Konačni preokret: Sunčev sustav ima osam planeta!

Subota, 26. kolovoza 2006. u 14:57 sati

Kako je Pluton prestao biti planet?

Proteklih se dana u Pragu iznova pisala povijest Sunčeva sustava. Bilo je jako napeto, situacija se mijenjala iz dana u dan i bila je dovedena do usijanja, svi su mislili da će Sunčev sustav, za početak, imati dvanaest planeta, a onda se 22. kolovoza 2006. godine situacija stubokom promijenila. Vijesti o događajima u Pragu davane su na kapaljku jer je maratonsko zasjedanje astronoma iz cijeloga svijeta bilo zatvoreno za javnost. Pa kako je cijela ta priča započela?

Korijeni problema zvanog "planet" sežu još u doba starih grka. Naime riječ planet dolazi od grčke riječi planetai koja znači - lutalica. Još su drevni astronomi primijetili da se neki objekti na noćnome nebu ne kreću pravilnim stazama zajedno s drugim zvijezdama, već krivudaju, lutaju i putuju među zviježđima. Planetima su se do otkrića Plutona nazivala sva otkrivena nebeska tijela koja kruže oko Sunca i od njega dobivaju svjetlost i toplinu. Naravno taj status, bez obzira na veličinu i sastav nisu imali prirodni sateliti koji kruže oko drugih planeta. Pluton je 1930. godine otkrio Clyde Tombaugh, astronom koji je tada radio na opservatoriju Lowell u Arizoni.


Clyde Tombaugh (04.02.1906. - 17.01.1997.)

Pluton je odmah klasificiran kao planet jer su astronomi tada smatrali da su njegove dimenzije vrlo bliske dimenzijama Zemlje. Međutim, kako je razvoj znanosti i tehnologije napredovao, znanstvenici su dolazili do novih otkrića i spoznaja o tijelima u Sunčevom sustavu, pa se tada došlo do saznanja da je Pluton u stvari puno manji no što se to do tada mislilo. Njegov promjer od samo 2360 kilometara svrstava ga u objekte manje i od našeg Mjeseca, čiji je promjer 3476 kilometara, a Plutonova masa je 400 puta manja od Zemljine. Pa može li onda takvo nebesko tijelo biti planet? Da odgovor na to pitanje nije nimalo lak pokazalo se na konferenciji astronoma u Pragu. Tamo se 14. kolovoza 2006. godine, oko 3000 astronoma iz cijeloga svijeta okupilo na Generalnoj skupštini Međunarodne astronomske unije u nadi da će jednom za svagda (ili bar za duže vrijeme) definirati koje se nebesko tijelo može zvati planetom i koji je status malenog Plutona.


Ledeni objekt 2003 UB 313 - Eris

Još prije nekoliko desetljeća među znanstvenicima se razvila debata o statusu Plutona, a intenzivirala se kada je Michael Brown, astronom sa Caltecha, Kalifornijskog instituta za tehnologiju, 2003. godine otkrio UB 313, ledeni objekt malo veći od Plutona. Nazvao ga je Xena. Naravno, taj njegov prijedlog imena nije prihvaćen i službena oznaka kao i ime tog objekta je (136199) Eris. Isto tako, 1978. godine otkriven je i Plutonov prirodni satelit Charon koji je tek nešto manji od Plutona, a svemirski teleskop Hubble je u međuvremenu otkrio još dva Plutonova satelita – Nix i Hydra. Da gužva bude veća, tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća otkriven je cijeli niz nebeskih tijela vrlo sličnih Plutonu u njegovoj relativnoj blizini u Kuiperovom pojasu, području Sunčevog sustava s velikim brojem ledenih objekata, a koji se proteže iza staza planeta Neptuna pa sve do unutarnjeg ruba Oortova oblaka.

Da stvar bude zamršenija, uplela se i politika. Naime, otkrivač Plutona Clyde Tombaugh bio je Amerikanac i on je jedini Amerikanac koji je otkrio jedan od planeta u Sunčevom sustavu. Američki lobi suprotstavio se tako svim inicijativama koje su išle u bilo kojem pravcu u kojemu bi se Plutonu oduzeo status planeta, bez obzira koliko to bilo znanstveno opravdano. Tako je u Pragu nastao pravi rat među suprotstavljenim stranama u kojemu je američka strana u početku, činilo se, dobila bitku. Tako je obznanjeno da su se astronomi složili i donijeli odluku da Pluton ostaje planet, ali i da se planetoidu (asteroidu) Ceres vraća status planeta koji je imao u trenutku svog otkrića 1801 godine, a čiji je promjer samo 950 kilometara. Osim njega, status planeta dobili su i Plutonov dotadašnji prirodni satelit Charon te objekt 2003 UB 313. kasnije službeno nazvan Eris. Što je to značilo? Time su se otvorila vrata lavini novih planeta koja bi neizbježno nastupila. Kako se objekti koji zadovoljavaju takve kriterije svakim danom otkrivaju, Sunčev sustav bi nakon devet planeta, odjednom dobio dvanaest, a zatim bi im se broj stalno povećavao, pa kako ironično kaže dr. Iwan  Williams, Plutonovim ostankom među planetima, njihov broj bi do kraja desetljeća dosegao stotinu.

Prijedlog definicije planeta oslanjao se na prijedlog odbora sastavljenog od 19 astronoma koji je uspostavila IAU-a početkom 2004. godine koji kaže da se planetom smatra svako nebesko tijelo promjera većeg od 2000 kilometara – no, čak se osmero članova komisije usprotivilo tom prijedlogu tvrdeći da je suviše proizvoljan. Nakon toga osnovan je novi odbor sastavljen od astronoma, pisaca i povjesničara koji je donio novu, radikalnu odluku: može li ga gravitacija učiniti okruglim – tada je planet. Planet mora kružiti oko zvijezde, a ne smije biti ni zvijezda ni satelit drugih planeta – nego je upravo "okruglost" jaki dio nove definicije. Prag veličine ovisi o materijalu, no za uobičajeni led ili stijenu to bi bilo dobrano ispod 1000 kilometara. Zato nova definicija uključuje Ceres, prethodno klasificiran kao najveći asteroid, koji ima promjer od 950 kilometara. Prema tom prijedlogu Ceres, čija se staza nalazi između Marsa i Jupitera, postat će peti planet od Sunca i najudaljeniji od pet stjenovitih planeta. No, ni tu ne bi bio kraj, ako se prihvati takva definicija, tada će planeti biti i planetoidi Vesta, Pallas i Hygiea, svi odreda "okruglasti". Najmanji, Hygiea, ima promjer od samo 400 kilometara.

Najčudniji je slučaj Plutonovog pratitelja Charona. S promjerom većim od 1000 kilometara, sasvim je dovoljno velik da se oblikovao u sferu, a prema novoj definiciji, Charon nije Plutonov satelit. Charon je dovoljno masivan da se centar gravitacije dvaju tijela nalazi u svemiru, između njih (Zemlja i Mjesec kruže jedno oko drugog, ali oko točke koja se nalazi duboko u Zemlji, zbog čega je Mjesec pravi satelit). Tako bi Pluton i Charon postali prvi dvostruki planet u Sunčevom sustavu. Čak je smišljen i novi naziv za planete poput Plutona, Charona, i drugih takvih planeta, čija orbita traje više od 200 godina. Oni bi se zvali "plutoni". Za njih je karakteristično da su im, u odnosu na klasične planete, staze vrlo razvučene, odnosno imaju veliki orbitalni otklon i staze su im daleko od savršenih kružnica – imaju veliki ekscentricitet. Sve to ukazuje na njihovo drugačije porijeklo od klasičnih planeta. Nove definicije bi trebale vrijediti i za planete izvan Sunčeva sustava. Naravno, oni se jasno razlikuju od "planemosa", objekata planetarne mase koji lutaju po svemiru, ali ne kruže oko zvijezde.

Američki je lobi dobio bitku ali ne i rat. Prava zbrka, nered i konfuzija koju bi izazvao takav prijedlog klasifikacije planeta, urodio je potpunim preokretom i krenuo u, za amerikance, potpuno neželjenom pravcu. Zbog energičnog negodovanja velikog broja astronoma, taj je njihov prijedlog 22. kolovoza 2006. godine povučen i odbačen, a predložen je sasvim drugačiji, znanstveno utemeljeniji i prihvatljiviji po kojemu će Sunčev sustav imati, umjesto devet, osam planeta. Naravno, Pluton gubi status planeta. Nakon nekoliko dana vijećanja, Međunarodna udruga astronoma je na konferenciji održanoj u Pragu, odlučila ispraviti grešku staru sedamdeset pet godina i Plutonu ukinula status planeta. Čak je i sam Clyde Tombaugh, nakon početka otkrivanja ostalih transneptunskih objekata, 1992. godine izjavio da Pluton definitivno nije planet. Nova definicija što spada, a što ne spada u klasifikaciju planeta, popunjava stoljećima staru prazninu, koju znanstvenici nisu dirali od doba Nikole Kopernika. Odluka prestižnog međunarodnog tijela propisala je niz zahtjeva koje nebesko tijelo mora ispuniti prije nego se počne razmatrati njegova pripadnost planetima.

Međunarodni astronomski savez odlučio je razvrstati planete i druga tijela Sunčeva sustava u tri skupine:

1. Planet je nebesko tijelo koje:
- se okreće oko Sunca
- ima dovoljnu masu kako bi njegova gravitacija svladala kohezijsku silu čvrstog tijela i zadržala ga u hidrostatskoj ravnoteži u gotovo sferičnom obliku
- je udaljilo od sebe svako tijelo koje bi se moglo kretati po obližnjoj orbiti

2. Patuljasti planet je nebesko tijelo koje:
- se kreće oko Sunca
- ima dovoljnu masu kako bi njegova gravitacija svladala kohezijsku silu čvrstog tijela i zadržala ga u hidrostatskoj ravnoteži u gotovo sferičnom obliku
- nije udaljilo od sebe svako tijelo koje bi se moglo kretati po obližnjoj orbiti
- nije satelit

Dakle, patuljasti planeti NISU PLANETI!


Patuljasti planet ili planet patuljak?

Igra riječima ili promjena značenja? Doktor Zoran Knežević, koji je sudjelovao u timu koji je sastavljao novu definiciju, između ostaloga je rekao: "... ne "patuljasti planeti" (što u engleskoj verziji znači da su Pluton i slična tijela planeti, samo patuljasti), već "planeti patuljci" (korištenjem imenice "patuljci" se u engleskoj verziji jasno ukazuje da je riječ o drugoj vrsti tijela, dakle Pluton i sl. nisu planeti)". Kako se smisao značenja termina može izgubiti prevođenjem iz jednog jezika u drugi, ovu napomenu dajemo kako bismo pojasnili novi termin i njegovo značenje, bez obzira koristimo li naziv "patuljasti planet" ili "planet patuljak".


3. Druga tijela koja se kreću oko Sunca, osim satelita, zovu se mala tijela Sunčevog sustava.

Međunarodni astronomski savez sastat će se kako bi odlučio u koju skupinu, patuljasti planeti ili u neku drugu, ulaze granični slučajevi. U ovu skupinu ulazi većina asteroida Sunčeva sustava, glavnina transneptunskih tijela, kometi i ostala tijela.

Sukladno ovoj definiciji, Pluton je patuljasti planet, koja je zamjena za kategoriju koju su astronomi dugo zvali "mali planet". Identificiran je kao prototip nove skupine transneptunskih tijela. Charon, najveći od tri Plutonova satelita, više nije u planu ni za kakvo posebno imenovanje. Ovom je rezolucijom napokon doveden red u zbrku zvanu planeti i sada se može krenuti dalje.


U ovome se društvu više ne nalazi Pluton - svih osam planeta Sunčeva sustava

Gubitnička strana, ako ju se može tako nazvati, teško se miri s činjenicom da su "izgubili" jedini planet kojega je otkrio Amerikanac te i dalje neuspješno pokušavaju ukazivati na prednosti svoje inicijative i mane ove koja je prihvaćena. No, jedno je sigurno, nakon ovoga, broj planeta u Sunčevom sustavu zapečaćen je na broju osam. Za koliko dugo, pokazat će vrijeme. Nekoliko zvjezdarnica koje sad tragaju za možebitnim "devetim" planetom, intenzivirale su potragu jer se već "naslućuju" neki parametri njegove staze uz rub područja označenog kao "Kuiperov greben".

Za one koji još uvijek ne znaju koji su planeti Sunčeva sustava, evo njihova popisa, krenuvši od Suncu najbližeg prema najudaljenijem:

Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Pluton više nije planet. Vrijeme je da se pišu novi udžbenici iz astronomije i usvoje nova znanja. Vrijeme je da se krene dalje.