Jesmo li bili na Mjesecu? - teorija zavjere, prvi dio

Kreće veliki serijal u kojemu ćemo vam pokazati kako znanost pobija sve teorije zavjere o ovom najvećem postignuću u povijesti ljudske civilizacije.

Članak
0Komentari
Broj otvaranja5372

Svakoga četvrtka razotkrit ćemo vam nekoliko teorija zavjere o tome jesmo li bili na Mjesecu i pokazati što u njima ne valja i ujedno dati odgovor kako je to doista bilo i izgledalo.


       Riječ urednika

Svakodnevno se susrećemo s raznoraznim tvrdnjama u svim vrstama medija, o tome kako nikada nismo bili na Mjesecu, pa zatim slijede kojekakve teorije koje tome idu u prilog. Zajedničko im je da su zasnovane na neznanju, a kao takve su neodržive. Njihovi autori su redovito osobe koje nemaju niti ono osnovno znanje iz fizike, a o naprednoj tehnologiji da i ne govorimo. A sve što im je potrebno učili su (ali nikada i naučili) u osnovnoj školi. I onda, krenuše cijelome svijetu pokazati svu raskoš svojega neznanja, potpuno nesvjesni svoje intelektualne pustoši koju imaju o temama u kojima su se uhvatili dokazivati onoga čega nema.

A što im je zajedničko? Pa to da u stvarnosti niti jedna takva teorija zavjere ne može funkcionirati niti se može održati. Po zakonima fizike, niti jedna ne radi! I zašto su onda tako popularne? Zbog toga što oni koji u njih (po)vjeruju također nemaju pojma o znanosti, kao i njihovi autori, za vrijeme školovanja su "sjedili na ušima" i nikada nisu naučili znanje. Pa niti ono osnovnoškolsko, koje se uči od prvog do osmog razreda. A kada nemate znanje, što vam ostaje? Vjerovanje. Takvi nisu naučili razmišljati, niti su naučili tražiti izvor informacija. I onda povjeruju onome tko im zna uvjerljivo ispričati (uvaliti) priču. Lakše je (po)vjerovati nego učiti i naučiti, zagrijati stolicu kako bi rekli. I što se onda dogodi? Takvi postanu gori od onih koji su teoriju zavjere izmislili pa ih ne možete razuvjeriti ni da ih strpate u raketu i otpremite ravno na Mjesec.

No, njima ovaj serijal nije niti namijenjen. Namijenjen je vama, koji imate znanje, da vas zabavi, i onima koji imaju volju nadopuniti svoje znanje informacijama koje do sada nisu imali. Uglavnom, puno zanimljivosti koje vam je pripremio mladi osamnaestogodišnji virovitički astronom Sandrino Požežanac, koji je ovu temu pripremao godinu i pol, a imao je samo šesnaest godina kada ju je predstavio na svojim predavanjima. Imao sam tu čast da budem na njegovom prvom i najopširnijem predavanju koje je trajalo preko dva sata, u kojemu je do najsitnijih detalja obrazložio svaku stavku teme.



Sandrino pohađa 4. razred Katoličke gimnazije s pravom javnosti u Virovitici, a prvo predavanje je održao 20. listopada 2011. godine u gradskoj knjižnici u Virovitici, zatim u OŠ Vladimir Nazor u Virovitici, u Tehničkom muzeju u Zagrebu, u Koprivnici, u Daruvaru na Deset dana astronomije, u Astronomskom centru Rijeka, u Crikvenici i u zvjezdarnici Zagreb. Predavanja su mu bila toliko zanimljiva da su slična predavanja počeli održavati i drugi. Sandrina je dugo zanimala ova tema i onda je dobio inspiraciju kada je odgledao emisiju Mythbusters. Oni su srušili 5 teorija, ali Sandrino je htio napraviti puno veći projekt, sa puno više teorija (preko 30), te održati veliko predavanje na tu temu. Odlučio je obraditi i one teorije koje su srušili Mythbustersi jer je htio vidjeti kakve će rezultate dobiti kao neovisni istraživač. I tako je to počelo. Stečeno znanje naučeno u školi, puno volje i truda u izradi maketa i mnoštvo eksperimentiranja, istraživanja, provjeravanja i dokazivanja, dovelo je do ovoga što je sada pred vama, odgovor na 30 pitanja u jednom - Jesmo li doista bili na Mjesecu?
                                                                                                                          Danijel Reponj


Sandrino Požežanac
Teorija zavjere broj 1:

Raketa s astronautima nije mogla odletjeti do Mjeseca jer nije imala dovoljno goriva, budući da je odmah pri napuštanju atmosfere odbacila najveće spremnike goriva!

Da bismo razumjeli ovu teoriju, prvo moramo objasniti kako raketa leti. Raketu Saturn V projektirao je njemački raketni stručnjak Wernher von Braun. Visoka je 110 metara i teška preko 3000 tona. Raketa ima tri stupnja koja se postupno odvajaju za vrijeme leta. Prvi stupanj nosi raketu do 68 km i ubrzava ju na 2,75 km/s. Kada potroši gorivo odvaja se i pada u ocean.

Raketa Saturn V. © Ljubaznošću: NASA

Wernher von Braun. © Ljubaznošću: NASA

Shematski prikaz dijelova rakete Saturn V. © Ljubaznošću: NASA

Umjetnički prikaz odvajanja prvog stupnja rakete Saturn V. © Ljubaznošću: My space museum
Drugi stupanj se pali odmah nakon što se odbaci prvi stupanj, te nosi raketu na 176 km i ubrzava je na 7 km/s, što je jako blizu orbitalnoj brzini.

Umjetnički prikaz odvajanja drugog stupnja rakete Saturn V. © Ljubaznošću: My space museum
Nakon što se drugi stupanj odvoji, pali se treći stupanj. On se pali dva puta. Prvi puta se pali da ubrza raketu na 7,91 km/s, tj. orbitalnu brzinu. Tada raketa napravi 2,5 orbite oko Zemlje, što se naziva parkirna orbita (za to vrijeme astronauti provjeravaju rade li svi sustavi i pripremaju se za ubacivanje u putanju prema Mjesecu), a onda treći stupanj pali motore drugi puta, kako bi ubrzao raketu na 11,2 km/s i time ubacio astronaute na putanju prema Mjesecu.

Umjetnički prikaz putovanja prema Mjesecu. © Ljubaznošću: My space museum
Sada smo vidjeli kako izgleda let rakete Saturn V, te smo vidjeli da ona uistinu odbaci najveće spremnike goriva odmah pri napuštanju atmosfere. Već se ovdje susrećemo s nečime što će nas pratiti kroz sve teorije zavjera, a to je da teoretičari zavjere jednostavno nemaju pojma o fizici. U osnovnoj školi uči se 1. Newtonov zakon koji govori da tijelo zadržava stanje gibanja ili mirovanja ako na njega ne djeluje neka sila. Ovaj zakon je najlakše prikazati na primjeru ispaljenog metka.

Kada ispalimo metak na Zemlji, on će putovati nekoliko stotina metara. U gibanju ga sprječava otpor zraka, tj. sila trenja, te zemljina gravitacija. Zbog toga on nakon nekoliko stotina metara pada na tlo. Dakle, nije uspio zadržati stanje u kojem se nalazi (gibanje po pravcu) jer su sila trenja i gravitacija spriječile njegovo gibanje.

Kada ispalimo metak u otvorenom svemiru, on će se nastaviti gibati milijunima kilometara, budući da u svemiru nema otpora zraka, a tamo je i bestežinsko stanje, pa će njegovo gibanje biti neometano vanjskim silama. Metak će zadržati stanje gibanja sve dok se izravno ne sudari s nekim objektom u svemiru, ili dok ga ne privuče gravitacija nekog svemirskog objekta.

Jednostavnom primjenom 1. Newtonovog zakona, jasno je vidljivo da raketni motori ne moraju raditi cijelim putem od Zemlje do Mjeseca, već je samo potrebno da joj predaju određenu brzinu, a ona će se u svemiru nastaviti gibati tom istom brzinom, budući da nema sila koje bi spriječile njezino gibanje. U svemiru je vakuum, pa nema otpora zraka (sile trenja), a gravitacijska sila Zemlje je svladana kada je raketa ubrzala na 11,2 km/s.

Shematski prikaz komandnog modula. © Ljubaznošću: NASA

Shematski prikaz lunarnog modula. © Ljubaznošću: NASA
Raketa još ima i lunarni i komandno-servisni modul, no oni imaju dovoljno goriva da izvrše svoju zadaću, a koji isto tako djeluju po principu 1. i 3. Newtonovog zakona. Komandni modul mora raditi nekoliko sekundi da uspori astronaute i ubaci ih u mjesečevu orbitu, te nekoliko sekundi da ih ubaci na putanju prema Zemlji. Lunarni modul ima dva stupnja. Prvi služi da spusti astronaute na mjesečevu površinu, a drugi da ih vrati u mjesečevu orbitu. Dio goriva se još potroši na potisnike za korekciju putanje. Te količine goriva su sasvim dovoljne da bi raketa i moduli izvršili svoju zadaću.

U slijedećem nastavku pokazat ćemo zašto radijacija nije ubila astronaute na njihovom putu do Mjeseca i zašto prilikom slijetanja na mjesečevoj površini nije "izrovan" krater ispod lunarnog modula.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!