Avantura na Medvedjem brdu

Kolega je gledao M51 i praktički me dovukao za rukav do okulara. Brate mili kako je to izgledalo! Ma kakva fotografija! Ovo je bilo bolje!

Izađite i promatrajte nebo. © Ljubaznošću: Stefan Seip
Članak
0Komentari
Broj otvaranja4814

Evo izvještaja sa antologijskog promatranja 24. veljače 2014. godine! To je praktički copy paste dnevnika koji vodim za sebe, pa će to biti samo za debelokošce. U svakom slučaju OPREZ - opasnost od zazubica!

Mjesto događaja je moja "kućna" lokacija, gdje najčešće promatram: Medveđe brdo, Slovenija. Korišteni teleskop je SW 300/1500 flex tube dobson.
Datum 24.2.2014.
I evo, konačno je došao i taj dan, da je prognoza izdržala. Prva vedra noć nakon 500 godina i zime koja je još gora od prošle, a znamo kakva je bila prošla zima.

Uvjeti su bili: seeing (na ljestvici 1 do 5) 3-4, transparentnost solidna, no bilo je dosta vlage. Zadnji puta je Dobson bio na DSO promatranju 07.12.2013. godine, tako da je nakon toliko vremena ovo bilo odlično!

Apetiti su bili veliki, plan promatranja sa nekim od prioriteta ugrubo je pripremljen već mjesecima, ali je na kraju naravno ponestalo vremena za puno toga. "Plan" promatranja zapravo i nije plan, zapišem si neke prioritete i želje, a onda skačem nasumice po objektima, pokušavajući uloviti vrijeme kada su najbliže meridijanu.


Zviježđe Orion. © Ljubaznošću: Mladen

Zagrijavanje je bilo na dvije dvojne zvijezde. Rigel sam pogledao prvi puta. Vrlo lijepi par. Koristio sam novi Baader classic Ortho okular. Nisam ga uspoređivao s drugim okularima, jednostavno sam ga instant zavolio jer Ortho stvarno odlično kontrolira rasipanu svjetlost, što je veliki plus kod svjetlijih objekata. Već na početku sam vidio da će seeing biti solidan. Par je bio odvojen čist ko suza, pratioc oštar ko vrh iglice.

Potom sam htio škicnuti u Castora. Usmjerim i gledam, a ono nijedna komponenta vidljiva. Hm. Provjerim da li sam dobro naciljao, pogledam ponovno, i ništa. Pa čekaj malo, pa Castor nije teška višestruka zvijezda… Kada ono skužim, da sam gledao Betu velikoga psa! Par Prokiona i Bete sam zamijenio za Pollux i Castor. Istina da uopće nisam gledao uokolo, samo sam se okrenuo prema tom dijelu neba i usmjerio teleskop. Ali eto što mjeseci neaktivnosti rade čovjeku.

Nakon toga sam laganini počeo s objektima. Htio sam pogledati NGC 1535, planetarku u Eridanu. Nije izgledala baš nešto, već je prenisko, a i teleskop možda još nije do kraja stemperiran.
M42: htio sam samo provjeriti kako se vidi Orionov trapez u novome Orthu. Na 150x svih 6 komponenti lijepo je prezentirano. Uživanciju na maglici sam pustio za kasnije.


Orion iznad crkve. © Ljubaznošću: Zoran Novak

NGC 1999 refleksijska maglica u Orionu: Prošlo je 2 godine otkada sam ovaj objekt prvi puta pogledao. Aaa, odličan je! Mala maglica, koja tamo oko 150 x već pokazuje nešto više. Nisam oklijevao i stavio sam 6,7 mm za 220 x povećanje. Vidim da seeing već to lijepo trpi. I da! Maglica je sa skrenutim pogledom pokazala karakterističnu crnu "ključanicu"! Od-li-čno!

E nakon ovoga sam bio toliko obradovan, da nisam oklijevao. Nakon rasprave na forumu o Horsehead nebuli sam već posumnjao sam u sebe da li sam ju stvarno već 3 puta gledao ili sam samo lud. Ma kakvi! 24 mm okular + UHC, usmjerim u zetu, NGC 2024 lijepo vidljiva kada se zetu makne iz polja, dalje IC435, da, nešto tamo svijetli, NGC 2023 lijepo vidljiva… "ajde više" kažem sebi, dosta provjeravanja. Postavim polje tamo gdje treba i BUM! Horsehead vidljiv isprve, nema tu greške niti ikakve iluzije! Nije se trebalo ni truditi! Kako ga IC434 ovija, B33 daje dojam da je tamnija od okolnog pozadinskog neba. Da li je to iluzija ili je stvarno tamnija, e to ne znam.
Uglavnom očito je moja kućna lokacija više nego dobra, uz kombinaciju svih ostalih faktora.


Maglica Konjska Glava. © Ljubaznošću: Zoran Novak

He, he, ovo je možda stvarno nonšalantno, ali pitam se kako bi stvar izgledala kroz H-beta na još većoj visini i sa još boljom transparentnosti!
Sve u svemu Horsehead mit ne postoji. Stvar se s prave lokacije može lijepo vidjeti kroz 12'' teleskop i UHC. Pogledao sam ju nešto kasnije još jednom kroz 13 mm na 115 x i tada sam čak mogao (mukom!) vidjeti u kojem smjeru je okrenuta glava. Majka!!!!

Nakon takvog oduševljavajućeg rezultata sam s olakšanjem okrenuo na još jedan mega-izazovan objekt, "Cone nebula" ispod vrha NGC 2264 skupa. E to je definitivno zaguljeniji objekt gdje ne mogu reći da nisam nešto vidio ili ne. Čini mi se, da sam vidio nešto ali isto tako je to moglo biti ništa. Okolne zvjezdice pri tome ne pomažu. Ovdje nema pozitivne kvačice!


Maglica NGC 2264. © Ljubaznošću: Dag Oršić

NGC 1514: ova planetarka me je u prosincu oduševila i to kroz kolegin 8'' teleskop. Gledao sam ju već prije i u 8'' i u 12'' teleskopima ali tada je kombinacija uvjeta, teleskopa i okulara dala zaista pravi pogled. No danas me nije oduševila. Možda je igrala nezahvalnu ulogu nastupanja nakon show-stoppera. Gledao sam dugo vremena na 115 i 150 x, sa UHC i sa OIII filtrima. Preferirao sam pogled u 13 mm Nagleru + UHC. Očekivao sam više od OIII filtra na ovom objektu. Možda će slijedeći puta biti drugačije!

Tada je došao i kolega sa svojim brand new 12'' flekstube Dobsonom. Hvala bogu imao je i fen, što nam je kasnije spasilo promatranje i produžilo ga za više od 2 sata. Dosta brzo je sve već bilo smrznuto i sekundarci su se počeli magliti. Dakako i okulari. Tipične zimske radosti.

I JOŠ JEDAN MEGA USPJEH:
E, kada tako dobro ide danas, odlučio sam po prvi puta okušati sreću na Siriusu. Budući da je seeing bio solidan, nisam oklijevao i tutnuo sam Orthića u 2 x barlow za 300 x povećanje. Sirius je bio solidan i nije bio previše razmazan. Isprve nisam vidio ništa. Skrenuo sam na susjednu zvijezdu, da još jednom na fino izfokusiram (točketina od Siriusa nije baš pogodna za fokusiranje). Vratim se natrag i - DAAAAAAAAA! Sirus B se skromno pomolio iz sjaja Siriusa tik iznad jednog spajka! Hahaha!! Prvi pokušaj na Siriusu B i uspjeh! Kako sam bio sretan! Bio je vidljiv nekih 80% vremena. Vjerujem da je i Ortho tu pomogao - to je definitivno pravi okular za takve zadaće!

Eh, što gledati dalje nakon ovakvih radosti… Mnogi ljubitelji astronomije se godinama muče za pogledati te stvari, da ulove pravu kombinaciju uvjeta i svega ostaloga, a ja promatram za večeri koja je dovoljno transparentna da pokaže Horsehead i sa dovoljno dobrim seeingom za Sirius B. Pa to je astro-nirvana. Što još poželjeti??!!


Maglica M 42. © Ljubaznošću: Alan Jadanić

No, zato sam okrenuo u M42 za malo pure pleasure guštiranja. Riječi za opis naravno opet ponestane. Najviše ju volim gledati bez ikakvih filtera za pravih noći. Koristio sam moj centerpiece okular Naglera 13-icu. Uuuuu, kako je to dobro… Kod M42 me svaki puta nešto novo oduševi. Ovaj puta su me obradovale sitne zvjezdice (osim trapeza) koje kao da lebde iznad oblaka iz kojih su nastale… Ono, imao sam pravu 3D sliku pred sobom.

Nakon toga se sjetih da mi je prioritet bio M79. E, kad sam se sjetio već je potonuo prenisko prema zapadu. Pogled je bio ispran (padao je u svjetlosnu kupolu obližnjeg sela) ali svejedno se dalo dobiti dosta zvjezdica u njemu. Ništa, možda drugi puta ili dogodine.

Idemo dalje u Mliječnu stazu Velikog psa - područje prepuno zimskih radosti.

NGC 2363 / Tau Canis Majoris skup. Jedan od mojih omiljenih objekata, jer mi ostaje u sjećanju kao jedan od prvih objekata koje sam promatrao. Pogled je bio vrlo lijep na 75 x. Niz biserčića koji se šćućure oko svijetle Tau. Ma obožavam ovaj skup!


Maglica NGC 2359. © Ljubaznošću: Marko Rukavina

Ima i još jedan neuspjeh. Htio sam pogledati jednu galaksiju iz Velikog psa, onako za foru. Izabrao sam NGC 2217. Bio sam prilično siguran da sam na pravom mjestu ali galaksiji nisam ušao u trag. Istina, već je i ovaj dio Velikog psa dobrano počeo tonuti na zapad.

M93 - ovaj skup sam pogledao samo 1-2 puta do sada. Solidan pogled, premda je za moj ukus falilo transparentnosti na jugu, da skup stavi u kontekst s više pozadinskih zvjezdica.

NGC 2467 - susjedna maglica + skup. Obožavam kombinacije otvorenih skupova i emisijskih i refleksijskih maglica. Evo ovaj objekt gledam prvi puta i apsolutno je iznenađenje! Maglica je vrlo svijetla i jasna i bez UHC-a, a sa UHC-om kao da isijava. Vrlo ugodno iznenađenje!

No hajde, zaželio sam se i malo egzotike kada sam već ovdje. Zeta krme je bila vidljiva malo iznad horizonta. Tamo blizu se nalazi jedan on najspektakularnijih otvorenih skupova koje se može vidjeti: NGC 2477. Na žalost smo mi u našim krajevima zakinuti jer se ne digne niti 5 i pol stupnjeva nad horizontom. Gledao sam ju već jednom u 8'' teleskopu uz čisti jug i tada sam vidio da se iza ispranog pogleda skriva biser od objekta. Danas je bilo slično. Transparentnost uz ovu vlagu nije vrhunska, pogled pri horizontu previše ispran, ali se može vidjeti kakav bi to spektakularan objekt bio da je samo barem 10 stupnjeva više. Vidljivo puno sićušnih zvjezdica… Ali sve isprano. Joj koja šteta. Otvoreni skup koji izgleda kao kuglasti. Nadam se da ću ga jednom uspjeti pogledati s južnije lokacije!

NGC 2359 "Thor's Helmet": ovu maglicu sam tek prošle godine gledao prvi puta i odmah je postala favorit. Ni danas pogled nije razočarao. Nisam se previše zadržavao danas, gledao ju samo na 75 x sa OIII filtrom. Vidljivo je bilo sve: Oba roga, jedan krak u suprotnome smjeru i početak onog kraka koji se svija u stranu. Čak i nešto unutarnje strukture. Međutim, pravi bum bio je pogled u koleginoj 12-tici kroz okular 14 mm ES sa 100 stupnjeva. Majko mila što je to bilo dobro! Odlično povećanje, maglica nije bila pretamna, moglo se nazrijeti unutarnju vlaknastu strukturu… Maglica se raširila kroz okular u ogromnom vidnom polju… Gledali smo i nismo mogli vjerovati koja količina detalja je bila vidljiva! Ne-vje-ro-ja-tno!


Maglice NGC 2174 i 2175. © Ljubaznošću: Dag Oršić

NGC 2174-5 "Monkey head nebula" - još jedan objekt od prošle godine. Stvarno ne znam zašto ova maglica nije više poznata! Može ju se vidjeti i u 50 mm tražiocu. U Dobsonu je to prilično strukturirana maglica, lijepo se vide tamnija područja, razgranata je, sa više različitih dijelova. Premda je sve skupa prilično tamno! Više mi se dopao pogled kroz OIII filtar nego UHC, valjda jer naglasi tu unutarnju varijaciju u strukturi, prema UHC uopće nije bio slab.

IC 443: Ostatak Supernove u Blizancima: Nakon ovoliko fantastičnih pogleda sam možda očekivao previše, tako da je ova maglica malo razočarala. Vrlo tamni, vrlo teško vidljivi luk svjetla. Bilo bi bolje da sam mu posvetio više vremena, ali svejedno će ovaj objekt svoje prave draži pokazati u još većem teleskopu.

Dalje sam pogledao prvi puta još jednu planetarku: NGC 2440 u Krmi. Išao sam do 220x. Bilo je raznolikosti u strukturi no ništa spektakularno. Biti će bolje drugi puta!

NGC 2169 "37" cluster: Ovo je moj favorit ove zime. No u Dobsonu nije vidljivo skoro ništa dodatnih zvijezda u usporedbi sa 120 cm refraktorom, tako da mi se ovaj objekt više dopada u refraktoru.

Susjedni NGC 2194 skup: ovdje je priča obratna. U refraktoru je mrljica zakopana u mliječnoj stazi. U Dobsonu je odlično razlučeni vrlo lijepi i bogati otvoreni skup! Obožavam takve bombončiće. Premda je skup sveukupno prilično taman i zahtjeva dugu koncentraciju i vjerojatno još bolju transparentnost da bi se u potpunosti moglo uživati u njemu.

NGC 2360: jedan od općenito ljepših skupova me danas nije očarao jer mi se vjerojatno počeo magliti sekundar.

Pri ova 3-4 zadnja objekta su dakle počele muke s orošavanjem sekundara. Feniranje... pa nastavak.

Kratko sam se zaustavio na M47 samo da se podsjetim te ljepote. Planetarka svijetli ko lampion.

Pogledao sam Eskimo Nebulu  ali nisam se dugo zadržavao. Htio sam isprobati Ortho na 300x. Solidno ali pati oko kada moraš DSO pratiti na tom povećanju kroz Ortho okular. Ipak mi je puno draži wide field okular za takve objekte. Prošle godine sam bio u ekstazi uz Eskima na 450x i uz savršen seeing.

NGC 2420 - otvoreni skup kojega sam danas samo okrznuo u prolazu. Fulao sam Eskimovo polje nadobudno tražeći na 150x sa Ortho okularom.

M81 i M82: evo galaksije su se popele dovoljno visoko za pogled na Supernovu. Što reći, Supernova još svijetli punom parom. M 81 instant pokazala je jedan krak.


Galaksije M 81 i M 82. © Ljubaznošću: Igor Bonefačić

Lavova glava je već bila točno u meridijanu, tako da sam okrenuo u galaksiju NGC 2903. Gledao sam ju duuuguo, dugo, jer mi je dužna od prijašnjih godina. No sada konačno mogu reći da sam vidio nešto više. Vidio sam svjetlije dijelove galaksije - to su zapravo dijelovi unutrašnjih rukava, ali se vizualno ne skuži - kako se ovijaju oko centra, ali samo na kratke trenutke i nikada oba odjednom. Od vanjskih spirala ništa. Gledao sam kroz 4 različita okulara, zanimalo me, da li će Ortho pokazati nešto više, ali nije bilo iznenađenja. Tako mi je to "više" pokazao tek ES 8,8 na 170x, a ne Ortho na 150x. Dakle u propusnosti nema drastičnih razlika, a ulogu igra puko povećanje. Najviše tih spomenutih detalja sam vidio na 220x u ES 6,7 i to mi je bio definitivno najbolji pogled na tu galaksiju.

Nakon toga sam se zaželio nečeg novog i nepoznatog. Pa hajdemo u Risa.

NGC 2537: Listanjem kroz literaturu sam si zabilježio ovu galaksiju kao potencijalno vrlo zanimljivi objekt. Nakon ponešto traženja (nije išlo isprve) našao… I što je to?! Neki opskurni tamni i mali oblačić! Definitivno razočaranje. Da, zanimljivi objekt, ali vjerojatno za 20'' teleskop!

Ima tamo pored nje i jedna jako zanimljiva iznimno tanka galaksija IC 2233. Nakon pogleda na prvu galaksiju ovu nisam ni pokušavao uočiti. Čudno sve skupa. 2537 je 11,7 magnitude, pa nije to toliko strašno… Može biti da se radilo o novom naletu orošavanja sekundarca…

NGC 2683 "UFO" Galaxy - poslovično najbolja galaksija u Risu. Gledam drugi puta. Koristio sam povećanja 115, 170, 220. Najbolja je na 220x ali ništa nije bilo od unutarnje strukture, neke prošaranosti i slično.

Kolega je gledao M51 i praktički me dovukao za rukav do okulara. Ponovno je imao ES100 14.
U biti M51 nisam htio gledati, jer takve objekte čuvam za posebne prilike. E dobro da jesam! Brate mili kako je to izgledalo! Ma kakva fotografija! Ovo je bilo bolje!!!!!!!


Galaksija M 51. © Ljubaznošću: Gordan Bartolić

NGC 3242: meni jedna od apsolutno najdražih planetarki. Seeing je bio još uvijek vrlo solidan i mogao sam ju pogledati na 220 i na 340x. Sve preko 300x je ovdje tek "the real deal". Nevjerojatna količina detalja u planetarki! Obožavam ovaj objekt na velikom povećanju!

Abell 33 planetarka u Vodenoj zmiji: Poželio sam još jedan izazov za dodati do sada pogledanim Abellkama. Naći ju nije teško ali vidjeti je izazov! Već sam unaprijed stavio OIII filter. I sa filtrom je pravi duh. Vidi se 100% vremena sa skrenutim pogledom ali majko što je tamna. Samo jednu nijansu svjetlija od pozadinskog neba. Budem se vratio ponovno još koji puta.


Planet Jupiter. © Ljubaznošću: Dominik Huzek - Kittan

Pri kraju sam još malo uživao u Jupiteru, premda je bio prenisko. Provjerio sam i Mars. Već je solidno narastao. Jedva čekam opoziciju i lijepi proljetni seeing!!

Malo prije 02.00 smo se spakirali. Vjerojatno bi bili i još malo duže da orošavanje zaista nije bilo pain in the ass.

Sve u svemu za mene epsko promatranje  kojega ću pamtiti dugo vremena prije svega s lakoćom opažanja Hoseheada i promatranja Siriusa B iz prvog pokušaja.
E da, i po Thorovoj kacigi z ES100 14.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!