Kotur sira zvani Mjesec

Supermjesec, mikromjesec, čas je veliki, čas mali, bliži nego inače, a sve je dalji, što je istina, a što laž… Što se to dovraga događa s našim Mjesecom od sira?

Mjesec je od sira? © Ljubaznošću: EATER
Članak
0Komentari
Broj otvaranja20143

U zadnje vrijeme često se spominje pojam "supermjesec". Isto tako, gotovo nikada se ne spominje suprotni pojam "mikromjesec". I u jednom i u drugom pojmu sadržano je ime našeg prirodnog satelita - Mjeseca. Više ili manje, svi u glavnom znamo što je Mjesec. Za neke to je nebesko tijelo koje kruži oko Zemlje po eliptičnoj stazi, a za neke druge to je samo kotur sočnoga sira kojega grickaju miševi. Sjećate se Google Moon-a koji je prikazivao sir, u modu najvećeg povećanja? Kako god, Mjesec je tu, putuje po našem noćnom i dnevnom nebu, mi ga vidimo i navikli smo na njega.


Nekada je Google Moon servis imao jednu zanimljivost, kada bismo kartu Mjesečeve površine
približili maksimalno, ona bi se pretvorila u - sir.
Otkako su dinosauri izumrli, a njihovo prestižno mjesto preuzeli primati, Mjesec je budio zanimanje znatiželjnih očiju nove vrste kojoj ime počinje prefiksom - homo. Homo sapiens (umni čovjek) otišao je najdalje od svih hominida u svojoj znatiželji i svoje predstavnike uspješno poslao na Mjesečevu površinu i isto tako, uspješno ih vratio natrag na Zemlju. A oni se nisu vratili praznih ruku. I tako sada, iz prve ruke, znamo od čega je sastavljen Mjesec, kakvi uvjeti tamo vladaju i koliko je točno, ali doista točno, udaljen od Zemlje. Astronauti su na Mjesecu ostavili laserske retroreflektore koji reflektiraju lasersku zraku ispaljenu sa Zemlje i vraćaju ju natrag, tamo odakle je i odaslana. Poznajući brzinu kojom se svjetlost kreće, a laser je također vrsta svjetlosti, možemo vrlo precizno izmjeriti u bilo kojem trenutku, koliko je Mjesec daleko od nas.


Prikaz kako djeluje laserski retroreflektor.

Nije to ništa posebno, Mjesec se, zahvaljujući nebeskoj mehanici i gravitaciji ponaša točno onako kako smo to znali još od doba Isaaca Newtona, a još ju bolje razumijemo zahvaljujući Albertu Einsteinu. No, dokaza, dokaza amo, sada imamo lasere kojima gađamo Mjesec i mjerimo vrijeme koje im je potrebno da nam se vrate natrag. A preciznost je takva da je točnost mjerenja 5 milimetara, s tendencijom da se postigne 3 milimetra! Kakva aljkavost, reći će neki, možda oni koji na nebu uvijek vide kotur sira. No, voljeli ili ne, taj fini rupičasti sir, to je i više no dovoljno da možemo reći kolika je doista udaljenost Mjeseca od Zemlje. A vidi li se to i bez lasera? Pa hajdemo to saznati.


Ovako astronomi laserom gađaju Mjesec i mjere njegovu udaljenost.

Srednja udaljenost Mjeseca od Zemlje iznosi 384.400 kilometara. Hrvatska Wikipedija kaže 384.401 kilometara, a Wikipedia na engleskom tvrdi 384.399. Tko je u pravu? Najbolje je otići na NASA-ine stranice, oni su jedini stvarno putovali do tamo i natrag i za pretpostaviti je da znaju točan podatak, a on je 384.400 kilometara. Odlično, sada znamo zlatnu sredinu. Da vidimo koliko je Mjesec udaljen kada je najbliže Zemlji. Wikipedije opet tu pišu svašta i to samo pokazuje da nisu točne i ne možemo ih smatrati kao mjerodavna mjesta za traženje točnih podataka. To je zato što u njih podatke može stavljati doslovno svatko, bez provjere. Dakle, djeco, Wikipedija NIJE UVIJEK TOČNA I NEMOJTE JU UZIMATI KAO MJERODAVNO MJESTO ZA ISTINU! Što prije to shvatite i naučite, lakše će vam biti na fakultetu. Naučite se tražiti podatke na izvoru događaja. Znanstvene podatke tražite na stranicama znanstvenih institucija koje se njima bave, a ne na novinarskim portalima ili blogovima.


Laseri u astronomiji danas su standardni dio opreme teleskopa s adaptivnom optikom.

Da vidimo opet što veli NASA. Tamo lijepo stoji da je Mjesec najbliži Zemlji kada mu udaljenost iznosi 356.400 kilometara. Astronomi tu udaljenost, kada nam je Mjesec najbliže, nazivaju perigej. To si zapamtite. Koliko se Mjesec može udaljiti najviše od nas? Pa čak do 406.700 kilometara. E sada, taj se podatak mijenja na više jer je laserom izmjereno da nam Mjesec, zbog utjecaja gravitacijskih i plimnih sila, svake godine "pobjegne" za cijelih 3,82 centimetra. Greška mjerenja je 0,07 centimetara. Čini se malo no tijekom milijardi godina, nakupi se tu kilometara i kilometara.

Neki pokazatelji nam kažu da je u dalekoj prošlosti Zemlje, mjesec trajao 9 dana, Zemljin je dan trajao nekoliko sati kraće nego danas, a Mjesec se kretao na udaljenosti od 180.000 kilometara, bio je dva puta bliže Zemlji i zato mnogo svjetliji. Okretao se brže oko Zemlje i bacao mjesečinu nekoliko puta jaču nego što je ona kojoj se danas divimo! Zemlja se vrtjela još brže, dva do dva i pol puta brže nego danas. Prema nekim teorijama, prije milijardu i pol godina, Mjesec se oko Zemlje okretao jednom u danu, na udaljenosti od 50.000 km. Više o tome možete pročitati u članku Glavonožac - dokaz promjena u sustavu Zemlja-Mjesec.

Astronomski naziv za najveću udaljenost Mjeseca od Zemlje je apogej. I to si zapamtite. Fino, sad znamo tri podatka, perigej, srednju udaljenost i apogej. I što ćemo sada s njima? Oni koji na nebu uvijek vide kotur sira, neće ništa primijetiti jer njima je ionako važnija gastronomija, a ne astronomija. No, vama koji ovo čitate, jasno je da možete grickati sir i istovremeno otkrivati Mjesečeve tajne, a koje to zapravo nisu. Je li Mjesec veći kada nam je bliži, je li sjajniji, zašto ga vidimo većega kada je nisko, a manjega kada je visoko? Puno pitanja bez odgovora. Ne i ovoga puta.

Iz časopisa Čovjek i svemir broj 1, iz 1979-1980. godine.
Idemo s onime što su mnogi vidjeli, a to je da Mjesec izgleda veći pri izlasku nego kada se nađe visoko na nebu. Je li to točno? Dugo se nije znalo zašto je to tako. No, onda se ipak shvatilo da je s Mjesecom sve u redu. Greška nije u Mjesecu nego u ljudskoj glavi. Mozak je čudesni aparat za iskrivljavanje istine. Kada je Mjesec nisko i izlazi, dolazi do refrakcije, loma svjetlosti u Zemljinoj atmosferi i pri tome se zrake iz crvenog dijela spektra najmanje disperziraju pa Mjesec vidimo crvenijeg nego inače.

Lom svjetlosti u prizmi pokazuje da se bijela svjetlost sastoji od cijelog spektra boja, odnosno različitih valnih duljina.

Zemljina atmosfera ponaša se poput prizme. Zato pojedine zvijezde vidimo kako mijenjaju boje.

Atmosferska refrakcija ima učinak da prikazuje krivi položaj objekta promatranja.
Osim toga, zbog loma zraka svjetlosti, treperenja zraka i količine prašine i debljeg sloja atmosfere kroz koju zrake svjetlosti prolaze, Mjesec izgleda napuhaniji, a i zbog toga što u njegovoj prividnoj okolini imamo mnoštvo zemaljskih objekata s kojima ga možemo uspoređivati. Kada u vidnom polju s Mjesecom imamo kuće, stupove, drveće, brda i slično, mozak ga smješta u kontekst. No, kada se Mjesec izdigne na nebu toliko da oko njega više ne vidimo nikakve druge objekte, naš mozak ga više nema s čime usporediti i Mjesec nam se odjednom čini manji.

Mjerenje rukom.
Da je to tako, pokazuje i jedna stara priručna metoda određivanja veličina. Kada je Mjesec na izlasku i vidite ga cijeloga, ispružite ruku i odaberite jedan od prstiju ruke kojim ga možete u potpunosti prekriti. Kada se Mjesec izdigne na nebu, ponovite eksperiment i vidjet ćete da je Mjesec u stvari iste veličine kao što je bio na izlasku, nije se smanjio. Možete napraviti još jednu, precizniju metodu ako imate fotoaparat s teleobjektivom ili zoom objektivom. Stavite ga na stativ ili negdje gdje se neće pomicati, zumirajte Mjesec najviše što možete i napravite nekoliko snimaka. To isto ponovite kada je visoko na nebu. Kada usporedite te dvije fotografije Mjeseca, vidjet ćete da je Mjesec potpuno iste veličine u oba slučaja. Znači, riječ je o prividu. Zato astronomi u takvim situacijama kažu da je riječ o prividnoj veličini, prividnoj udaljenosti, prividnom izgledu, prividnom polumjeru i slično. To isto zapamtite. Oni koji misle da je Mjesec kotur sira, to neće znati.

Idemo dalje. Što je "supermjesec"? Astronomi taj pojam ne koriste niti su ga ikada koristili. Njega je izmislio jedan dokoni astrolog, pazite astrolog, a ne astronom! Znadete li razliku? Astronomi su ljudi koji se znanstveno bave istraživanjima svemira, a astrolozi su jedni od onih jedača mjesečeva sira koji izmišljaju nebuloze, izvrću činjenice, šire pseudoznanstvene besmislice, bave se vradžbinama, pišu budalaštine u horoskopima, tjeraju uroke, nisu liječnici ali "liječe" sve neizlječive boleštine, gataju iz prljavih šalica kave i ukratko, nemaju veze sa znanošću, s astronomijom, niti o tome kako ona funkcionira.

Puni Mjesec u perigeju. Velika slika
Dakle, za jednog od takvih, imenom Richard Nolle veže se podatak da je 1979. godine, sklepao tu nakaradu od naziva i pustio ju u javnost. A ona se uhvatila za činjenicu da se ponekada, ne tako rijetko, svakih 13 mjeseci i 18 dana, pun Mjesec, koji se još naziva i uštap, pojavi u trenutku kada je Mjesec najbliži Zemlji. I što s time? Baš ništa. Riječ je o najobičnijem perigeju. Jeste li zapamtili što taj pojam znači? Pitate li astronome kada je Mjesec najbliže Zemlji, odgovorit će vam - onda kada je u perigeju. I to je to. Nema ništa drugoga. Nema "supermjeseca", nema "krvavog mjeseca" ili nešto treće. Nećemo sada zalaziti u cijelu pozadinu ove priče jer ona nema previše smisla.

No, kako to danas obično biva, mediji su se uhvatili tog pojma "supermjesec" i od njega napravili senzaciju koja je osvojila svijet. Pa smo to vidjeli i kod nas. I eto, jedna besmislica slijedi drugu pa umjesto meteora Perzeida, danas padaju "suze svetog Lovre", isto u naš jezik uvezena besmislica koje do nedavno nije bilo, a znanstvenici su u CERN-u zadnjih godina naganjali nekakvu "Božju česticu", a ne Higgsov bozon. Koliko to može biti nakaradno pokazuje zadnji primjer kada je europska svemirska letjelica Rosetta doletjela do kometa 67/P Churyumov-Gerasimenko, a novinari su komet nazvali, ni više, ni manje nego - gumena patkica!!! Što se njih tiče, na Mjesecu može živjeti i Vukotićeva krava, njih uopće nije briga.


Vukotićev crtić Krava na Mjesecu.

Nigdje u astronomskim publikacijama i podacima nećete pročitati takve gluposti, ali ih redovito nalazimo u medijima. Malo po malo i udomaćile su se. Baš kao što će i "supermjesec". Kako su astronomi izuzetno ljubopitljiva bića i stalo im je da se što više ljudi zainteresira za astronomiju, prijeći će preko toga i iskoristit će naziv "supermjesec" kako bi znatiželjnima objasnili o čemu se radi i na taj ih način privukli znanosti. Znači, "supermjesec" postaje Supermjesec ili Super Mjesec i označava stanje kada je Mjesec u mijeni punog Mjeseca ili uštapa najbliže Zemlji, odnosno u perigeju. Što se tada događa s Mjesecom? Ništa. On se i dalje kreće po zakonima fizike i orbitalne mehanike. No! Sjećate se, spomenuli smo pojam prividno. Sada je vrijeme da ga izvučemo iz džepa i mašemo njime.

Što se prividno događa s Mjesecom? Mjesec je veći? I da i ne. Mjesec nije veći, on je i dalje u promjeru 3475 kilometara ali je u usporedbi s prividnim promjerom kada je na srednjoj udaljenosti od Zemlje, zaista prividno veći. Koliko veći? Pa možemo to zaokružiti na oko 7%. Vidimo li to prostim okom? Kako tko, netko tko često promatra puni Mjesec će to primijetiti, a netko neće, baš kao niti to da je Mjesec u tom položaju oko 16% svjetliji nego inače. Prividno, naravno, jer Mjesec uvijek jednako reflektira Sunčevu svjetlost, što se naziva albedo i iznosi 0,11 i znači da Mjesečeva površina reflektira 11% Sunčeve svjetlosti natrag u svemir. Razne Wikipedie navode različite podatke pa po ove podatke treba ići, a gdje drugdje nego opet na NASA-ine stranice.

Puni Mjesec u apogeju. Velika slika
I eto nas opet na početku. Smjestili smo se ugodno na srednju udaljenost Mjeseca od Zemlje i gledamo na drugu stranu. Supermjesec je prošlost i sada hrlimo prema drugoj krajnosti. Pogađate, to je u apogej. Sjećate se tog pojma? Dakle, odlepršali smo po eliptičnoj stazi oko Zemlje na najudaljeniju točku u kojoj se Mjesec može naći, u apogej i gle čuda, potrefilo se da je Mjesec opet pun, u uštapu bismo rekli. I eto ti ponovo onih jedača mjesečeva sira koji misle da je Mjesec sirni kotur i izmisliše novi pojam - "mikromjesec", a negdje spominju i "minimjesec". Zašto? To samo oni znaju. Astronomima je to i dalje najobičniji apogej. Ništa posebno i ništa senzacionalno. Pa čak niti medijima nije zanimljivo. Nitko ne piše o tome kako se Mjesec smanjio i problijedio jadan jer je pretvoren u "mikromjesec". Eto, znači nije zanimljivo jer nije veliko. No, mi ćemo ga ipak spomenuti jer je fer i jer je zanimljivo jednako kao i Supermjesec. Red je, je li.

Za razliku od stalno spominjanih ljubitelja mjesečeva sira, vi ćete nešto ipak naučiti o Mikromjesecu, Minimjesecu ili jednostavno Mjesecu u apogeju. Da opet naglasimo, ništa se nije promijenilo u vezi samog Mjeseca, on je uvijek isti, bio on u perigeju, na srednjoj udaljenosti od Zemlje ili u apogeju. Razlika je samo u tome da ga spominjemo u mijeni ili fazi punog Mjeseca, odnosno uštapa. Znači u potpunoj osvijetljenosti njegove, nama vidljive strane, koju tada obasjava Sunce. Što vidimo kada se tako osvijetljeni Mjesec nađe u apogeju? Isto što i onda kada se nalazi na srednjoj udaljenosti od Zemlje. Lijepa svijetla lopta koja blista na noćnome nebu i kvari astronomima užitak promatranja neba.

Usporedba prividnih veličina Mjeseca u perigeju i apogeju (Supermjeseca i Mikromjeseca). Velika slika
Da, da, astronomi ne vole puni Mjesec jer im cijelu noć bliješti i ne mogu promatrati ništa osim najsjajnijih planeta. Ne promatraju čak ni Mjesec jer se tada na njegovoj površini ne vide nikakvi detalji osim svjetlijih ili tamnijih pruga koje strše iz pojedinih kratera. Toliko sjaji da ga je nemoguće promatrati teleskopom bez nekih od filtara koji guše taj Mjesečev samodopadni sjaj. No zato možete u pola noći vidjeti svoju vlastitu sjenu dok hodate u polumraku. Neću reći čitate novine, jer tko danas još čita novine u mraku kad svi nosamo one male ili velike ekrane zvane smartfoni ili tableti. Njih možemo uvijek čitati u pola noći čak i kada kiša pada. No, vratimo se mi lijepo opet na onaj pojam - prividno. Što se događa prividno s Mjesecom u apogeju?

Mjesec u prigeju i apogeju, vidi se razlika u prividnoj veličini i sjaju. Velika slika
Čini nam se da je prividno manji. Kao i kod perigeja, neki ljudi to primjećuju, a neki ne. Koliko je Mjesec prividno manji nego inače? Pa otprilike jednako kao i kada je prividno veći, oko 7%. Razlika između Supermjeseca i Mikromjeseca odnosno Minimjeseca je oko 14%. Znači trebalo bi se vidjeti na prvi pogled. No. Opet, kao i ranije, to će primijetiti ljudi koji često promatraju Mjesec, a neće oni koji ga nemaju u žarištu interesa. A što je sa sjajem? Naravno, Mjesec u apogeju nam se prividno čini da je slabijeg sjaja, a to iznosi oko 15% u odnosu na srednju udaljenost od Zemlje ili čak dojmljivih 30-tak % u odnosu kada ga uspoređujemo s Mjesecom u perigeju. Znamo da intenzitet svjetla opada s kvadratom udaljenosti. Sve drugo je ostalo isto.


Mjesec je ipak od sira. Ili...?

S time se neće nikako složiti oni što smatraju da je Mjesec od sira. Njima ne paše takva situacija, oni žele akciju, spektakle, dinamiku koja pršti… Zato su i zakuhali ovaj cirkus s pojmovima. No, astronomi su ga iskoristili u svoju korist i ljudima objasnili kako stvari doista stoje, a znanost, astronomija, toliko je prekrasna da ju ne mogu zasjeniti niti najluđe izmišljotine astrologa. Jer kada se istina stavi nasuprot laži, uvijek pobjeđuje, ma koliko god to laž pokušavala izbjeći. I zato, grickajte komadiće finoga sira ako ga volite, uživajući u znanju da Mjesec ipak nije napravljen od sira. Ma koliko god mi šutjeli o tome. Onaj sirni kotur na nebu ipak je nešto puno više od toga. To je čudesni svijet koji od zore čovječanstva golica maštu, znatiželjnih očiju onih, koji su ga ikada promatrali. Imamo sreću da živimo u vremenu kada o njemu znamo više no ikada, usprkos onima koji ni dan danas, kraj zdravih očiju ne vide tu ljepotu i pored zdravog razuma nisu u stanju spoznati istinu. Za njih će Mjesec i dalje biti ništa drugo doli pusti kotur od sira. Figurativno, naravno.



 

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!