Astronomi u Virovitici

Utorak, 24. siječnja 2006. u 21:51 sati

Organizirano bavljenje astronomijom započinje u Virovitici proljeća 1970. godine osnivanjem gimnazijskog kluba "Kosmoplov". Na inicijativu učenika, uglavnom drugih razreda, klub je osnovan s ciljem upoznavanja sa dostignućima astronomije i astronautike. Učenici su sami uredili manju prostoriju (bivši balkon gimnazijske dvorane), načinili malu astronomsku knjižnicu i sa žarom raspravljali nakon redovnih tjednih astronomskih predavanja. Pokretači "Kosmoplova" i aktivni članovi bili su prof. Mirko Treber te učenici Ernest Bazijanac, Mirko Petraš, Damir Svoboda i ostali. Učenici su načinili mali refraktorski teleskop skromnih mogućnosti, ali ipak dostatnim za promatranja Mjeseca i Sunca. Nisu propustili promatrati pomrčine Sunca i Mjeseca te prolaz Merkura ispred Sunca 09. svibnja 1970. godine. Odlaskom ove generacije učenika na studij, rad kluba zamire, kao i prestanak izlaženja časopisa "Kosmoplov". Nakon dvije godine, 1974. pri Gimnaziji djeluje Astronomsko astronautički klub "dr Oton Kučera", nazvan po velikom popularizatoru astronomije i osnivaču Zvjezdarnice u Zagrebu. Premda s manjim brojem članova, aktivnost kluba na području praktičnog astronomskog rada je daleko veća, jer pojedini članovi nabavljaju vlastite teleskope (Zlatko Kovačević ­ refraktor Ø60/910 mm; Boris Prpić - reflektor Ø110/900 mm).


Posjet članova AAD "M.D.Bogdanić" prvoj podravskoj zvjezdarnici u Novigradu Podravskom i
njezinom vlasniku, gospodinu Željku Andreiću, 10. kolovoza 1980. godine. S lijeva na desno
stoje: Zlatko Kovačević, Željko Andreić, Miroslav Smiljanec,
dolje: Boris Ribić, Stjepan Mihaljević i Danijel Reponj.

Uz vizualna motrenja Sunčeve površine, Mjesečevog reljefa, planeta, planetoida i kometa, u praktičan rad uvode sve više i astrofotografiju (prolaz Merkura ispred Sunca 10. studenog 1973. godine, komet Kohoutek, zvjezdano nebo itd.). Sve veći broj novih članova, neriješeno pitanje financiranja djelatnosti kluba, želja za vlastitim prostorom i klupskim teleskopom većih mogućnosti, rezultiralo je inicijativom za osnivanjem astronomskog društva pri organizaciji "Narodne tehnike" u Virovitici. 26. listopada 1975. godine u prostorijama Gimnazije "Petar Preradović" u Virovitici, održana je osnivačka skupština Astronomsko-astronautičkog društva "Mirko Daniel Bogdanić". Društvo djeluje kao udruženi član "Narodne tehnike" u Virovitici s kojom dijeli neriješeno pitanje prostora i financiranja. To se odrazilo i na ukupnu aktivnost društva, jer praktičan astronomsko-amaterski rad koji je bitna pokretačka snaga sveukupnog rada, nastao je uglavnom kao plod materijalnog napora pojedinaca prepuštenih samima sebi.


Virovitica, 18. siječnja 1983. godine, posjet dr. Vladisa Vujnovića AAD "Mirko Daniel Bogdanić"
S lijeva na desno: Miroslav Smiljanec, Milan Vanđura; Štefica Car; dr. Vladis Vujnović,
Zlatko Kovačević i Danijel Reponj - Snimio: Predrag Štetić

Od osnivanja do 1978. godine prisutan je entuzijazam, ali aktivnost Društva, premda prisutna u lokalnoj javnosti, nije doživjela odgovarajuću afirmaciju. Iz ovog perioda posebno je upečatljiv ostao niz astronomskih 10-minutnih priloga u sklopu "Nedjeljnog radio - kolaža" Radio Virovitice koje su pripremale i vodile Višnja Govedarica i Lidija Novak. Članovi Društva vlastitim radom zarađuju dio sredstava za kupovinu društvenog teleskopa, no to je 1979. godine, uz dotaciju "Narodne tehnike", bilo dovoljno tek da se otkupi reflektorski teleskop Newtonovog tipa od prvog predsjednika AAD-a Borisa Prpića. U ovom periodu rada Društva osjetila se nova kvaliteta jer su na gimnazijsko školovanje dolazili učenici iz Špišić Bukovice i Suhopolja gdje su astronomske sekcije na osnovnim školama, vodili s mnogo uspjeha, nastavnici Jelena Jendrašić i Ðuro Vrban. U periodu od 1979. godine, Društvo svake godine okuplja na povremenim sastancima oko deset članova, uglavnom starijih od dvadeset godina. U ovom periodu posebno se istaknuo Danijel Reponj koji je, vlastitim refraktorom (Ø60/910 mm) u periodu 1982-85. načinio preko 350 skica Sunčeve fotosfere. 1986. godine, AAD je konačno dobilo upotrebljivu prostoriju za svoj rad u "Domu tehnike", a "Narodna tehnika" je bila na najboljem putu rješenja financiranja djelatnosti udruženih organizacija. Sve ovo trebalo je biti garancija da će već posustao "svemirski jedrenjak", s brojnijom i prosječno mlađom posadom "zaploviti punim jedrima" u nove avanture duha... No, kako to obično u životu biva, prostorije koje su ustupljene AAD-u, nisu se koristile baš dugo vremena.

U međuvremenu, dogodila se i provala u iste, tako da je sva literatura i inventar Društva, i dalje bio na privatnom čuvanju kod članova Društva. Društvo je tokom svojega postojanja, održavalo razna predavanja za članove i goste, na kojima su se obrađivale sve teme iz područja astronomije i astronautike. Zadnji sastanak AAD "M.D.Bogdanić", prema Zapisniku, održan je u utorak, 19. svibnja 1992. godine. Poslije toga, Društvo je prestalo postojati. Bivši članovi Društva, i dan danas se znaju sastati i otići negdje na promatranje, ali čisto onako, prijateljski i stoga što ih još uvijek veže zajednički interes prema astronomiji. Jer, da bi se čovjek aktivno bavio astronomijom, ne mora biti član nekakvoga Društva u kojemu onda ima obavezu baviti se stvarima koje nemaju nikakve veze sa astronomijom, ali imaju sa funkcioniranjem Društva. U današnje vrijeme Interneta i suvremenih komunikacija, čovjek nikada nije sam i svoja iskustva, ideje i razmišljanja, kao i pristup svim potrebnim informacijama i materijalima, može razmjenjivati sa tisućama ljudi širom svijeta, za samo nekoliko sekundi, što je u prošlim vremenima bilo nezamislivo. Tih godina nije bilo Interneta, i do informacija se dolazilo isključivo preko knjiga, časopisa, radija i televizije i druženjima sa drugim astronomima-amaterima.


Dvorac Pejačević - gradski muzej Virovitica, 05. studenoga 1993. godine, prilikom otvorenja veličanstvene astro-
nomske izložbe "Sjaj nebesa" koja je obišla cijelu Hrvatsku. Izložbu je osmislio i ostvario Zlatko Kovačević, uz
potporu i angažman gospode: prof. Wolfgang Paech (Hannover), mr. Thomas Baader (München), dr. Mijo Fett
(Suhopolje), Mijo Fett st. (Suhopolje) i dr. Branko Grisogono (Uppsala). S lijeva na desno: Samir Sabo,
Saša Kovačević, Zlatko Kovačević i Danijel Reponj. Izložba se nalazi u stalnom postavu, Planetarija
Tehničkog muzeja u Zagrebu.

Puno se dragocjenog vremena potrošilo na rješavanje kojekakve papirologije, koja nije imala veze sa astronomijom, a bila je uvjet postojanja Društva. Koliko je to bilo onda važno govori i jedan detalj iz 1987. godine, kada se prilikom organiziranja "Dana astronomije" u Virovitici, dogodio incident. Naime, AAD "M.D.Bogdanić" je trebalo izraditi novi Statut, koji bi bio usklađen sa novim kriterijima bivše nam države, a koji je bio uvjet za daljnju opstojnost Društva. Mi smo to propustili učiniti na vrijeme. Zašto? Pa, na svakome smo sastanku najmanje raspravljali i bavili se astronomijom, a najviše se bavili birokratskom administracijom kojom nas je zatrpavala "Narodna tehnika" i ostale državne službe, tako da smo više sličili nekakvom uredu nego astronomskom društvu. Kako su pripreme za "Dan astronomije" bile u punome jeku, u svoj toj papirologiji, nitko se nije bavio rokovima kojih smo se trebali pridržavati. I tako je na sam dan održavanja "Dana astronomije", 05. prosinca 1987. godine, došao nekakav drug Marko Tutuk, (koji je najvjerojatnije radio za Jugoslavensku tajnu službu KOS - Kontraobavještajna služba) i bacio plavu kovertu na stol i obratio nam se pitanjem "A, kako vi možete održavati jednu ovakvu manifestaciju, a ne postojite?" Mislim da vam to dosta govori. Naravno, sve smo to morali zataškavati, tako da to ne primijete gosti koji su učestvovali na tom "Danu astronomije". To je samo jedan detalj o vremenu u kojemu smo živjeli i radili.

Još je jedna "zgoda" iz 1984. godine, ili točnije, 30. svibnja 1984. godine, kada su članovi Društva bili na Bilogori, iznad prigradskoga mjesta Milanovac, snimati djelomičnu pomrčinu Sunca. Tada su drugovi iz Komiteta, raspravljali o tome da li mi stvarno snimamo tamo nekakvu pomrčinu, ili smo zapravo iskoristili priliku da snimamo nekakav radarski centar, za koji nismo imali pojma da postoji, a još manje gdje. Normalno, činjenica da je moja fotka pomrčine Sunca, izašla u novinama, njima ništa nije značila. Jako je malo razumijevanja za ono čime se bavimo bilo od strane države i njezinih službi i organizacija. Sve smo morali sami. Tu i tamo je "kapnulo" nešto novca, ali to nije bilo niti približno dovoljno za ono što nam je trebalo. Ljudi koji su odlučivali o tome, najveći su dio dodjeljivali društvima i organizacijama kojima su oni bili na čelu, a nama, tamo nekakvim "astrolozima" - ni dan danas nisu naučili razliku između astronomije i astrologije, davali su samo mrvice. Da smo se bavili nogometom na primjer, dobili bismo novaca koliko nam je god potrebno. Ovako... Jednom smo prilikom, dobili od Saveza astronomskih društava SRH, popriličnu sumu novaca. Ne sjećam se točno koliko niti kako bih to pretvorio u sadašnju valutu, ali znam da smo za te novce mogli kupiti kompletan foto-laboratorij, dva-tri fotoaparata, brdo knjiga za knjižnicu, dijapozitive, filmove, foto-papire i kemikalije. No, trebalo nam je nekoliko mjeseci da se pokušamo dogovoriti što ćemo s njima, a kako je u ono vrijeme bila strahovita inflacija, novac se toliko obezvrijedio da za isti više nismo mogli kupiti niti jedan prosječni fotoaparat.


"Dan astronomije" i otvorenje zvjezdarnice u Pitomači, 23. rujna 1989. godine. S desna na
lijevo: Saša Kovačević, Danijel Reponj, Bernard Toplak, Hrvoje Svoboda, Zdravko Janči
(Čakovec), Janči (Kalinovac), Velimir Vujnović (Pitomača) sa svojom pratiljom, i leđima
okrenut, Ivan Zobunđija (Kalinovac) - projektant zvjezdarnice.

Pošto je Zlatko Kovačević, u mnogim situacijama bio ispred svoga vremena, ili bio u stanju dobro procijeniti situaciju, prilikom izgradnje astronomske zvjezdarnice u Pitomači, podravskome mjestu udaljenome od Virovitice oko 20-tak kilometara, na sastanku Saveza astronomskih društava, prepustio je naš dio financija, Astronomskom društvu Pitomača, za izgradnju njihove Zvjezdarnice, jer znao je da mi nećemo imati puno pomoći od toga novca, a njima će to itekako dobro doći da dovrše svoju Zvjezdarnicu. Kako su oni bili mjesto sa puno složnih ljudi, koji su imali puno razumijevanja za ono čime se njihova djeca bave, uspjeli su u onome u čemu mi nikada nismo mogli - izgradili su zvjezdarnicu. Virovitica je oduvijek bila sredina u kojoj čelništvo one države, jednako kao i ove, nikada nije imalo razumijevanja za aktivnosti mladih ljudi, u kojima se ne može jesti i piti, ići na nekakve prijemove i slično. Virovitica je nekada imala i Konjički klub, Padobranski klub, Radio-amaterski klub, Aero-klub... Sve je to zahvaljujući politici i političarima uspjelo propasti jer nitko od odgovornih nije imao razumijevanja za takve vidove aktivnosti svojih građana. Danas je situacija podjednako loša, ako ne i gora. Upravo je to, po mome mišljenju, glavni razlog zašto se Astronomsko društvo u Virovitici raspalo. Jer, kako drugačije objasniti činjenicu da nikome nije bilo stalo do toga, da potiče mlade ljude da se bave astronomijom, jednom od najstarijih znanosti, da podrže rad Društva koje je ostvarilo značajne rezultate, kako u zemlji, tako i van nje.

Nakon 17. godina postojanja, i 22. godine organiziranog bavljenja astronomijom, ugasilo se Društvo, za koje više nitko nije mario i čiji članovi više nisu imali snage, uzalud se boriti protiv sebičnosti, bahatosti i nezainteresiranosti ljudi i ustanova koji su postojali tu zato, da se ne dogodi to što se dogodilo, a čiji su smisao postojanja bili oni sebi sami. Malo je mjesta u Hrvatskoj koja se mogu pohvaliti da imaju Astronomsko društvo, udrugu, klub i slično, koje je postiglo značajne rezultate u radu. Dok su u drugim zemljama svijeta, ljudi ponosni na svoje astronome-amatere, pružajući im svesrdnu pomoć u njihovome radu, kod nas je potpuno obrnuto. Sjećam se, u ono vrijeme dok sam bio član Društva, obećavali su nam brda i doline, te dobit ćete sve što vam treba, te izgradit ćemo vam zvjezdarnicu, te naći ćemo vam prostoriju, te kupit ćemo vam teleskope, te ovo, te ono... Nikada se ništa nije ostvarilo od obećanja. Nikada nisu ispunili niti jedno svoje obećanje. Od njih smo dobivali samo laži, laži, laži... Kao i danas. Sve što smo postigli, postigli smo svojim vlastitim radom, bez puno pomoći sa strane, a najmanje su nam pomogli ljudi koji su bili plaćeni da se brinu o nama. Što više, kao da su bili plaćeni da nam zagorčaju život koliko god je to moguće. Zato je vrijedno da se zabilježi sve to, kako se nikada nebi zaboravilo. Pošto je i danas slična situacija, sumnjam da će se u Virovitici tako skoro ponovno pojaviti neko novo Astronomsko društvo. Sve i dalje ostaje na aktivnostima pojedinaca koji sada djeluju isključivo kao astronomi-amateri pojedinci, da ne kažem privatnici.


Ekipa je u punom zamahu. Bilo je to 17. listopada 1986. godine, prilikom promatranja
potpune pomrčine Mjeseca. S lijeva na desno: Teofil Korotaj, Zora Stupar,
Damir Brkić, Danijel Reponj, Stjepan Mihaljević...

AAD "M.D.Bogdanić" i njegov član Zlatko Kovačević, dobitnici su brončane plakete "Boris Kidrič" koju je za poseban doprinos razvoju tehničke kulture, dodjeljivala Savezna konferencija Narodne tehnike Jugoslavije. O radu AAD-a ili njegovih članova pisali su "Virovitički list", "Večernji list" i "Tehnička kultura", a rezultati astronomskog rada članova AAD-a Zlatka Kovačević i Danijela Reponj objavljeni su u astronomskim časopisima (rubrikama): "Čovjek i svemir", "Vasiona", "Bolid", "Astro-amater", "Priroda", "Sky and Telescope" i "Albireo".

Na kraju, vrijedno je zabilježiti značajnija imena svih astronoma-amatera, koji su u proteklom periodu ostavili svoj "astronomski" trag u Virovitici: Zlatko Kovačević, Damir Brkić, Jelena Jendrašić (nastavnica iz Špišić Bukovice), Ðuro Vrban (nastavnik iz Suhopolja), Višnja Govedarica, Štefica Car, Danijel Reponj, Zdravko Tomeković, Milan Vanđura, Samir Sabo, Miroslav Smiljanec, Lidija Novak, Mirko Treber, Boris Ribić, Tihomir Blažević, Damir Svoboda, Mirko Petraš, Zora Stupar, Saša Kovačević, Stjepan Mihaljević, Boris Prpić, Ivan Lijović, Bernard Toplak, Predrag Štetić-Fana, Ernest Bazijanac, Hrvoje Svoboda i Robert Žibreg.

E sada, moram reći da sam imena uglavnom "nabacao" bez ikakvoga reda, onako, nasumice, pa da se netko nebi naljutio zašto nije na nekom drugom rednom mjestu. Svi su ti ljudi, više ili manje, tijekom svih ovih godina, dali svoj doprinos astronomiji u Virovitici, a nije moje da odlučujem tko je više, a tko manje zaslužan. Zato molim, bez prigovaranja. Eto, to je samo jedan dio, maleni isječak, iz bogate povijesti astronomskog djelovanja ljudi u Virovitici. Za nešto više, bilo bi potrebno napisati cijelu knjigu, a za to nemam baš volje. No, i ovo ovdje, dovoljno je da vam prikaže što su radili astronomi-amateri u Virovitici, s čime su se ponosili i koje su probleme imali. Budućnost koja dolazi, pokazat će ima li astronomija perspektivu u Virovitici. Ali, to ostaje na mladim naraštajima koji dolaze. Ovo im može poslužiti za pripremu na ono s čime će se susretati. Posrećilo im se.