Jesmo li bili na Mjesecu? - teorija zavjere, drugi dio

Kako to da su astronauti uspjeli živi proći kroz radijacijske pojaseve i zašto ispod lunarnog modula motor nije napravio duboki krater?

Članak
0Komentari
Broj otvaranja7703

Teorija zavjere broj 2:

Astronauti ne bi živi došli na Mjesec jer bi ih radijacija u Van Allenovim pojasevima jednostavno pobila!


Isto tako, da bismo razumjeli i ovu teoriju, moramo znati što su to Van Allenovi pojasevi. Oni se nalaze oko našeg planeta. Van Allenovi radijacijski pojasevi štite Zemlju od štetnog zračenja koje dolazi sa Sunca i okolnog svemira. Budući da se sve štetne čestice zadržavaju u pojasevima, u njima je velika razina štetnog zračenja, tj. radijacije. Postoje unutarnji i vanjski pojas. Unutarnji se proteže od 100 km iznad Zemljine površine, do 10 000 km., a vanjski pojas se proteže od 13 000 do 60 000 km. Teoretičari zavjere navode da astronauti nisu mogli preživjeti putovanje kroz te pojaseve.


Van Allenovi radijacijski pojasevi oko našeg planeta.
Veliki problem u ovoj teoriji je način na koji ljudi shvaćaju pojam radijacije. Kada spomenete radijaciju, većina ljudi odmah pomisli na neku mističnu smrtonosnu silu koja ubija sve što dotakne, no međutim stvarnost je drugačija. Radijacija zapravo znači raspadanje atomske jezgre i pri tome oslobađanje energije u obliku kinetičke energije emitiranih čestica, tj. protona i neutrona. Postoji zračenje alfa, beta i gama čestica. Putanja astronauta bila je isplanirana da prođe kroz najslabije dijelove pojaseva. Isto tako astronauti su bili zaštićeni nizom čimbenika.

Prvi je bila metalna oplata letjelice, koja je bila dovoljna da zaustavi najveći dio čestica. Drugi je samo odijelo astronauta, koje se sastoji od 27 slojeva zaštitnog materijala, te naposljetku i sama koža astronauta predstavlja svojevrsnu zaštitu. Isto tako, za trovanje radijacijom jako je važno vrijeme izloženosti toj radijaciji. Astronauti su kroz pojaseve prošli za samo 4 sata, a samo su 1 sat proveli u najopasnijem dijelu. Dr. James Van Allen, otkrivač radijacijskih pojaseva, rekao je da bi čovjeka ubilo tek mjesec dana boravka u pojasevima.

Dr. James Van Allen, otkrivač radijacijskih pojaseva.
Sveukupna doza koju su astronauti primili bila je manja od 0.01 Sw. Zanimljivo je da toliko prosječan Zemljanin primi u 3 godine, a radnik u nuklearnoj elektrani primi u godini dana. Kada je na FOX TV-u prikazana emisija koja podržava teoriju zavjere, dr. James Van Allen izjavio je ovo:


"Nedavna emisija na Fox TV-u koju sam gledao, genijalna je i zabavna nakupina besmislica. Tvrdnja da je izloženost radijaciji tijekom Apollo misija bila smrtonosna za astronaute samo je jedan od primjera tih besmislica."

Dr. James Van Allen

Sada smo vidjeli da prolazak astronauta kroz Van Allenove pojaseve nije predstavljao preveliku opasnost, te da je jednu od najčešćih teorija lako srušiti pomoću jednostavne primjene znanosti.

Teorija zavjere broj 3:

Dokaz da nismo bili na Mjesecu je činjenica da bi motor lunarnog modula, na površini Mjeseca napravio krater dubine barem pola metra, a njega nema!

NASA-in snimak oznake AS12-47-6910 prikazuje tlo ispod lunarnog modula. © Ljubaznošću: NASA
Teoretičari su za dokaz dali fotografije s površine Mjeseca na kojima se vidi da nema kratera ispod lunarnog modula. Već smo se uvjerili da teoretičari zavjere ne znaju fiziku, a to se očituje i u ovoj teoriji. Motor lunarnog modula ima najjači potisak od 44 400 N, što odgovara 4.5 t. Korišteni potisak je bio od 4 700 N do 30 000 N, što odgovara od 470 kg do 3000 kg. To pokazuje da astronauti nisu koristili najjači potisak koji motor može proizvesti. Raketa leti prema načelu 3. Newtonovog zakona, koji govori da svaka akcija ima jednaku ali suprotnu reakciju. To znači da se raketa ne mora odgurivati od podloge da bi poletjela, već je prema gore potiskuje sila suprotna od širenja plinova u motoru, što pokazuje da se raketa ne odguruje od tla, pa tako nema ni uvjeta pod kojim bi se stvorio krater.

Budući da Mjesec nema atmosferu, tamo je vakuum. Poznato je da se plinovi puno brže šire u vakuumu nego u zraku. Plinovi i tekućine su fluidi, a oni se na Zemlji nalaze u plinovitom ili tekućem stanju samo zato što na njih djeluje neki pritisak. Budući da u vakuumu nema pritiska, fluidi će se naglo širiti i to velikom brzinom.


Širenje plinova u atmosferi
 

Širenje plinova u vakuumu

Kada plinovi izlaze iz motora lunarnog modula, samo onaj mali dio plinova koji stigne do površine uznemiri prašinu (regolit). Ispod sloja od nekoliko centimetara regolita nalazi se kora ohlađene lave, a plin koji stigne do površine nije ni približno jak da izdubi tu koru. Isto tako, lunarni modul se nije dugo zadržavao nad jednim područjem nego se je postepeno približavao površini i istovremeno letio prema naprijed.
 

Kretanje lunarnog modula prilikom približavanja mjesečevoj površini i slijetanje. © Ljubaznošću: NASA

U ovoj teoriji možemo vidjeti još jedan veliki nedostatak teoretičara zavjere, a to je površnost. Da su teoretičari zavjere pogledali sve fotografije, vidjeli bi da se ispod motora lunarnog modula vide tragovi ispušnih plinova i uznemirene površine.

NASA-in snimak oznake AS11-40-5921 prikazuje mjesečevo tlo neposredno ispod sapnice raketnog motora
lunarnog modula na kojem se vide tragovi ispušnih plinova na mjesečevoj površini. © Ljubaznošću: NASA

I ova teorija je srušena, i to samo primjenom fizike koja se uči u osnovnoj i srednjoj školi.

U idućem nastavku objasnit ćemo zašto noge lunarnog modula nisu prekrivene prašinom i razotkriti tko je snimio Neila Armstronga pri njegovom silasku na površinu Mjeseca.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!