanja, a posada je sišla na površinu nakon 5 i pol sati nakon dodira letjelice s tlom dana 05.02.1971. godine. Prvi izlazak na površinu trajao je 4 sata i 45 minuta. U tom periodu posada je izvukla kolica s opremom (MET- mobile equipment transporter), prikupljala sastojke tla, fotografirala aktivnosti, panoramu i dopremila na površinu drugi eksperimentalni paket (ALSEP). Druga znanstvena postaja prenosila je pasivni i aktivni seizmometar, termalni ionski detektor, kolektor za sunčev vjetar, mjesečevu prašinu i drugo. Aktivni seizmometar je po prvi puta dopremljen na Mjesec. Nakon toga se posada u modulu odmarala nekih 6 i pol sati. Tijekom drugog izlaska uputili su se u 1,3 kilometara udaljen Cone krater, kod kojeg su imali namjeru prikupljati uzorke tla, gdje su se nalazile najstarije stijene. Prvo stajanje je bilo kod postaje A. Ubrzo su nekih stotinjak metara došli do točke B, gdje su imali poteškoća s orijentacijom. Naime, nisu bili sigurni da li idu u smjeru kratera Cone. Nakon produžetka vremena od strane kontrole misije i isteka tog vremena uočili su veliku stijenu, koju su potom fotografirali. I dalje nisu bili sigurni gdje se točno nalaze. Obzirom na istek vremena, morali su se početi vraćati u smjeru LM-a. Oboje su bili razočarani što nisu pronašli krater Cone. Kasnije analize su pokazale da je ona velika stijena bila udaljena nekih svega 30 metara od ruba kratera Cone. Pri povratku su stali kod postaja F i G te slikali teren i uzimali uzorke sa tla. Pri dolasku do LM-a uzeli su uzorak kod velike stijene sjeverno od modula. Taj drugi izlazak trajao je 4 i pol sata, a zajedno s prvim izlaskom ukupno su proveli na površini 9 sati i 15 minuta. Oko 43 kilograma lunarnog tla je prikupljeno u ta dva perioda.


Na putu do kratera Cone astronauti su fotografirali Mjesečevu površinu

Nakon 33 i pol sati koliko je mjesečev modul proveo na Mjesecu uključen je pogon i letjelica je uzletjela s površine te dosegnula orbitu na visini od 83x13 kilometara. Nakon toga se letjelica spojila, direktnim manevrom spajanja, prvi puta korištenim u cijelom programu Apollo. Nakon prelaska posade s materijalom u zapovjedno-servisni modul, LM je odbačen, da bi se nakon toga sudario s Mjesečevom površinom oko 58 kilometara zapadno od mjesta gdje je sletio Apollo 14. Korištena je i posebna procedura radi kontrole čestica prašine koja je u prijašnjim misijama znatno utjecala na opremu koja se vraćala s posadom na Zemlju. Zahvaljujući navedenoj proceduri znatno je manje prašine završilo u kabini.
Letjelica je ubačena u putanju prema Zemlji tijekom 34 revolucije oko Mjeseca. Potrebno je bilo izvesti svega jednu korekciju putanje na ovom letu. Tijekom povratka korištena je samo navigacija s letjelice, bez Zemaljske navigacije kao vježba za buduće letove. Slijetanje na površinu Zemlje je obavljeno uspješno i letjelica je prizemljila 216 sata 01 minute i 58 sekunde misije, u Pacifik. Posada je zbog opreza smještena s materijalom u karantenu, a nakon izlaska iz karantene dokazano je da u sva tri leta na Mjesec nikakvi mikroorganizmi nisu prenijeti na Zemlju.


Alan Shepard pozira kod zastave


Saturn V sa Apollom 14 prilikom polijetanja

Slijedeći nastavak opisat će vam misiju Apollo 15, koja se spustila na mjesečevu površinu u predjelu Hadley Rille. Astronauti su tada po prvi puta koristili mjesečevo vozilo, poznato kao Lunar Rover. Srodni članak: Apollo 14.