Arkturusova Australija - drugi dio

Arkturus naglavačke. Australija - zemlja o kojoj sve znate dok ne dođete tamo. Prekrasni i zanimljivi putopis u sedam dijelova iz pera našeg putopisca, Ogrena Variole.

Klokani u sumrak. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Članak
0Komentari
Broj otvaranja1071


Australija, čudesni kontinent kojega bi svatko želio posjetiti ako mu se ukaže prilika. Našem astronomu, Ogrenu Varioli, na Astroforumu poznatog kao Arkturus, otuda i takav naslov, taj se san ispunio. Posjetio je Australiju i tamo doživio nezaboravne trenutke. Kako mu je bilo, opisao je u ovom serijalu od sedam nastavaka, koje ćemo objavljivati svake srijede.

Bilo je tu svega, od upoznavanja s ljudima i njihovim običajima, spašavanja golog života od čudnovatih oblika života koji žive samo u Australiji, do prekrasnog pogleda na Južno nebo i zviježđa koja nisu vidljiva iz naših krajeva, ali i neobičnostima s nama poznatim zviježđima, koja se iz Australije vide drugačije.

Uživajte u priči iz prve ruke, koju je Ogren napisao, onako, zanimljivo i zabavno kako to samo on zna. :-)

Upoznavanje s osnovama grada

Vruća Australija? Morao sam se pokriti noću. Prva noć je bila ledena. Jutro još nije donijelo Sunce i tek kad smo se svi probudili, počelo se razvedravati i topliti. Pa što ćemo sad? Većina normalnih Hrvata složila bi se da odemo u neku birtiju, naručimo piva i razglabamo kako je sudac pokrao Fiorentinu protiv Betisa. Srećom, nismo normalni Hrvati i pokazujemo povremene znakove inteligencije pa smo odlučili upoznati grad. Za početak su nam domaćini pokazali kvart u kojem žive i koji je (poput većine kvartova) krasno uređen s prilično zelenila, parkićem, potočićem i obližnjim bazenom.

Inače, Adelaide je vjerojatno najuređeniji (najisplaniraniji) grad na svijetu i uglavnom su kvartovi četverokutni, s pravokutnom mrežom ulica, ali neću se sad zadržavati na povijesti grada jer to se može lako pronaći na Wikipediji. Uglavnom grad je milijunski na jako velikoj površini, prvenstveno zato jer su sve kuće prizemnice ili jednokatnice. Tek centar, CBD (Central Business District) je onaj grad s neboderima na koji smo naučili.

Premda bi trebali imati jet lag i vjerojatno ga je Dora i imala, ja nisam naročito osjećao promjenu. Razmrdan bioritam od puta, adrenalin koji me držao i inače neredovito spavanje nisu mi previše promijenili život. Ipak, dan smo iskoristili za privikavanje. I dalje nije bilo pretoplo. Oko 26. Međutim dovoljno je bilo da prvi puta skoknemo do oceana. To je  oko 7 km od stana. Zgodna, dugačka pješčana plaža s drvenim mostićima (slika 5 je panorama plaže razrokog fotića) koji idu duboko u ocean i na čijem kraju se nitko ne kupa.

Slika 5 - Indijski ocean. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Kraj tih mostića/molova služi uglavnom za istrebljivanje plodova mora od nekih pojedinaca. Udičarenje. Preopasno je tamo plivati jer je to dosta daleko od obale tako da određeni plodovi mora mogu nanijeti nepopravljivu štetu obitavanju. Dalje od obale idu (malo dalje) tek surferi koji hvataju valove, a koji opet (valovi) ometaju kupače da plivaju i mogu ih povući još dalje od obale. Stoga plivači ostaju blizu plaže. Jadran je Jadran, a ocean je ocean. Kako je dan bio relativno hladan onda gotovo da i nije bilo kupača, a mi smo samo progazili po dijelu plaže dokle dopiru valovi. I ne, nije oceanska voda hladna kako se priča. 23 ili 24 stupnja čisto je ugodno.

Dio uz plažu pun je milijunskih vila, toliko besramno skupih da čovjek poželi tsunami. No, bogati znaju uživati na svoj način, a inteligentni na svoj. Svatko ima svoje i što bi nas to smetalo? Daj caru carevo, a ostalima pamet. Meni je bilo zgodno da sam prvi puta u životu dotaknuo ocean i bilo je fora prošetati se pješčanom plažom dok te oplahuje val.

U centar i do beskraja svemira

Giovanni nas je odveo u CBD sutradan, ali na putu do centra ispriječio nam se botanički vrt. To je bilo kao neki uvod u kraj u koji smo došli. Vegetacija koju vidiš samo ponegdje u ZOO gdje simuliraju uvjete nekog drugog kraja svijeta (slika 6).

Slika 6 - Tipična vegetacija Hrvatskog zagorja. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Od obilja egzotičnih biljaka, ono što najviše fascinira je jedno polje s veličanstvenim lotusima (slike 7 i 8) koji samo ova dva mjeseca u godini cvatu. O, da, tu je bilo škljocanja fotićima, kao i u zatvorenom odjeljku s tropskom kišnom šumom.

Slika 7 - Lotus u cvatu. © Ljubaznošću: Ogren Variola

Slika 8 - "Visibaba" © Ljubaznošću: Ogren Variola
Nakon te lagane šetnje među hranom za vegetarijance, stigosmo do centra (slika 9) u kojem se vidi sve. I moderna i barokna arhitektura i Aboridžini i Europljani i Azijati i čudaci i nečudaci (koji su čudaci jer nisu čudaci) i uglavnom vidiš sve karakteristično. Australci su ljudi koji se ne čude neobičnostima jer nisu podložni sputavajućim tradicijama Europljana (dosta su se načudili čudnovatom kljunašu). Sve im je normalno, ljubazni su u prometu, svatko shvaća da su izmiješane mnoge kulture i nema mjesta netoleranciji.

Slika 9 - Centar Adelaidea. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Centar je pun ljudi kao i svaki centar grada, neki izvode svoje performanse, domoroci nastoje nešto zaraditi, ali ne prosjači se kao npr. u Kini. Na žalost Aboridžini (slika 10) su pretjerano skloni alkoholu, ali to na kraju uništava njih same. Premda su dobili sva prava, ostali su bez svoje tradicije/načina života i natjerani su da nađu "spas" u alkoholu.

Slika 10 - Aborigini. © Ljubaznošću: Ogren Variola
A po pitanju ljudi čini mi se zgodno povući i još jednu prirodnu paralelu. Između Australaca i Rusa iz Sibira. Točnije Australki i Ruskinja. Kad ste ljeti u Sibiru onda vidite sve same zgodne Ruskinje. Tamo je ljetno doba dva mjeseca i kad dođe (u životinjskom svijetu bi se reklo doba parenja) onda se svaka Ruskinja želi što više dotjerati kad skine svu onu odjeću od zime. A Rusi, naravno, jedva čekaju da vide zgodnu curu da se mogu udvarati. Poznata šema. Ovdje međutim, veći dio godine je toplo i žene su gotovo uvijek u ljetnoj odjeći i privući će uvijek nekog partnera. Nema tu posebnog doba godine, pa cure neće paziti na izgled.

Upravo zato rijetko ćete sresti stvarno zgodnu Australku. Većinom su vrlo popunjene (kako sam odjednom pristojan, vidiš ti to) i ne osobito privlačne. Nema ni potrebe jer ljetna odjeća će kad tad učiniti svoje. Ja sam, srećom, bio imun na to jer su Doru i mene već od Turske na aerodromu pa do Australije svi proglašavali vjenčanima. Tako da nisam smio dovodit to u pitanje. A i zabavno nam je bilo kako nas svi tako gledaju. Objašnjavat da smo samo frendovi ionako ne bi imalo smisla i svi bi mislili da ih zafrkavamo. Ma vi ste sigurno na medenom mjesecu. E da su znali naš stav prema Mjesecu!

A i Australci su poprilično zapušteni, otprilike kao kad ste na godišnjem odmoru pa vas baš briga hoćete li se počešljat, hoće li vam visit škemba i hoćete li biti masni, znojavi i prištavi sve do repa. Napuniš četrdeset godina i možeš se kotrljati. Ma nije baš tako očajno, ali ne brinu se pretjerano. Tek surferi drže do sebe jer moraju biti u kondiciji.

Slika 11 - Ivan, Dora i Torrens river. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Vratimo se mi opet u CBD. Prošetali smo se, ponešto kupili, uvjerili se da su cijene otprilike ZG x 1,5 i otišli do Torrens river (slika 11) po kojoj ima krstarenja, ali John kaže da se ne isplati. Uglavnom tu je lijepo uređena šetnica, no kako je Sunce u podne već upeklo, onda smo se ubrzo pokupili doma. Mislili smo da ćemo idućih dana posjetit neke muzeje, ali ispast će da nismo imali vremena. Prvenstveno zato jer su nam Martina i Ivan rekli da je javni prijevoz u Adelaidu jako loš i da se ne isplati lutati po vrućini od busa do busa. Mi ćemo se uvjeriti da i nije tako loše, ali proći će nam vrijeme.

Usput ću i napomenuti da ne očekujete ovdje nekakav klasični putopis s opisom svega vrijednoga što treba pogledati, jer sam ja došao u Australiju iz samo dva osnovna razloga. Prvo vidjeti prijatelje, a drugo vidjeti južno nebo. Zapravo postoji i treći razlog kojeg ću otvoreno reći - došao sam se odmoriti od balkanske krčme i primitivnosti i gluposti koja je u HR dosegla razmjere beskonačnosti+1 i moja čaša se prelila. Sve ostalo što smo doživjeli je svojevrsni bonus na osnovnu namjeru. A sad natrag u Adelaide.

Osim centra i većih ulica grad je (barem ljeti) poprilično pust. U našem kvartu prođe poneki auto i tu i tamo izviri poneki pješak. Martina i Jean su nas proveli svojim kvartom bez da praktično sretnemo ikoga. Prošetat do parkića, prolazit među eukaliptusima i vidjet mirnoću i spokoj nedirnute prirode usred milijunskog grada fascinira.

Ostatak nedjeljnog popodneva sam iskoristio za odmor pa sam ostao doma s Martinom, dok su Jean i Dora otišli u obližnji australski Konzum Wooly (Woolworths). To je zanimljivo kod tog marketa, da kad nakrcaš robu onda ti to blagajnici sami uredno slažu u vrećice i nikad nije gužva. Valjda zato jer nema balkanaca. A Wooly ima i sasvim normalne australske cijene.

Slika 12 - Pred zalaz. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Kako je po prognozi i dalje bilo vedro, podveče smo još otišli na Mt Lofty, jednu od destinacija na brdu s koje se vidi cijeli grad i zalaz Sunca u ocean. Iako smo tu napravili par krasnih fotki prije zalaza (slika 12), samo poniranje Sunca bilo je malo mutnjikavo (slika 13), a i grad je bio u izmaglici. A ni noć ipak nismo mogli dočekati na brdu.

Slika 13 - Zalaz u ocean. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Kad idete ljeti u Australiju onda vam napune glavu o nesnosnim vrućinama i mislite da naše ljeto nije ni do koljena australskom. A još je i Zemlja najbliže Suncu kako bi neki rekli. Stoga i ne uzimate predebelu odjeću. Kad ste zadnji put na Jadranu u sedmom mjesecu nosili vestu? E pa sve su to laži. Australija je hladnija od Antarktika i uopće ne postoje ni koale ni klokani. Sve su to izmišljotine. To večer na vjetru, na brdu poželjeli smo biti u Zagrebu da se ugrijemo na onih +2 oC. Smrzavali smo se, nismo vidjeli nikakve životinje i bolje da nismo ni došli.

Krenuli smo natrag zafrkavajući Ivana na sve zamislive načine o izmišljotinama Australije i njegovom trabunjanju o tom kontinentu, ali se izvukao jer dok smo se vraćali, na jednoj livadi sa strane prvi puta su nas pozdravili klokani. Ajde napokon simboli Australije. Odmah smo izašli fotkati dok se jadne životinje ne smrznu na tom ledu. Čak sam uhvatio jedan fajt između dva tobolčara (slika 14). To i par dobrih snimki zalaza i panorama Adelaida bilo je dovoljno da ipak zadovoljni odemo doma.

Slika 14 - Fight klokana. © Ljubaznošću: Ogren Variola
A onda je došla večer! Vedra večer! Melem za dušu. Pogled na raj. Prvo zapaziš Sirius na 60o, onda Orion naopako, ali koga briga za te ofucane stvari, Orionovu maglicu i sl. koje vidiš kad se sjetiš. Ovdje se otvara nova mladost. Zamislite kako je bilo kad ste prvi puta pronašli neko zviježđe na nebu. E sad sam ja doživio po drugi puta u životu to djetinjstvo. Opet sam imao 12 godina, opet sam bio u osnovnoj školi.

Što prvo pogledati. Iskreno, radovao sam se vidjeti drugu najsjajniju zvijezdu i usporediti ju sa Siriusom. I jesam, pa sam primijetio da je Sirius ipak gazda premda je Kanopus vrlo jak i stoji u zenitu. No ima nekako sedefasti sjaj. Južni križ me nije tako fascinirao kako bi čovjek pomislio. Je sjajno zviježđe, ali nekako obično. Možda zato jer sam gledao iz grada. Bit će i bolje prilike.

S druge, zapadne strane, pošao sam stopama Livingstonea i otkrio izvor Eridanusa. Achernar, alfa Eridana - jedna od najsjajnijih zvijezda. Taj južni dio baš je prepun sjajnih zvijezda. Pa onda Magellanovi oblaci koji se vide, usprkos LP-u, prostim okom. Samo je dovoljno da se zakloniš od svjetla iz sobe i da se potrudiš s balkona pronaći dotične. S dalekozorom nema muke. Isto tako s dalekozorom se i iz grada lako pronađe Polaris Australis. Onda je iz gradskog zelenila provirila Beta Kentauri što je značilo da će se uskoro pojaviti i nama najbliža zvijezda.

Mislio sam da će biti fora vidjeti Alfu ali, ne znam zbog čega, jel zbog toga jer je najbliža ili jer je sjajna, meni se uvukla u srce čim sam ju ugledao. Prva zvijezda koju sam kao mali definirao na nebu bila je naravno Arkturus, ali u Alfu sam se zaljubio na prvi pogled. Manje je sjajna od Kanopusa, međutim ima oštar i prodoran sjaj. Opila me potpuno. Neznatno je sjajnija od Arkturusa, no fascinantna je. Ja gledam najbližu zvijezdu prvi puta u životu!! Ne mogu to mjeriti ni s čim!

Premda je to samo psihološki različito od bilo koje druge zvijezde, neopisivo je! Ispričavam se na iskazanom oduševljenju, ali shvatit ćete koliko te stvari mogu značiti. A to je bio tek početak. Sad treba naći priliku da se iz potpune tame pogleda južno nebo. To očekivanje će me držati tijekom cijelog boravka u Australiji. Za sad nisam fotkao nebo. Strpljenja.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!