Hayabusa se vraća kući

Nedjelja, 13. lipnja 2010. u 18:25 sati

Nakon sedam godina leta japanska letjelica Hayabusa tijekom današnjeg, nedjeljnog, popodneva napokon završava svoju neizvjesnu svemirsku odiseju. U kontrolnom centru je napeto i s nestrpljenjem se čeka spuštanje kapsule s uzorcima asteroida Itokawa u Australsku pustinju Woomera nekoliko minuta prije 16 sati po našem vremenu.


Plan procedure slijetanja Hayabusa-kapsule na Zemlju, sedam godina nakon lansiranja

Hayabusa je prva letjelica poslana k nekom asteroidu s namjerom istraživanja i uzimanja uzoraka njegove površine te povratka istih na Zemlju radi daljnje analize. Misija započeta od strane Japanske svemirske agencije (JAXA) lansirana je 2003. godine. Dvije godine kasnije Hayabusa je sustigla svoj cilj. No uslijed mnogobrojnih tehničkih problema koji su se odvijali po scenariju napetog krimića znanstvene fantastike nitko zapravo ne zna je li Hayabusa uspjela. Naime prestanak rada klasičnog raketnog motora, otkaz tri od četiri ionska motora, problemi i otkaz žiroskopa te sustava orijentacije, gubitak veze s kontrolnim centrom, problem nedovoljnog prikupljanja sunčeve svjetlosti (električne energije) samo su djelić problema koji prate ovu nevjerojatno žilavu letjelicu. Dodamo li tomu i neplanirano slijetanje same letjelice na asteroid koja za to nije bila dizajnirana možda možemo naslutiti s čime su se svih ovih godina borili kontrolori misije ne bi li ipak uspješno okončali ovu odiseju u svemiru.


Hayabusa na radnom zadatku

Hayabusa se na Zemlju se po planu misije trebala vratiti još prije tri godine. Hoće li tehnika izdržati još ovih nekoliko ključnih sati kako bi po prvi puta u povijesti u našim laboratorijima imali uzorke nebeskih tijela koje nazivamo asteroidi?


Asteroid Itokawa kojeg je istraživala japanska letjelica Hayabusa

Nešto prije nedjeljnog ručka u 13 sati dogoditi će se separacija kapsule s uzorcima, slijetanje u pustinju Australije trebalo bi biti u 15:51 po našem vremenu. Ekipa za doček je spremna. Vremenske prilike su povoljne. Po slijetanju kapsula bi trebala slati radio signale prema kojima bi ju tim za spašavanje trebao locirati i otpremiti u Japanske laboratorije. Nekoliko narednih sati i postupci koji slijede biti će potvrda ili negacija inženjerskog koeficijenta sigurnosti. Padobran, baterije, računalo nisu bili dizajnirani za tri godine duži let od predviđenog.


Mjesto planiranog slijetanja kapsule s uzorcima u Australiji

Ukoliko se u kapsuli nalaze uzorci (nismo rekli i da je 2005. zakazao sustav za prikupljanje uzoraka?!), a ona sleti na predviđeno mjesto i bude pronađena, u rukama ćemo imati iskonski materijal od kojega je nastao naš planetarni sustav prije 4.5 milijardi godina! Profesor Trevor Ireland iz Australian National University kaže kako je to nevjerojatan događaj za znanost jer nam niti jedna stijena na Zemlji ne može dati te podatke. Materijal na asteroidima ostao je sačuvan poput znanstvenog grala u vremenskoj niši na nevelikom, tek petstotinjak metara dugačkom asteroidu Itokawa.