Jesmo li bili na Mjesecu? - teorija zavjere, četvrti dio

Jesu li tragovi nogu astronauta na Mjesecu lažirani i kako to da su sjene i svjetlo na fotografijama "podivljali"? Odgovore potražite u ovome članku.

Legendarna fotografija otiska noge astronauta na Mjesecu. © Ljubaznošću: NASA
Članak
0Komentari
Broj otvaranja3886

Teorija zavjere broj 6:

Ako znamo da na Mjesecu nema vlage, kako astronauti ostavljaju tako oštre otiske svojih nogu? Oni mogu nastati jedino tako da ih se napravi u mokrom tlu, a to je ujedno i dokaz da astronauti nisu mogli biti na Mjesecu!


NASA-ina fotografija oznake AS11-40-5877 prikazuje trag noge astronauta na Mjesecu. © Ljubaznošću: NASA
Ova teorija polazi od činjenice da je na Zemlji najvidljiviji trag u vlažnom pijesku. Naravno, ako pogledamo znanstvene činjenice iza ove teorije, vidimo da teoretičari zavjere opet nisu u pravu.

Za ovu teorije prvo moramo uzeti u obzir oblik čestica pijeska na Zemlji, te mjesečeve prašine, tj. regolita. Čestice pijeska na Zemlji su velike i oble, budući da ih je oblikovalo sporo djelovanje vode i vjetra, gotovo kao da su izglačani. Zbog toga čestice pijeska na Zemlji u otisku drži vlaga, tj. svojstvo vode zvano adhezija (svojstvo vode da prianja uz druge tvari).

Regolit je oblikovalo kidanje i mnogobrojni udarci tijela iz svemira, pa i kondenziranje pare željeza u dalekoj prošlosti Mjeseca, te je on sitan, oštar i nepravilan.

Mikroskopski snimci mjesečeva regolita i zemaljskog pijeska.
Ta svojstva omogućuju česticama regolita da se drže zajedno i bez vlage. Najjednostavnije bi bilo da ih zamislite kao puzzle. Izbočina na jednoj čestici regolita uđe u udubinu na drugoj čestici. Pogledajmo što se dogodi kada se sudare dvije čestice pijeska, i to bez posredstva vlage.
 


Budući da su zrna pijeska velika i obla, ona se samo sudare i međusobno odbiju, kao dvije kugle. A sada pogledajmo što se dogodi kada se bez vlage sudare čestice regolita.
 


Budući da su čestice regolita manje, oštre i nepravilne, to im omogućuje da se spoje bez vlage, te time održe oštar otisak. Isto tako, kako na Mjesecu nema atmosfere, otisci će tamo ostati tisućama godina. I ova teorija je lako srušena uz pomoć jednostavne primjene znanosti.

Teorija zavjere broj 7:

Ako je na Mjesecu Sunce jedini izvor svjetlosti, kako je onda astronaut u sjeni lunarnog modula jasno vidljiv? To dokazuje da nije snimljen na Mjesecu nego u nekom studiju na Zemlji!

NASA-ina fotografija oznake AS11-40-5869 prikazuje astronauta u sjeni lunarnog modula. © Ljubaznošću: NASA
Ova teorija govori da bi astronaut u sjeni trebao biti potpuno crn, budući da se nalazi u sjeni lunarnog modula. Kako vidimo detalje na njegovom skafanderu, teoretičari zaključuju da ga obasjava studijski reflektor. Zanimljivo kako niti jedan teoretičar nije objasnio zašto onda, kad već spominju dva reflektora, ne vidimo dvostruku sjenu lunarnog modula i astronauta.

Za rušenje ove teorije potrebna nam je osnovna fizika i nevjerojatno jednostavna logika. Mjesečeva površina odbija Sunčevu svjetlost. To je toliko jednostavno da su se teoretičari trebali samo sjetiti mjesečine i svjetlosti u noći koju ona donosi. Sada kad smo ustvrdili da površina odbija sunčevu svjetlost (što i nije bilo tako teško), potrebno nam je još malo fizike. Kada zraka svjetlosti padne na neravnu površinu, u našem slučaju mjesečevu, ona se odbije na sve strane (difuzna svjetlost) pa tako i obasja objekte u sjeni, u ovom slučaju i astronauta. To ćemo pokazati i u pokusu.

Ovdje imamo maketu mjesečeve površine, lunarnog modula, astronauta, te imamo jedan izvor svjetlosti. Prostorija u kojoj je pokus izveden potpuno je zamračena i ne postoji niti jedan drugi izvor svjetlosti osim ovog koji imitira Sunce. Kada stavimo astronauta u sjenu lunarnog modula vidimo da je jasno vidljiv iako je u sjeni.

Pokus s maketom.
To je zbog toga što je svjetlost odbijena od površine i obasjala je astronauta u sjeni. Valja napomenuti da je gornji sloj astronautskih odijela izrađen od materijala koji jako odbija sunčevu svjetlost (zbog sprječavanja zagrijavanja), a to pospješuje vidljivost astronauta. Moja maketa astronauta nije imala takav gornji sloj, a detalji poput zastave SAD-a i NASA-in logo, ipak su vidljivi.

Usporedba pokusa i originalne fotografije.
Teorija zavjere broj 8:

Ako lunarni modul stoji u vlastitoj sjeni, zašto na njemu vidimo svaki detalj?


NASA-ina fotografija oznake AS16-116-18579 (mrlje na fotografiji nastale su prilikom skeniranja originala,
prisutne su i pri vrhu fotografije). © Ljubaznošću: NASA
Teoretičari kao objašnjenje navode drugi reflektor. Međutim, pravo objašnjenje za ovu teoriju potpuno je isto kao i za prethodnu. Sunčeva svjetlost koja padne na mjesečevu površinu rasprši se, te obasjava objekte u sjeni.

Pokus s maketom lunarnog modula.
U pokusu vidimo da su detalji vidljivi na modulu upravo zbog odbijene svjetlosti. Korištena je maketa lunarnog modula, mjesečeve površine, a prostorija je potpuno izolirana od upada vanjske svjetlosti. (fotografija)

Usporedba pokusa i originalne fotografije.
Teorija zavjere broj 9:

Ako je sunce iza astronauta, zašto vidimo svaki detalj na njegovu odijelu?

Buzz Aldrin na Mjesecu (odraz Neila Armstronga vidljiv je u viziru). © Ljubaznošću: NASA
Riječ je o vjerojatno najpoznatijoj fotografiji iz Apollo programa. Prije no što se bacimo na rušenje ove teorije, pozabavit ćemo se još jednom teorijom vezanom uz ovu fotografiju, a važno je da ju razumijemo jer se nadovezuje na glavnu teoriju.

Teorija glasi: "Na ovoj fotografiji jasno je vidljivo da astronauta obasjava reflektor, budući da je osvjetljenje mjesečeva terena nejednoliko!"

Već sam spomenuo da je ova fotografija jako poznata, a upravo je u tome i "problem". Fotografija je puno korištena u medijima (časopisima, filmovima, emisijama, knjigama…), a često puta se dogodilo da su razni urednici pokušavali "doraditi" fotografiju mijenjajući joj kontrast i ostale postavke. Time se je u javnosti praktički izgubio original, tj. mnogo ljudi ne zna da ova fotografija ne izgleda ovako. Samim činom teoretičara zavjere koji su koristili ovu fotografiju za svoje "dokaze" ponovno vidimo koliko su površni u svojim tvrdnjama. Želite li nekoga optuživati za nešto, morate koristiti samo izvore koji proizlaze od subjekta kojeg optužujete! Tako i u slučaju teorije zavjere u obzir dolaze samo fotografije i videozapisi koje je dala sama NASA. Svi ostali izvori su nevažeći.

Sad kad smo to razjasnili, vrijeme je da upoznamo original ove fotografije.

Originalna NASA-ina fotografija oznake AS11-40-5903.
Iz originala jasno vidimo da je površina jednoliko osvijetljena. Sad možemo prijeći na rušenje glavne teorije.

Objašnjenje je, naravno, isto kao i za dvije prethodne teorije. Svjetlost koja je pala na površinu odbila se i osvijetlila objekte u sjeni. Još je jedna ogromna nelogičnost ponovno prisutna i u ovoj teoriji. Da su ovdje korištena dva reflektora (kao što tvrde teoretičari zavjera) imali bismo i dvije sjene astronauta, a mi vidimo samo jednu, što dokazuje da je prisutan samo jedan izvor svjetla - sunce.

Ovdje još imamo dva faktora koji utječu na vidljivost detalja na odijelu. Prvi je ponovno taj što je gornji sloj izrađen od materijala koji jako odbija svjetlost, a drugi je taj što nasuprot Buzza Aldrina (astronaut na fotografiji) stoji drugi astronaut koji ga fotografira (Neil Armstrong, vidljiv u viziru). Sunčeva svjetlost pada izravno na prednji dio Armstrongova odijela, odbija se i dodatno obasjava Aldrina. Za pokus sam koristio: maketu astronauta sa izvorom svjetlosti iza njega, imitaciju mjesečeve površine, te kontrolirane uvjete (nema upada vanjske svjetlosti).

Pokus s maketom astronauta.
Iz pokusa vidimo da je svjetlost iz jednog izvora i ona odbijena od površine, dovoljna da obasja astronauta u vlastitoj sjeni.

Usporedba pokusa i originalne fotografije.
U idućem nastavku upoznat ćemo vas s pojavom pod nazivom heiligenschein, "problemima" s odsjajem u viziru kacige astronauta kao i sa "zločestom prašinom" koja prebrzo pada.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!