Svemirske postaje

Subota, 04. ožujka 2006. u 21:25 sati

Slijedi serijal članaka o svim dosadašnjim svemirskim stanicama u zemljinoj orbiti. Vjerujem da će mnogima biti zanimljivo prisjetiti se početaka svemirske ere, fundamentalnih ispitivanja mogućnosti čovjeka i stroja, uspjeha i katastrofa, dosega današnjih svemirskih stanica i planova za blisku budućnost...

Vidjeti ćete dosada praktično neobjavljene ilustracije, saznati realno nepoznate podatke, suočiti se sa "nepostojećim" astronautima, svemirskim programima koji "nikada nisu pokrenuti" i još mnogo toga… Nećemo propustiti naglasiti doprinose ljudi iz naših krajeva, bez kojih svemirske ere kakovu danas poznajemo – ne bi bilo!

Kada je 1945. godine u britanskom magazinu "Wirless World", Arthur C. Clarke objavio članak o geostacionarnom satelitu, u referencama tog njegovog rada napisao je; Herman Noordung, Das Problem der Befahrung des Weltraums (Problem vožnje po svemiru), 1928. Dva desetljeća prije Clarke-ove ideje, Herman Noordung, pravim imenom Herman Potočnik (1892-1929), slovenac, točno je izračunao visinu geostacionarne putanje (39.900km) i detaljno razradio cjelovite tehnološke, fiziološke pa i psihološke probleme konstrukcije, izgradnje i održavanja naseljene svemirske stanice!


Herman Potočnik (1892-1929)

Njegovim materijalima obilato su se koristili vrhunski znanstvenici kalibra jednog Obertha, Hohmanna, Goddarda, Hofta, von Brauna... Prijevod njegove knjige na ruski (1935) zacijelo je inspirirao tamošnje inženjere, što je na kraju rezultiralo suverenim programima ljudskog leta i dugotrajnog boravka u svemiru.

Možda je doprinos tog izuzetnog uma svemirskoj eri lakše razumjeti kada se zna kako su, prigodom obilježavanja 70-te obljetnice njegove smrti, Sloveniju (Maribor) pohodili predstavnici američke NASA-e i ruskog Zvjezdanog grada, odajući dužnu počast čovjeku koji je vizionarski napredno i tehnički suptilno razradio problem čovjekova puta i boravka u svemiru.  Pa ipak, koje li ironije i sramote, na našem europeiziranom balkanu (ili možda balkaniziranoj europi?) 99.9% srednjoškolaca i 99.0% studenata nikada nije čulo za Hermana Potočnika! Milijarde ljudi znaju za rovere na Marsu, robotizirane uređaje na svemirskim letjelicama... koliko njih (nas!) zapravo zna kako je Nikola Tesla (1856-1943) njihov pravi, tehnološki, otac.


Potočnikova skica

Vjerojatno se nikada neće saznati koliko je naših ljudi radilo na konstrukciji... primjerice space shuttlea... ili jeste li znali da je jednom našem znanstveniku bio uručen poziv za sudjelovanje u jednoj svemirskoj misiji... vjerojatno nemate ni informaciju da je skupina entuzijasta u Istri već dobrano zakoračila u projekt prvog hrvatskog satelita... Informacije koje ćete ovdje moći pročitati biti će točne i precizne, što znači, kako će se razlikovati od njihovih "udžbeničkih verzija", koje ste do sada čitali.

Herman Potočnik krajem dvadesetih godina XX stoljeća detaljno je razradio cjelovite tehnološke, fiziološke i psihološke probleme konstrukcije, izgradnje i održavanja naseljene svemirske stanice! Ipak, radilo se o vizionaru kojega će tehnika tek morati dostići. Prvi upotrebljivi planovi o izgradnji svemirskih stanica pojavili su se na crtaćim stolovima američkih i sovjetskih znanstvenika u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.


Suvremeni prikaz originalne Potočnikove sheme

Tadašnji američki ministar obrane, Robert Mc Namara objavio je 10.12.1963. početak rada na vojnom projektu "MOL" (Manned Orbiting Laboratory, a s druge strane, konstruktor Vladimir Nikolayevich Chelomei krenuo je 01.01.1965. sa programom "ALMAZ-APOS" (Autonomus Piloted Orbital Station). Oba su ova projekta predviđala lansiranje stanice sa posadom, koja bi se naknadno spustila na Zemlju letjelicama klase Gemini/Apollo, odnosno Vostok/Sojuz. Stanice nisu imale pristanišne dokove i bile su projektirane kao "potrošna roba". Nijedna od njih nije zaživjela, ipak, konstrukcijska su rješenja dala odgovore koji su doveli do prve operativne svemirske stanice.