Prvi novootkriveni potok Hrvatske meteorske mreže

Hrvatski astronomi uočili su postojanje nove grupe meteoroida. Novi metorski potok dobio je ime po njihovom prijedlogu - Zeta Cassiopeidi. Otkriće je potvrdila Međunarodna astronomska unija.

Snimak meteorske kiše iznad Hrvatske. © Ljubaznošću: Hrvatska meteorska mreža
Članak
0Komentari
Broj otvaranja3526

Hrvatska meteorska mreža (HMM) 13.03.2007. godine snimila svoj prvi meteor istovremeno sa dvije stanice (tzv. double-station meteor), i taj datum nekako smatramo početkom rada HMM. Od tog datuma na ovamo, snimili smo nekoliko desetaka tisuca double i multi-station meteora, te za sada izračunali preko 20.000 orbita meteoroida. Već nakon obrade promatranja za 2007. godinu, uočili smo postojanje jedne grupe meteoroida na orbitama vrlo sličnima orbitama Perzeida. Nakon višegodišnjeg praćenja te detaljne analize, na proljeće 2012. godine prijavili smo postojanje novog meteorskog potoka koji je prema našem prijedlogu nazvan Zeta Cassiopeidi, te je pri Međunarodnoj astronomskoj uniji (IAU - Commision 22) uvršten u listu novih potoka pod rednim brojem 444 te kraticom ZCS.

Nekoliko tjedana kasnije isti su potok Uniji prijavili i poljski astronomi, pod malo drugačijim imenom. Po obavljenim stručnim recenzijama radova HMM i poljskih astronoma, prihvaćeno je ime Zeta Cassiopeidi, a radovi objavljeni u prosinačkom broju službenog časopisa IMO - WGN, časopisu u kojem se objavljuju radovi o novootkrivenim meteorskim potocima kao i potvrde njihovog postojanja na osnovi promatranja profesionalnog CAMS sustava pod okriljem NASA.


Novi je potok aktivan u period od solarnih longituda 109-117° što otprilike odgovara datumima od 11. do 20. srpnja, uz maksimum aktivnosti na 113° ili oko 15. srpnja. Položaj radijanta se u vrijeme maksimuma aktivnosti nalazi na koordinatama RA= 7°, Dec= +51° a uz ulaznu brzinu nešto veću od 57 km/s ti se meteori mogu lako poistovjetiti sa Perzeidima. Činjenica da je ta brzina vrlo bliska brzinama Perzeida (oko 56 km/s) te da se prvi Perzidi pojavljuju tek nekoliko dana nakon maksimuma Zeta Cassiopeida najvjerojatniji je razlog što je ovaj potok do sada smatran "ranim Perzeidima", te su se ti meteori u nekim analizama pripisivali Perzeidima. Pored pogrešnog pripisivanja Perzeidima, potok Zeta Cassiopeida je zanimljiv i po tome što je njegova aktivnost prema promatranjima IMO u godinama koje su prethodile 2005. bila značajno manja.

2005. godine su poljski meteoraši imali prilike vidjeti povećanu aktivnost u toj zoni neba, a analize koje je Sirko Molau proveo 2006., 2009. i 2012. godine pokazuju kako se relativna (omjer pripadnika nekog potoka i sporadičnih meteora u istom periodu) aktivnost radijanta na tim koordinatama sustavno povećava - sa 40% iz analize svih promatranih meteora u periodu od 1999. do 2005. godine na 60% za period do 2011. godine.

Takvo povećanje aktivnosti, kao i činjenica da je brojnost Zeta Cassiopeida varirala u ovih posljednjih 5 godina navodi na pomisao da postoji mogućnost približavanja hipotetskog matičnog tijela ovog potoka. Potraga za kometom - matičnim tijelom - nije urodila plodom, po orbiti najsličnije tijelo koje smo u JPL bazi pronašli je komet 109P/Swift-Tuttle. 109P/Swift-Tuttle je komet matično tijelo Perzeida, ali prema sličnosti orbite ne može biti matično tijelo Zeta Cassiopeida. Moguće je da je novootkriveni potok potomak jednog od fragmenata 109P, ili pak jako perturbirano vlakno Perzeida - u svakom slučaju, biti će jako zanimljivo pratiti ovaj potok u godinama koje stižu. Ostaje i nada da ćemo potragu za matičnim tijelom moći provesti i uživo - metarski teleskop na Tićanu mogao bi snimiti to za sada hipotetsko matično tijelo i prije nego li se značajnije približi Suncu.

Ukoliko je hipoteza o postojanju kometa točna (tj. nije riječ o arhaičkom vlaknu Perzeida) u tom je slučaju riječ o dugoperiodičnom kometu, perioda revolucije od nekih barem 80 do 100 godina. Isto tako, ako se pokaže i dalji porast aktivnosti novog potoka, možemo se nadati da ćemo taj komet u relativno bliskoj budućnosti moći i - vidjeti.

Čestitke idu redom svim članovima HMM, zaslužili su ih operateri kamera: Ivica Čiković, Filip Lolić, Filip Novoselnik, Denis Vida, Dorian Božičević, Krunoslav Vardijan, Dario Klarić, Alen Žižak, Berislav Bračun, Janko Mravik, Gloryan Grabner, Robert Zovko, Sonja Janeković, Zvonko Prihoda, Dalibor Brdarić, Alan Pevec, Aleksandar Borojević, Petar Rohlik, Dejan Kalebić, Saša Švagelj, Željko Krulić, Aleksandar Merlak, Filip i Damir Matković, Josip Belas, Mark Sylvester, Mirjana Malarić, Goran Ljaljić, Denis Štogl, Reiner Stoss, Maja Crnić, Ivica Pletikosa, Izidor Pelajić, Luka Oskoruš, Željko Arnautović.

Nadam se da sam sve nabrojao, pa onda i oni koji su svojim analizama i softverskim rješenjima pogurali kola uzbrdo: Klaudio Gašparini, Ana Galant, Jasmina Šestan, Mateo Paulišic, Sandi Šegota, Nikola Biliškov, Igor Terlevic, Ivan
Šimunjak, Ivica Skokić, Lovro Pavletić, Lidia Šarić, Ivana Barišić, Aleksandar Cikota, Stefan Cikota, Mario Turić, Korado Korlević, Željko Andreić i koordinator Damir Šegon. Dodao bi i mecene da ih imamo, ali su "mecene" već nabrojane u prethodnoj rečenici.

Osim nositelja projekta Znanstveno edukacijskog centra Višnjan (koji ni sam nema novaca), svi su troškovi na leđima samih HMM-ovaca i njihovih (ne samo) astronomskih udruga.

Potok Zeta Cassiopeida prvo je takvo otkriće Hrvatske meteorske mreže, a nakon njegovog otkrića IAU smo prijavili postojanje još 21 novog potoka. Do službenog priznanja treba pričekati radove ekipe iz SETI/CAMS, a do uvrštavanja na službenu listu potvrđenih potoka još najmanje tri godine - do slijedećeg kongresa IAU komisije 22. Mišljenja smo da ce u to vrijeme većina od strane HMM novoprijavljenih potoka biti potvrđena. Do tada, neka se šampanjac hladi.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!