Zagrebačka astronomska slikovnica

Petak, 15. lipnja 2007. u 14:16 sati

Ekipa s AstroForuma nekoliko se puta upustila u dogovor da se nađemo u Zagrebu i upoznamo međusobno. Neke se stvari ne mogu dogovoriti u naprijed pa sam odlučio naša druženja i upoznavanja napraviti u nekoliko navrata. Kako je cijelo društvo s AstroForuma genijalno, svi su susretljivi, vole pomoći, vole se šaliti i komentirati, razmjenjivati iskustva iz svog bogatog astronomskog rada, zavrijedili su da ih barem posjetim i upoznam. Naravno, ne mogu se sa svima upoznati jer nas ima sa svih strana svijeta, pa i iz drugih država, no najmanje što sam mogao napraviti je otići do Zagreba i upoznati barem dio ekipe.

Razmijenili smo brojeve mobilnih telefona i ja sam im poslao poruku da sam stigao u Zagreb. Dogovorili smo se da se nađemo negdje poslije 12 sati. Kako sam vlakom došao oko 10 sati, imao sam dovoljno vremena da sjednem na terasu Gradske kavane i popijem kavu i kolu, koje su sve drugo samo ne jeftine. Barem prema usporedbi s cijenama u Virovitici. Znao sam to, no nemam svaki dan priliku sjediti na glavnom trgu metropole i piti omiljene mi napitke u kavani koja ima bogatu povijesnu tradiciju.


Umjetnički performans, svakodnevna slika na glavnom zagrebačkom trgu

I tako sam sjedio i pijuckao s guštom, pa odlučio nazvati Gustava Krena iz zagrebačke Zvjezdarnice da mu se javim da sam stigao i da ću doći do njega. Naime, Gustav je bio na promociji Virovitičkog astronomskog zbornika 22. svibnja 2007. godine u Virovitici pa sam mu na CD-u nosio fotografije s promocije. I tako sam se uputio preko trga do uspinjače. Naravno, u Zagrebu ne možete ne naići na koje poznato lice s TV-a pa sam na terasi jednog od kafića na Jelačić placu vidio Ćiru Blaževića i Moniku Kravić kako veselo ćakulaju pred kamerom snimatelja. Ma ne bih ih niti primijetio da nije bilo te kamere pa sam pogledao koga snima i vidio njih dvoje. Odvezao sam se uspinjačom na Gornji grad i krenuo prema crkvi Svetog Marka. U njoj sam se krstio, jer rođen sam u Zagrebu.


Iz vozne karte za uspinjaču možete nešto i naučiti o njezinoj povijesti

Prolaskom pored Sabora, vidio sam Damira Kajina kako razgovara s nekime preko mobitela. Još jedno poznato lice. Malo sam uranio pa sam sjeo na terasu kafića podno Popovog tornja u Opatičkoj, ispod same Zvjezdarnice i popio još jednu kolu. Turista ima na svakome koraku, mogu se čuti svi jezici svijeta. Tako i ovdje. Ne znam otkuda su no engleski je i ovdje jezik sporazumijevanja. Diskutira se i fotografira svime što može zabilježiti i jedan foton, kamere, fotići, mobiteli… Super! Zatim sam se uspeo drvenim stubama do prostorija Zvjezdarnice. Tamo sam našao Dragu Rošu pa sam mu se javio.


Dragan Roša, glavni i odgovorni urednik Čovjeka i svemira

Gustava još nije bilo pa sam ga sačekao listajući jedan od brojeva Čovjeka i svemira. Iako je već prošlo dosta vremena od obnove prostorija Zvjezdarnice, još uvijek mi djeluju nekako novo. Sjećam se kako su izgledale prije obnove, onako kako ih je Kučera imao. Sada su moderne i na zidovima vise ustakljene fotografije u boji s astronomskim motivima zvjezdanoga neba.


Interijer Zvjezdarnice

Računala u svakoj prostoriji, ja bih rekao kabini jer su neke od njih zaista male, ali ugodne za boravak. Došao je i Gustav pa smo se popeli na terasu gdje se nalazi kupola Zvjezdarnice. Tko je god bio na Zvjezdarnici, a nije bio na terasi, kao da i nije bio. Prekrasan pogled na Zagreb s visine. Gdje god pogledaš, vidiš nešto zanimljivo.


U daljini "strši" kupola zvjezdarnice Nadbiskupske klasične gimnazije

Katedrala okružena skelama, Medvedgrad, Sljeme, u daljini hotel Westin koji je za dlaku jedva preživio udar meteora, kako su svi mediji senzacionalistički prenijeli glupost jednog svog kolege, novinara Jutarnjeg lista, pokazavši da nisu nimalo pametniji od njega…


Novi teleskop će biti ovako veliki

Pogled u kupolu otkriva da u njoj nema teleskopa. 41 godinu stari teleskop ima godina koliko i autor ovog teksta i više nije u njoj jer na njegovo mjesto dolazi suvremeni računalno upravljani novi teleskop, vrijedan 300 tisuća kuna. Ako se dobro sjećam, stari Zeissov teleskop je kupljen na Zagrebačkom velesajmu i koštao je tadašnjih 60 tisuća maraka. No, o teleskopu nešto kasnije.


Meridijanski kamen i zvjezdarnica


Gustav Kren i ja imamo zajedno oko sto kila... Ne vjerujete? Hmmm...

Nebo iznad Zagreba je vrlo prometno, u jednom smo trenutku nabrojali 9 aviona koji su iza sebe ostavljali tragove vodene pare, a koji značajno doprinose nepovoljnim uvjetima promatranja. Koridor im je baš iznad neba Zvjezdarnice. Svjetlosno zagađenje na nebu iznad Zagreba je toliko da se više nije moglo starim teleskopom ništa značajno vidjeti. Dodajte tu još i oblake smoga i magle, pa pokušajte zamisliti koliko je to različito u odnosu na 1903. godinu kada je Kučera počeo svoj rad na Zvjezdarnici.


Meridijanski kamen

Iskoristili smo priliku i fotografirali se pored meridijanskog kamena koji se nalazi pored kupole i zatim se vratili u radne prostorije. Tu sam iskoristio priliku zaviriti u kutiju u kojoj se nalazila optička cijev (tubus) novog teleskopa. Evo, imate priliku vidjeti ekskluzivne snimke novog teleskopa zagrebačke Zvjezdarnice koji će otprilike za tri tjedna biti u funkciji.


Gustav otkriva strogo čuvanu tajnu...


Tubus novog teleskopa


Fokuser


Detalj fokusera

Za njega dolazi i nova montaža na kojoj će se nalaziti pa sam i nju snimio. Mislim da ću uskoro napraviti još jedan put u Zvjezdarnicu, da bacim pogled kroz novi instrument. Riječ je o refraktorskom apokromatskom teleskopu TMB Apo 175/1400, f/8, promjera objektiva 175 milimetara i žarišne dužine 1400 milimetara. Teleskopom će se upravljati putem računala i na taj način olakšati pronalaženje bilo kojeg nebeskog objekta skrivenog u svjetlosno zagađenom nebu iznad Zagreba. Ovo je najjači instrument od ukupno dva koji su do sada bili montirani u kupoli Zvjezdarnice.


Gustav drži bika za rogove - montaža novog teleskopa 


Detalj montaže

Prvi je bio tzv. Kučerin teleskop, a riječ je o refraktorskom teleskopu promjera objektiva 163 milimetara koji je izradila tvrtka Reiner Felder & Hertel iz Münchena 1901. Godine. Drugi je teleskop postavljen 1966. godine, a riječ je o Zeissovom elektrificiranom refraktorskom teleskopu promjera objektiva 130 milimetara. Vjerujem da će novi, treći teleskop, pružiti posjetiteljima Zvjezdarnice puno zanimljivih trenutaka pod nebeskim svodom. Došao je trenutak da napustim Zvjezdarnicu, pozdravio sam se s Dragom Rošom i Gustav i ja smo polako krenuli prema glavnom zagrebačkom trgu gdje sam se dogovorio s dečkima naći. Pod repom Jelačićeva konja.


Drago i Danijel

I dok je Gustav otišao nešto obaviti, ja sam obilazio oko spomenika. Znao sam kako izgleda Marko jer sam se s njime upoznao zadnji puta kada sam bio u Zagrebu. U biti, znamo kako tko izgleda jer smo se vidjeli na fotografijama ali da fotke mogu prevariti uvjerio sam se već onog trenutka kada sam izašao ispod repa i došao pod njušku. Čujem ja da netko sramežljivo izgovara moje ime. Da mi se nije pričinilo? Danijel? Opet. Pogledam u visokog mladog gospodina koji me gledao ali nisam ga mogao smjestiti ni u koji kontekst.


Pod repom: Matija, Vedran, Marko i Gustav

Definitivno ga nisam nikada vidio. Potvrdio sam da sam ja osoba koju je prozvao. Pružio mi je ruku i rekao mi da je on Matija. Rukovali smo se, a ja sam mu odmah rekao da ga nisam tako zamišljao. Ni na jednoj fotki nije mi djelovao takvim. No, kako znam da sam i ja inače visok, plavokos, s dugom kosom koja mi u valovima pada preko ramena, izgledam kao nekakav viking, no na fotkama redovito ispadam kao debeljuškasti čovjek s čudnom frizurom i dobroćudnim pogledom, prihvatio sam da ne moramo svi izgledati realno na slikama. Zatim smo se povukli u haustor iza repa, gdje je bila hladovina i tu pričekali ostatak ekipe.


Pod repom 2: Matija, Vedran, Marko i Danijel

Za nekoliko trenutaka, pojavili su se i Marko i Vedran. Pozdravili smo se, a ja sam se upoznao s Vedranom. Sada smo bili svi na broju. Matija Pozojević a.k.a. HrAstro, Marko Šimac a.k.a. Frank, Vedran Vrhovac a.k.a. Acheron, moja malenkost Danijel Reponj a.k.a. Danijel i Gustav Kren, bez a.k.a. Još nam je nedostajao samo Dag Oršić a.k.a. Dag no on mi se javio i rekao da mu obveze ne dopuštaju da na vrijeme dođe. I tako je vesela ekipa sjela na terasu na trgu pa smo razvezli šareni razgovor o svemu i svačemu. Gustav nas je morao napustiti jer je imao drugih obveza, a mi smo odlučili posjetiti i upoznati Vida Nikolića, poznatog astronoma koji snima genijalne i atraktivne astrofotografije. Osim astronomijom, uživa i u gastronomiji kao vrsni kuhar.


Napokon smo našli Vida: Matija, Marko, Vid i Vedran

Vjerojatno ste imali prilike vidjeti barem jednu njegovu astrofotografiju na ovim stranicama u AstroSlici dana. Matija ga je nazvao i pošli smo ga naći. Radio je u Klubu književnika. A, gdje li je Klub književnika? Nekako smo zaključili da je na katu iznad knjižare pored nebodera. Obilazili smo oko nje kao mačak oko vruće kaše. Nikako da nađemo ulaz. Onda ga je Matija ponovo nazvao i pitao za dodatne upute. Kada je završio, shvatili smo da smo promašili lokaciju. Trg je bio isti ali pogrešna kuća. Vratili smo se natrag na drugu kraj trga i pored Varteksa, ispod skela, dočekao nas je Vid.

Smijali smo se kako smo fulali adresu, dok je Matija gunđao kako je smiješan ispao, iz Zagreba je, a ne snalazi se ni na glavnom trgu. Odlučili smo za to u šali, okriviti Gustava jer nam je on prstom pokazao na krivu stranu, a ionako ga nema pa se ne može braniti. I tako sam upoznao Vida Nikolića. Sada mogu povezati slike s weba sa stvarnim osobama. Popričali smo o teleskopima i ostalim zajedničkim temama, pokazao sam mu fotke novog teleskopa na Zvjezdarnici jer sam znao da će ga to zanimati, a dečki su se dogovarali o odlasku na Petrovu goru tu večer. Tih 10-15 minuta je brzo prošlo pa se Vid morao vratiti svome poslu, a mi smo odlučili otići negdje naći nešto fino za prigristi.


Matija, Marko, Vid i Danijel

Prošetali smo Tkalčićevom i na pola puta, oprostili se s Matijom, i on je morao ići za svojim obvezama. Odlučili smo sjesti i prezalogajiti u nejneobičnijoj ulici koju sam vidio. U skalinskoj. To je ulica od nekih stotinjak metara, koja ide uzbrdo, prema tržnici Dolac, a cijela je ulica jedan veliki stol. Po sredini ulice nalaze se drvene konstrukcije koje na sebi imaju terase na kojima se nalaze klupe i stolovi. Sa svake strane je nogostup da ljudi mogu prolaziti. Našli smo slobodna mjesta i sjeli pa naručili pizze i cugu. Tu smo se zadržali gotovo dva sata, guštajući u klopi i pijači, pričajući o svemu i svačemu. I kada je bilo najljepše, morali smo krenuti. Vlak mi je polazio za 45 minuta pa nisam želio trčati po paklenoj vrućini koja je vladala. I tako smo se prošetali preko Zrinjevca do Starčevićeva trga pa sjeli u hladovinu promatrajući veliki vodoskok (skakovod kako sam ga ja nazvao).


"Skakovod"

Sve što je lijepo, kratko traje pa je tako i naše druženje došlo kraju. Dečki su me otpratili na Glavni kolodvor i tu smo se rastali. Dogovorili smo se da ovo opet moramo ponoviti, ako ne zbog mene, zbog pizze svakako. A da ću morati ponovo doći u Zagreb uskoro, to je sigurno. Želim vidjeti novi teleskop pod kupolom zagrebačke Zvjezdarnice, želim se opet družiti s dečkima s AstroForuma i želim upoznati Daga koji mi je ovog puta izmakao. Osim toga, htio bih posjetiti planetarij i poslušati predavanje Ante Radonića. Ipak on to najbolje radi. Do tada, kako je to pjevao Ivo Robić - Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save, vraćam se Zagrebe tebi, tebi pod zidine stare...

Sve fotografije možete pogledati u našem web albumu.