Astronomi kod Križevaca pronašli meteorit

Utorak, 08. ožujka 2011. u 01:20 sati

U noći 4. na 5. veljače 2011. godine, oko 23:30 sati po UT, svjetskom vremenu, na nebu iznad Hrvatske događalo se nešto dramatično. Nije to bilo ništa neobično, svaki dan se događaju slične pojave, no za Križevce i Hrvatsku, ovo je ipak bilo nešto posebno. Iz svemirskih dubina, iz asteroidnog pojasa koji se nalazi na stazi između planeta Marsa i najvećeg planeta Sunčeva sustava, Jupitera, našem se planetu približilo svemirsko tijelo, mase oko 90 kilograma i pri brzini koja se procjenjuje na 19,1 kilometara u sekundi, dakle skoro 68760 kilometara na sat, silovito uletjelo u Zemljinu atmosferu.


Računalna projekcija putanje i područja pada meteorita. © Izvor: HMM

To svemirsko tijelo pripada Apollo NEO objektima, i prije negoli je dospjelo na Zemlju, projurilo je puno puta pored planeta Venere i planeta Marsa. Kut pod kojim je ovaj meteoroid udario u Zemljin atmosferski omotač iznosio je čak 60 stupnjeva, vrlo strmo i zbog toga nije bilo šanse da se, poput bačenog plosnatog kamenčića koji skakuće po vodi, odbije od Zemljine atmosfere i odleti natrag u svemir. Kinetička energija koja se tom prilikom oslobodila, bila je toliko velika da je ovo svemirsko tijelo, usporavajući na 10 km/s, u svega jednoj sekundi usporilo na 4,5 kilometara u sekundi, odnosno na 16200 km/h, izazivajući pri tome svu silu svjetlosnih efekata nastalih trenjem sa sve gušćim slojevima zraka.


Položaji kamera HMM i mjesto završnog izgaranja i pada meteorita. © Izvor: HMM

Upravo to su snimile kamere Hrvatske meteorske mreže, mreže astronomskih kamera kojima je zadatak snimati noćno nebo, u potrazi za meteorima i prikupljati podatke o njihovoj brzini, visini i smjeru leta, kako bi astronomi mogli utvrditi mjesto mogućega pada i pronaći njihove ostatke te ih poslati dalje znanstvenicima na analizu. To je vrlo važno jer nam pomaže da bolje upoznamo i shvatimo kako je nastao Sunčev sustav, kako su se formirali planeti, te na koncu kako je nastao život na Zemlji. Meteoriti sa sobom donose takve informacije jer su oni ostaci materije od koje je formiran Sunčev sustav, prije otprilike 5 milijardi godina.


Snimci meteora iznad Križevaca koje su snimile kamere HMM. © Izvor: HMM

Te noći, očevici su vidjeli završnu fazu raspada ovoga svemirskog tijela iznad Hrvatske, bljeskove i eksplozije. Kamere Hrvatske meteorske mreže savršeno su odradile svoj primarni posao i zabilježile su svaki trenutak ovog događaja, koji je započeo na visini od 90,4 kilometara i prikupile sve potrebne podatke kako bi astronomi mogli izračunati gdje su pali fragmenti meteorita. Ovom prilikom ću malo pojasniti osnovne pojmove koje spominjem.


Križevački meteorit. © Izvor: HMM

Da bi neko tijelo postalo meteorit, mora proći tri faze. Dakle, prvo imamo netaknuto malo tijelo koje putuje svemirom i to se tijelo naziva meteoroid. Kada takvo tijelo uleti u Zemljinu atmosferu, dolazi do njegova dezintegriranja u većoj ili manjoj mjeri, koje izaziva niz svjetlosnih efekata. Te svjetlosne efekte, dakle to što još zovemo i zvijezdom padalicom nazivamo meteor. Ono što preostane, recimo to tako, preživi let kroz atmosferu, pada na površinu Zemlje, i to što pronađemo nazivamo meteorit. Dakle, meteorit je završna faza, od meteoroida, preko meteora, do meteorita. I to je ono što su ovom prilikom tražili i pronašli astronomi kod Križevaca. Meteorit.


Krunoslav Vardijan, voditelj postaje HMM Petrovsko. © Izvor: HMM


Marko Šimac, perspektivni mladi znanstvenik i popularizator astronomije iz Novog Čiča. © Izvor: HMM

A, kako su tekle akcije traganja za meteoritima? Nakon što su kamere HMM stacionirane u Petrovskom, Valpovu i dvije u Zagrebu snimile meteor, pristupilo se analizi podataka koja je nedvojbeno pokazala da ostatke ovog nebeskog tijela treba tražiti u okolici Križevaca. Tu su ključnu ulogu imali poznati hrvatski astronomi HMM Željko Andreić i Damir Šegon. Meteor je zbog naglog hlađenja, prestao svijetliti iznad Križevaca na visini od 21,9 kilometara, nakon čega je slijedio takozvani tamni let. Seizmički udar u zraku zabilježilo je 20 seizmičkih postaja u gotovo svim državama oko Hrvatske.


Ovako izgleda milijarde godina star materijal koji je prošao kroz pakleni let kroz Zemljinu atmosferu. © Izvor: HMM


Biste li mogli prepoznati ovakav "kamen" kao meteorit? © Izvor: AU "Perzeidi"

Meteorska kamera u Valpovu dala je najbolji snimak ovog meteora koji je od nje bio udaljen 150 kilometara. Istočno od grada Križevaca palo je na stotine fragmenata meteoritskog materijala čija se masa procjenjuje na oko 3 kilograma. Krenula je potraga za malenim meteoritima. Do ovoga trenutka, pronađen je jedan fragment mase 292 grama, sjeveroistočno od Križevaca. U pretrazi terena učestvovali su astronomi više astronomskih udruga, u nekoliko navrata, kao i astronomi Astronomske udruge simboličkog imena "Perzeidi", osnovane u Križevcima tek nekoliko dana prije ovoga događaja.


Potraga za meteoritom u okolici Križevaca. © Izvor: AU "Perzeidi"


Ovo je ponosna ekipa astronoma koji su uspjeli pronaći Križevački meteorit. © Izvor: AU "Perzeidi"

Za one koji ne znaju, Perzeidi je naziv meteorskog potoka čiji se radijant, mjesto iz kojega prividno dolaze, nalazi u zviježđu Perzej, po kojemu je meteorski potok i dobio ime. Meteorit je pronađen dana 20. veljače 2011. godine, točno na 60 godišnjicu zadnjeg pronađenog meteorita u Republici Hrvatskoj, a koji je pronađen kod grada Dubrovnika. Prvom analizom ovoga meteorita, kako je rekao poznati hrvatski astronom Korado Korlević, utvrđeno je da je riječ o nekoj vrsti kondrita koji spadaju u klasu stjenovitih meteorita. Kako je dva tjedna ležao na zemlji, izložen atmosferilijama, upio je desetak grama vode koja je prijetila da izazove pucanje meteorita.


I poslastica za kraj, preslatka Una Štromar, kćerkica poznatog zagrebačkog astronoma Borisa Štomara s
meteoritom u rukama, nedugo nakon njegova pronalaska.


Mjesta u Republici Hrvatskoj na kojima su pronađeni meteoriti. © Izvor: AU "Perzeidi"

Kako bi se to spriječilo, meteorit je vrlo polagano sušen, da ne bi došlo do njegova mrvljenja. Nakon što se u potpunosti osušio, izmjerena mu je sadašnja masa od 292. grama. Analiza svemirske tvari još nije napravljena, no to sada slijedi u laboratoriju u Manchesteru. S obzirom da je potrebno još nekoliko dijelova meteorita kako bi se cijeli događaj mogao što preciznije rekonstruirati, potraga za njima neće prestajati, a sigurno je da astronomi Astronomske udruge "Perzeidi" iz Križevaca neće lako odustati za njihovom potragom jer sada imaju nešto neprocjenjivo "u svojem dvorištu". Poželimo im svima sreću oko pronalaska još dijelova Križevačkog meteorita.