Teško ali ne i nemoguće

Svakodnevno se susrećemo s tehničkim tvorevinama, nerijetko neke od njih moramo popravljati ili ih pak samo priključiti/uključiti na napajanje električnom energijom kako bi (pro)radili. Bez našeg direktnog angažmana one su beskorisne.

Ispitivanje raznih robotskih vozila za potrebe istraživanja Marsa. © Ljubaznošću: Lefteris Pitarakis / AP
Članak
0Komentari
Broj otvaranja694

Ma koliko vaš mobitel ili računalo bili skupi ili "pametni" trebaju vašu "ruku" da bi se pokrenuli. To u svakodnevici niti ne primjećujemo. No kada naše tehničke tvorevine pošaljemo milijune i milijune, milijarde kilometara daleko od nas, situacija se stubokom mijenja. Sve što smo na njima napravili na Zemlji mora funkcionirati savršeno i bez naše direktne "fizičke" pomoći na odredištu, daleko od čovječje ruke.

Poslati letjelice na druga nebeska tijela izuzetno je zahtjevno, teško ali ne i nemoguće. Radimo to već desetljećima, no koliko smo u tome uspješni? Od početka svemirske ere u misije istraživanja Venere poslali smo četrdeset letjelica. Osamnaest misija završilo je neuspjehom (nešto manje od 50%), a dvadeset i dvije bile su uspješne.

Prema Marsu odaslali smo čak četrdeset i četiri letjelice. Gotovo 60% njih nisu uspjele odraditi svoj posao. Dvadeset i šest misija završilo je potpunim ili djelomičnim neuspjehom, a samo za osamnaest letjelica možemo reći kako su u cijelosti bile uspješne misije. Veliki broj ovih neuspjeha pozicioniran je u prva dva desetljeća ere međuplanetarnih letova robotičkih letjelica. Svemir je krajnje negostoljubivo mjesto, kako za ljude tako i za robote.

Vremenom smo naučili lekciju, stekli iskustvo, usavršili tehnologije i u konačnici popravili "score rate", no i danas s punim pravom stoji uzrečica; u svemirskim misijama samo je jedno sigurno - kako ništa nije sigurno. Ma koliko studiozno projektirali, izgradili, testirali svemirske letjelice uvijek nešto može poći po zlu. Potvrda tome je i nedavni udes Marsova landera Schiaparelli. Po svemu sudeći potkrala se programska greška u računalu zbog koje se lander u završnici svoje (inženjerske) misije, umjesto mekog spuštanja, doslovce zapucao u Marsovo tlo.

U narednim godinama očekuje nas mnoštvo robotičkih izaslanika ka drugim svjetovima, posebice prema Marsu. Gledamo li čisto statistički, manje od polovice njih ima izglede da uspije! Držimo im "palčeve", jer osim tehničke perfekcije, i oni ponekada trebaju malo sreće.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!