Izazov i potraga za zodijakalnom svjetlošću

Prije tek kojih par desetaka godina pojave lažnih sumraka i lažnih svitanja bile su uočljive nebeske pojave, danas ih je zbog svjetlosnog zagađenja veoma teško uočiti.

Zodijakalna svjetlost snimljena kod Roque de los Muchachos Observatory, La Palma. © Ljubaznošću: Alex Cherney
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2191

U povijesnim spisima Perzijskog astronoma i matematičara Omara Khayyama te su pojave opisane kao "lažna zora" odnosno kao "lažni sumrak". Prošle su stotine i stotine godina prije nego li je talijanski znanstvenik Giovanni D. Cassini shvatio o čemu se radi. Radi se o golim okom vidljivom odsjaju Sunčeve svjetlosti od mnogobrojnih sitnih čestica međuplanetarne materije, koje poput difuznog oblaka orbitiraju oko Sunca u ravnini ekliptike, ravnine kojom se oko naše zvijezde kreću i svi planeti. Kako se zviježđa zodijaka prividno nalaze u istoj ravnini, to je po njima ova pojava dobila naziv zodijakalna svjetlost.


Svega na nekoliko mjesta u svijetu moguće je vidjeti ovakav prizor.
Pojavu zodijakalne svjetlosti moguće je iz naših krajeva vidjeti sredinom i krajem listopada te krajem veljače, odnosno početkom ožujka. U navedenim razdobljima ravnina ekliptike je za naše krajeve najokomitije položena prema horizontu te je stoga zodijakalna svjetlost najsjajnija i najlakše vidljiva. Opažanje iste traži da se pozicioniramo na veoma tamnoj lokaciji, naročito pazeći da imamo neometen pogled prema zapadnom, odnosno ujutro prema istočnom horizontu te da prema liniji horizonta nemamo "svjetlećih gljiva" koje devastiraju noćni krajobraz.

Zodijakalna svjetlost. © Ljubaznošću: Luis Argerich
Prije nego li pokušamo nazrijeti zodijakalnu svjetlost naše se oči tijekom desetak minuta moraju akomodirati na potpuni mrak (bez gledanja u primjerice ekran mobitela ma koliko bio potamnjen). Najbolje vrijeme za opažanje ove nebeske zanimljivosti je dva sata nakon zalaska Sunca na zapadnom, odnosno sati i pol do dva prije izlaska Sunca na istočnom horizontu. Ono što ćete vidjeti je blijedi, 15° širok svjetlosni pojas koji se proteže ekliptikom do visine oko 30° iznad horizonta. U jesenjoj prigodi za opažanje ove zanimljive nebeske pojave najbolje ju je opažati prije svitanja, u proljeće je situacija obrnuta te je uočljivija nakon zalaska Sunca. Probudite li se ranim jutrom, pokušajte ugledati ovu nebesku pojavu.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!