Arkturusova Australija - šesti dio

Arkturus naglavačke. Australija - zemlja o kojoj sve znate dok ne dođete tamo. Prekrasni i zanimljivi putopis u sedam dijelova iz pera našeg putopisca, Ogrena Variole.

Australijska priroda. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Članak
0Komentari
Broj otvaranja1064


Australija, čudesni kontinent kojega bi svatko želio posjetiti ako mu se ukaže prilika. Našem astronomu, Ogrenu Varioli, na Astroforumu poznatog kao Arkturus, otuda i takav naslov, taj se san ispunio. Posjetio je Australiju i tamo doživio nezaboravne trenutke. Kako mu je bilo, opisao je u ovom serijalu od sedam nastavaka, koje ćemo objavljivati svake srijede.

Bilo je tu svega, od upoznavanja s ljudima i njihovim običajima, spašavanja golog života od čudnovatih oblika života koji žive samo u Australiji, do prekrasnog pogleda na Južno nebo i zviježđa koja nisu vidljiva iz naših krajeva, ali i neobičnostima s nama poznatim zviježđima, koja se iz Australije vide drugačije.

Uživajte u priči iz prve ruke, koju je Ogren napisao, onako, zanimljivo i zabavno kako to samo on zna. :-)

Južno nebo

Prvo što morate znati kad u Australiji idete na noćno promatranje je da morate izuzetno oprezno voziti. Na cestama ima više klokanskih leševa nego kod nas mačaka (zgaženih). Mi smo morali dosta duboko otići u Tasmaniju (oko 50 km od Hobarta) potražiti neku pogodnu lokaciju. I našli smo je. Po karti LP-a tu je SQM 21,97. Mogli smo i dublje u unutrašnjost, al nije mi se dalo gnjavit ostale.

I ovo je tamno kako nisam još vidio. Usput smo vidjeli uživo u prirodi, uz cestu,  tasmanijskog vraga, posuma, valabije i žabu. Ništa nismo zgazili, ali su nam pobjegli za fotkanje. A ako nekog zgazite (životinju) tu nitko ne dođe pokupiti leš nego sve obave strvinari poput vraga ili vrana. Ako čovjeka zgazite onda prvo pokupe vas.

NGC 2516 - gore. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Uz ovu romantičnu rečenicu stigosmo dakle do lokacije koja je sasvim odgovarala. Na žalost, pravilo je da ne odlazite (pogotovo ne noću) u gustiš jer nikad se ne zna gdje ima Kleopatrinih ljubimica. Tasmanijskog vraga se ne plašim jer neće napasti ako nije izazvan i mislim da su ostali vidjeli jednog da je prošao blizu nas dok se ja nisam ni udostojao pogledat u tom smjeru. Zvijezde su zvijezde! Gledam boga, a ne vraga.

Eh da, jedna je nevolja bila koja se odrazila na fotkanje. U mraku, bez Mjeseca, je teško vidjeti žice. Kako se Dora hvalila da je njen šukundjed radio u Australiji na elektrifikaciji onda njoj zahvalite žice na fotkama noćnog neba. Moliću lijepo.

A sad onaj gušt zbog kojeg sam došao! Moja priča!

Po izlasku iz auta i uzimanja opreme (dalekozor, fotić, stativ) prvo je bilo Wow, onda je slijedilo Wow, Wow, pa Wow, Wow, Wov (s jednim običnim v). I dvojba Buridanovog magarca, promatrat ili fotkat?! Na početku je Đani riješio problem jer je on uzeo stativ, a ja sam se guštao vizualno. Ponovo sam dalekozorom prošao zviježđa i sve imalo veće otvorene i kuglaste skupove i kmečao što nemam svog Pavela Chekova 125 mm. Siguran sam da bih ulovio Proximicu. Ma možda i s 20 x 80.

Veliki Magellanov oblak i Tarantula. © Ljubaznošću: Ogren Variola
S ovim zadnjim bih svakako razlučio Alfu Kentauri A i B. No sa svojim 10 x 50, koliko god bila tama i koliko god se naprezao i koliko god imao iskustva nisam ih razlučio. U jednom trenutku mi se učinilo da uočavam dva spikea, ali to sam pripisao svojoj velikoj želji.

Za zadrte astronome amatere evo što još ima: Južne plejade nisu tako fascinantne kao NGC 3532. Izuzetan skup u malom dalekozoru! Omega centauri je također sjajna i lako vidljiva. Na Centaurus A vidi se da je raspolovljena galaksija.

Opet Veliki Magellanov oblak i Tarantula. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Sve veće otvorene skupove se lako uočava: 2516 (na onoj slici s nekarakterističnim zvijezdama i objektima) i 2391 su krasni, 2547 i 2395 malo manje atraktivni. 3114 je bogat, kao i 3293. Na žalost za ovog posljednjeg treba bolji instrument da bi se uživalo. Ovako je samo sitna flekica. Upravo kao i Jewel box.

Veliki Magellanov oblak, Mali Magellanov oblak i okolica. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Pregršt skupova u Eta carine maglici je lako uočljivo, a uz onaj spomenuti 3532 i Feinstein 1 i Collinder 240 se vide bez problema. 2944 i 3766 također su vidljivi lijepi skupići. I četiri otvorena ispod Alfe Kentauri se lako vide dalekozorom 6025, 6087, 6067, Collinder 299 (nisu na slikama). Uostalom, snaći ćete se, a dodao sam slike s opisima onog najvažnijeg.

Veliki Magellanov oblak, Mali Magellanov oblak i okolica s opisom. © Ljubaznošću: Ogren Variola
2808 je zgodan kuglasti skup jedno vidno polje od Miaplacidusa (beta Carine). Osim 47 Tukana uz MMO je i kuglasti skup NGC 362. Cure sline (a bome i dečki). Divota za dušu!

Onaj lik nije dugo slikao pa je meni ostavio relativno malo vremena da guštam vizualno s dalekozorom i da se topim od miline. Ipak sam uspio identificirati i neka slabija zviježđa tipa Poletuša, Mensa, Caelum i sl. Ona veća nisam imao problema (ipak sam ja profesionalni amater :-) ). Trup i jedra broda nisu upitna, Dorado je krasno i lako raspoznatljivo zviježđe, Kompas nije uopće atraktivan, ali nije da ga je teško uočiti.

Veliki Magellanov oblak, Mali Magellanov oblak, Kanopus, satelit, Tarantula, 47 Tucan. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Vuk je prekrasno, veliko i sjajno zviježđe, pa Tucan, Paun, Hidrus (muška hidra, ja sam ga nazvao Hidr). Malu poteškoću sam imao sa Horologiumom kojeg sam njihalo definirao, ali nisam skužio kazaljke sata.

Da, još jedna stvar. Ako kad budete mogli pogledati taj dio neba obratite pažnju na zgodna dva zviježđa Muha i Kameleon (koji ju lovi). Vrlo zgodan prizor. Muha je malo i jako lijepo zviježđe s puno sjajnih zvijezda od 3m, a Kameleon nema toliko sjajnih zvijezda, ali je lako zamisliv oblikom. Oba su blizu alfe južnog križa u smjeru južnog nebeskog pola.

Omega Centauri i Centaurus A (lijevo), desno je Beta Centauri, desno gore je Jewel box. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Jel da se vidi da sam uživao?

A onda je krenulo fotkanje. Kroz fotić gotovo i nisam vidio Magellanuse pa sam više napamet okidao. I nije bilo tako impresivno sve dok se nisam vratio doma i posvijetlio slike. Ma nisam ja maher kao Bobo, istini za volju nisam ni kao fotoobrazovanije čeljade iz osnovne škole, ali ove slike su meni prvenstveno za uspomenu (ono što fotografiranje izvorno i je). Ako se netko želi poigrati i izvući maksimum iz ovih fotki ja mu pošaljem . RAF.

Veliki i Mali Magellanov oblak. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Ali eto, vidi se nešto. I VMO i MMO i puno skupova. Vidi se i Omega centauri i raspolovljeni Centaurus A, i Eta carine i Tarantula i 47 Tukan i Južni križ i Alfa i Beta kentauri i žice koje je Dorin šukundjed postavljao i jedan meteor koji je prozujao pored Kanopusa, a kojeg ni Šegi nije uhvatio (ili je to bio satelit, al svejedno ga Šegi nije uhvatio).

Eta Carine i šira okolica. © Ljubaznošću: Ogren Variola

Eta Carine i šira okolica s opisima. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Meni je samo žao što nemam bolji ekran na kompu da još malo pokušam dotjerati fotke. No imam na njima raspoznatljivo sve što sam vidio.

Eta Carine i bliža okolica. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Napomenut ću i još jednu stvar. Sirius nije tako lijep kao iz Hr. Mislim da su dvije stvari u igri. Popne se više i suša je i mirnija atmosfera. Nije titrao kao kod nas i nije se tako drastično razlijevao u bojama. Ni Orion nije tako fascinantan, a i stoji naopako pa mu se mač diže prema gore (ako je to mač) prema Karini i Tucanu.

Eta Carine, manje posvijetljena. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Uh, ovo mi nije bio godišnji nego životni odmor! Mojih pet minuta! Što se oduljilo na dva i pol sata promatranja do svitanja. Na kraju je bila samo ta jedna prava noć, ali zbilja prava!

Znam da svi koji guštaju pod zvijezdama znaju dobro o čemu pričam i želim vam svima da doživite ovakav trenutak. Prvi puta otkrivati južno nebo čarolija je za sva vremena. Vjerujem, da živim na južnoj polutci zaželio bih se sjevernog neba, ali kad se ovo dogodi jednom i kad nemaš baš perspektivu da će se ponoviti onda je to nešto specijalno i veličanstveno i spektakularno (al nikad ne reci nikad).

Loša slika Velikog Magellanovog oblaka i Tarantule. © Ljubaznošću: Ogren Variola
Nije dugo trajalo, no u Hobart sam se vratio s osmjehom od uha do uha (valjda sam izgledao kao Centaurus A). Ujutro nastavljamo dalje, no nema veze, sad imam energije za popeti se do zvijezda. Kakav brdski prijevoj, letim.

Dante je otišao iz pakla na drugu polutku Zemlje u čistilište (to je onaj opis na početku kad smo sletjeli u Australiju i sprali prljavštinu puta), popio s rijeke zaborava i onda poletio u raj. E pa i ja sam vidio nezamislivo i jednako kao i njemu fale mi riječi za opisati. Trajan i neizbrisiv trenutak života. Dotaknuo sam istinsku sreću!

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!