Luny Korabl: Korolevljev neispunjeni san - prvi dio

Ponedjeljak, 05. lipnja 2006. u 07:41 sati

SERGEI PAVLOVIČ KOROLEV – KOLUMBO SVEMIRA

Svi ste vjerojatno čuli za program Apollo, projekt koji je odnio čovjeka na Mjesec. No, vrlo malo ljudi je upoznato što je stajalo u pozadini cijele te svemirske utrke do Mjeseca. Još manje ljudi zna za najtajniji sovjetski svemirski program. Nije ni čudo jer sve oko toga bilo je obavijeno najvećom tajnom. Tek nakon raspada SSSR-a, na svjetlo dana izašla je zaista veličanstvena priča o sovjetskom lunarnom programu, projektu koji je bio uz sami bok američkom programu Apollo. Ovom prilikom, ispričat ćemo vam sve o tome. Koliko nam je poznato, do sada niti jedna web stranica na HR jeziku nije o tome napisala niti jedne riječi. I u svjetskim razmjerima, malo je informacija o tome. Da bismo ispunili tu prazninu, potrudili smo se obraditi tu temu i ispričati vam u nekoliko nastavaka, veličanstvenu priču o ljudima i njihovim snovima, koji su zadužili cijelo čovječanstvo i poveli nas u budućnost, na put bez povratka – u svemir.

U jednom Moskovskom skladištu krije se jedna od najstrože čuvanih hladnoratovskih tajni – Lunarni modul Sovjetskog saveza! Sovjeti su s amerikancima vodili svemirsku utrku u kojoj zamalo da nisu stigli na Mjesec. Mozak sovjetske svemirske utrke bio je samo Glavni inženjer. I njegovo je ime bilo tajna. Svojoj je domovini donio slavu za kojom je žudjela. Njegov je život bio obilježen skrivanjem od javnosti. Svi su se pitali: tko je taj čovjek? Jedan čovjek postigao je sve: prvi satelit, prvi pas u svemiru, prvi čovjek u svemiru, prva tri čovjeka u svemiru, prva žena u svemiru, prvi svemirski brod koji je letio na Mjesec, i prvi svemirski brod koji je letio do planeta Venere! Njegovo je ime bilo – Sergei Pavlovič Korolev. Jedan jedini čovjek! Njegov je san bio Mjesec.


Sergei Pavlovič Korolev - glavni inženjer, čovjek koji je
čovječanstvu podario - svemir

Govorio je da će čovjek za njegova života prošetati Mjesecom. Nisu mu vjerovali. U svom je Moskovskom domu skovao plan koji je njegov san trebao pretvoriti u državni prioritet. Još je njegov sunarodnjak Konstantin Ciolkovski, prije leta braće Wright planirao putovanje na Mjesec. Povijest je bila na njegovoj strani i Korolev je komunizmu odlučio podariti njegov najveći trijumf: pobjedu u jednoj etapi svemirske utrke – letu na Mjesec! Korolev je bio opsjednut svemirskim letovima. Kao student je dizajnirao jedrilice i letio u njima. On nije samo sanjao o Mjesecu nego i o Marsu i Veneri. Ciljevi su mu bili visoki. Korolev je 1933. godine zapalio fitilj prve sovjetske rakete. Svojoj je mladoj inženjerskoj ekipi rekao: naše rakete moraju osvojiti svemir! Njihov je zanos bio u skladu s duhom vremena. SSSR je uz pomoć znanosti nastojao ostvariti komunističku utopiju koja će nadmašiti Zapad. Korolevljeva je ekipa bila najbolja u projektiranju raketa. 1938. godine njihov je zrakoplov na raketni pogon privukao pozornost i samog Kremaljskoga rukovodstva. No, Staljin je sve takve inovacije smatrao vrlo sumnjivim. U bezobzirnoj čistki, vodeći ljudi sovjetskog raketarstva, uhićeni su pod lažnim optužbama za sabotažu. S njima je i Korolev završio u Sibirskom gulagu. Njegov se san o putovanju na Mjesec činio sve neostvarljivijim.


Wernher von Braun, drugi s desna, u građanskom odijelu

U Njemačkoj je Wernher von Braun izbio na čelnu poziciju s raketom V2, moćnim oružjem kakvo je mogla projektirati i Koroljovljeva ekipa. Mogli su se izjednačiti s nijemcima ili ih nadmašiti. Potkraj rata Staljin je poželio to novo oružje, iznenada mu je zatrebao stručnjak Korolevljeva kalibra.


Von Braunova njemačka raketa V2

U trošnoj Moskovskoj tvornici Korolevljeva je ekipa pokušala izgraditi raketu kakvu je Staljin poželio. Tvornica je bila u tako lošem stanju da se u njoj nisu mogle proizvoditi rakete. Morali su krenuti od samog početka. Inženjeri su crtali rakete na kartonima, u ledenim prostorijama, dok im je krov prokišnjavao. Uvjeti su bili grozni, no oni su bili puni entuzijazma. Morali su sami uzgajati povrće jer nisu imali hrane. Na neki su način uživali u tome. Korolev je svu svoju energiju ulagao u posao i izazivao strahopoštovanje kod svojih suradnika. Bio je tvrdoglav i odlučan. Šest godina zatvora u Sibirskom gulagu ga je samo ojačalo. Proživio je pravi pakao i više se ničega nije bojao. Izvijestio je Staljina da može projektirati nešto puno bolje od Njemačke rakete V2, no Staljin je želio upravo takvu. Korolev ju je proizveo u roku od dvije godine.


R1, Korolevljeva sovjetska inačica rakete V2

I Amerika i SSSR htjeli su imati rakete koje su mogle ponijeti najstrašnije oružje na svijetu. Kada je 1953. godine Nikita Hruščov došao na vlast, Korolevu je naredio da proizvede nuklearnu raketu koja će moći odletjeti do Amerike. Raketa bi na udaljenosti od 7500 kilometara trebala moći ponijeti nuklearnu glavu tešku 5 tona. Iznimno težak zadatak. Korolev je bio oduševljen, mogao je započeti graditi iznimno velike rakete. Takve su mogle poletjeti u svemir. S 5 glavnih motora čije je pogonsko gorivo bila smjesa kerozina i kisika, R7 je bila najmoćnija raketa koju je svijet do tada vidio. Kada su je ugledali, Hruščov i njegovi suradnici iz Politbiroa osjetili su strahopoštovanje. U proljeće 1957. godine, na tajnoj lokaciji u Kazahstanskim stepama, Korolevljeva je ekipa bila spremna za testiranje rakete koja će biti temelj obrane SSSR-a i ključ putovanja u svemir. U kolovozu 1957. godine nakon 5 neuspješnih pokušaja, R7 je uspješno preletjela više od 6000 kilometara. Bila je to prva interkontinentalna balistička raketa.


Trenutak lansiranja rakete R7

 Korolev i njegova ekipa, za to su vrijeme u tajnosti gradili nešto što svijet do tada nikada nije vidio – satelit! Željeli su napraviti nešto što do tada nitko nije uspio. Obavijestio je Hruščova da mogu lansirati satelit i tako biti bolji od Amerike. Hruščov je odobrio plan. Sputnik je bio jednostavan satelit, mala kugla s radio odašiljačem. Korolev je želio da ga cijeli svijet čuje. 4 listopada 1957. godine, Sputnik je postao prvo djelo ljudskih ruku koje je stiglo u orbitu. Sputnik je poljuljao američko samopouzdanje, tvrdili su da se to nije smjelo dogoditi i da su oni to trebali prvi učiniti.


Sputnik 1, prvi satelit

Slijedio je Sputnik 2, koji je imao i putnicu, kujicu Lajku, prvo živo biće u svemiru. Američki svemirski program je bio u bijednom stanju. Nacionalni je ponos bio ugrožen pa je Wernher von Braun, sada američki glavni inženjer, dobio nalog da u što kraćem roku lansira satelit. Korolevljevi su ciljevi sada bili postavljeni još više. Poslao je sondu na Mjesec, put dug oko 400 tisuća kilometara. Bio je to prvi umjetni objekt koji je dospio u drugi svijet. Mali srpovi i čekići koje je letjelica nosila sa sobom, simboli komunizma, raspršili su se mjesečevom površinom. Sutradan se Hruščov, koji je boravio u Bijeloj kući, hvalio novim trijumfom komunizma. Korolev je znao da se amerikanci spremaju poslati prvog čovjeka u svemir pa je njegova ekipa projektirala svemirsku letjelicu u kojoj je bilo mjesto za jednog čovjeka. U to je vrijeme jedino Korolev mogao poslati čovjeka u svemir. Odabrao je Jurija Gagarina.


Jurij Gagarin, prvi čovjek u svemiru

U jutro 12. travnja 1961. godine, Jurij Gagarin uspeo se u preinačenu nuklearnu raketu, bio je spreman za let u svemir. Gagarin je jedanput obletio Zemlju i zatim se spustio u ravnicu na jugu Rusije. Postao je junak. Korolev je htio stajati uz Gagarina na velikoj proslavi u njegovu čast i pokazati se narodu, no u Kremlju su strahovali kako bi američki špijuni mogli likvidirati njihova glavnog inženjera. Osim toga, njegovo je ime bilo tajna i nitko nije znao tko se krije iza imena glavnog inženjera. Sutradan je Korolev u svom Moskovskom kompleksu organizirao proslavu za svoje tajne suradnike i čovjeka od kojega je stvorio junaka. Bio je to golemi značaj za Koroleva i za svijet. Prvi čovjek u svemiru. To je značilo da čovjek sada može otići do Mjeseca i Marsa. Američki je Kongres bio na nogama. Kasnili su u svemu za Sovjetima. Robert Seamans, tadašnji zamjenik direktora NASA-e, rekao je predsjedniku Kennedyu da u roku od 10 godina mogu stići do Mjeseca. To je zvučalo suludo, gotovo nevjerojatno. No, bila je to jedina svemirska utrka u kojoj su mogli pokušati preteći sovjete.


Wernher von Braun snimljen 16.01.1965. godine dok je bio direktor u NASA Marshall Space Flight Center
u trenutku kada je prisutnima pokazivao na ekranu tijek lansiranja rakete Saturn 1

Nisu imali izbora. Morali su to učiniti. Bio je to opet posao za Wernhera von Brauna. Za to vrijeme Korolev je već tražio pogodna mjesta za slijetanje na Mjesec. Da je bilo riječ o SAD-u, tu količinu zadataka i posla obavljalo bi pet velikih svemirskih tvrtki, nekoliko NASA-inih centara, sveučilišni istraživački centri… No, u SSSR-u sve je to vodio jedan čovjek - Sergei Pavlovič Korolev. Amerikanci su s vremenom shvatili da postoji jedan glavni inženjer i da je iznimno sposoban i inovativan i da će učiniti sve da prije njih pošalje čovjeka na Mjesec. On je bio fanatik, svemir mu je bio sve u životu. Korolev je dobio potporu za konstruiranje velike rakete koja će ponijeti čovjeka na Mjesec. Najvažniji Korolevljev projekt, ostvarenje njegova sna, bio je program N1. Bila je to golema raketa. Trebala ih je odvesti na Mjesec, a nadao se i na Mars i Veneru.


Sovjetska raketa N1

Raketa N1 bila je državna tajna, no NASA-ini dužnosnici imali su pristup američkim špijunskim satelitima. Jednoga su dana ugledali novu građevinu na lansirnom poligonu. Shvatili su da je počela izgradnja rakete za lunarni program. Utrka je počela. Amerikanci su upregnuli sve sile koje su imali na raspolaganju. Preko 400 tisuća ljudi radilo je na programu Apollo. Sovjeti nisu imali takvu bazu, kod njih je sve bilo rascjepkano. Nisu mogli povećati napore brzinom kojom su to činili amerikanci. Korolevu je 1964. godine postalo jasno da će se morati gadno pomučiti da pobijedi Ameriku. Predložio je Alekseiu Leonovu da krene u do tada najopasniju svemirsku misiju. Leonov je postao prvi čovjek koji je izašao iz svemirske letjelice u otvoreni svemirski prostor. I tamo zamalo ostao zauvijek. Nije se mogao vratiti u letjelicu jer je zapeo u tunelu koji je vodio do vrata kabine. I dok je ostao pri kraju s kisikom, ispuhao je svoje svemirsko odijelo i teškom mukom uspio upuzati u kabinu.


Aleksei Leonov, prvi čovjek koji je izašao iz svemirske letjelice
u otvoreni svemirski prostor i nesuđeni prvi čovjek na Mjesecu

Sovjeti su dobili još jednu pobjedu. 1965. godine, Korolevljeva je ekipa u tajnosti projektirala sovjetski lunarni modul. Korolev je želio da prvi čovjek na Mjesecu bude Aleksei Leonov. Za to mu je trebala vrlo snažna raketa koja će kozmonauta i lunarni modul dopremiti na Mjesec. Projekt N1 zapao je u ozbiljne teškoće, golemi troškovi lunarnog programa postali su preveliko opterećenje s obzirom na ograničene resurse kojima je raspolagao Sovjetski savez. Korolev nije dobio potrebnu podršku i 1965. godine postalo mu je jasno da neće uspjeti. Početkom 1966. godine otišao je u bolnicu na rutinsku operaciju prilikom koje su kirurzi pronašli golemi tumor. Preminuo je 14. siječnja 1966. godine. Sutradan je s njegova imena skinuta oznaka tajnosti. Objavljeni su njegova biografija i portret. Pisalo je: Glavni konstruktor Sergei Pavlovič Korolev. U mimohodu pokraj njegova odra prošle su tisuće ljudi. Htjeli su vidjeti čovjeka koji je otvorio svemirsko doba.


Sergei Pavlovič Korolev (12.01.1907. - 14.01.1966.)
Zapamtite ovo lice, jer to je čovjek koji je čovječanstvo
poveo u budućnost, na put bez povratka - u svemir!

Tek nakon smrti odali su mu priznanje za kojim je žudio cijeloga života. Korolevljeva smrt bila je ravna katastrofi. Poslije njegove smrti, Kremaljski su vlastodršci napokon dali zeleno svjetlo lunarnom programu. Inženjeri su trebali nastaviti Korolevljevim putem, ali oni jednostavno nisu bili spremni za takav pothvat. Na novom svemirskom brodu koji je trebao prevesti posadu sa Zemlje na Mjesec, otkrili su 200 projektantskih pogrešaka. No, vlasti su zahtijevale ispitivanje u svemiru što je imalo tragične posljedice. Padobran se nije otvorio i kozmonaut je poginuo pri padu. U prosincu 1968. godine, Apollo 8 krenuo je na pionirsku misiju prema Mjesecu. To je bio let kakav su vjerojatno mogli izvesti i sovjeti. Koroleva više nije bilo pa su amerikanci prvi dobili prigodu da izbliza vide drugi svijet. Za sovjete je to bilo jako tužno, sve su imali u svojim rukama, utrošili su golema sredstva i godine života i rada, a propustili su priliku. Nekoliko mjeseci kasnije, Korolevljeva je raketa za let na Mjesec napokon bila spremna. Njegova je ekipa bila odlučna u namjeri da ostvari njegov san i stigne do Mjeseca. N1 koji je bio velik gotovo kao američki Saturn V, bio je spreman za ispitivanje za let bez ljudske posade. U zoru 3. srpnja raketa je eksplodirala pri uzlijetanju. 17 dana kasnije Neil Armstrong kročio je na površinu Mjeseca. Sovjetski vlastodršci, bijesni zbog poraza, dali su uništiti sve preostale rakete tipa N1. Jedna od njih je kasnije služila kao svinjac. Službeno, sovjetski lunarni program nije ni postojao. U jednom je Moskovskom skladištu lunarni modul skupljao prašinu.


LK, Luny korabl - Mjesečev brod (Lunarni modul) koji je trebao spustiti
Alekseia Leonova na Mjesec, kao prvog čovjeka na Mjesecu
Photo by: Gary Kitmacher

Nedavno je jedna skupina s MIT-a bila u obilasku laboratorija. Kada su otvorili vrata skladišta, upitali su vodiča što se to nalazi pred njima, a vodič je odgovorio da je to lunarni modul. Bio je to prvi čvrsti dokaz o njegovu postojanju. Mogli su se spustiti na Mjesec otprilike u isto vrijeme kada i amerikanci. Možda i prije da im je raketa uspješno poletjela. Sergei Korolev je svojoj mladoj ekipi inženjera znao udahnuti čežnju za zvjezdanim prostranstvima. Vođeni njegovim idealima i snovima, oni su zamalo postigli nemoguće. On je bio poput Kolumba koji je otkrio Ameriku i svima otvorio novi svijet. Koroleva će svijet pamtiti kao Kolumba svemira.

U idućem nastavku pročitajte što je Luny Korabl i kako je nastajao...