Prvi, drugi, treći - Feniks!

Četvrtak, 01. svibnja 2008. u 07:34 sati

Prvi će reći - bilo je to kao jučer! Drugi će reći - bilo je to davno! A treći će se pitati, o čemu se tu radi. I prvi i drugi su u pravu, a trećemu ću objasniti o čemu se radi. Sve je počelo jučer kada sam pročitao mail koji mi je, nisam mogao vjerovati, poslao Muhamed Muminović, osobno, glavom i bradom! Prvi i drugi znaju jako dobro tko je Muhamed Muminović, a trećemu ću objasniti jer je još mlad i mora još puno učiti.

Cijela priča počinje šezdesetih godina prošlog stoljeća, točnije 03. ožujka 1963. godine. Tada se grupa zaljubljenika u svemirska prostranstva odvažila osnovati udrugu. Zvala se je Akademski astronomsko-astronautički klub, pa se ime kasnije promijenilo u Akademsko astronomsko društvo, pa onda opet u Univerzitetsko astronomsko društvo. Otuda ona dobro poznata skraćenica "UAD Sarajevo" koja se može vidjeti na tada tiskanim knjigama. Svoja su promatranja započeli skromnim teleskopima za koje danas, onaj treći koji je još mlad, smatra da su neupotrebljivi, igračke rekao bi.
No tada su to bili moćni instrumenti jer novca i tržišta na kojima bi bili lako dostupni, kao danas, jednostavno nije bilo. Postojala je velika želja za znanjem, novca je bilo malo i trošio se uglavnom na nabavke zrcala i optičkih komponenti. Sve drugo se izrađivalo u kućnim radionicama, po principu - uradi sam. Tako je to tada bilo. Trećemu to možda zvuči kao fantazija, ali nije bila. U to vrijeme nije bilo Interneta. Nije bilo ni računala. Barem ne ovakvih poput ovoga na kojemu treći ovo čita. Knjige o astronomiji mogle su se pobrojati na prste jedne ruke. To je bio početak velikih astronomskih dostignuća u BiH astronomiji.

Pod vodstvom Muhameda Muminovića, izgrađena je Astronomska opservatorija Sarajevo, poznata i kao Čolina kapa, na Trebeviću. Važno je napomenuti da tu nije bilo drugih profesionalaca osim Muminovića, cijeli taj golemi trud svojim su rukama ostvarili astronomi amateri. Može li si to treći zamisliti? Čudna su to vremena bila, radiš, a nitko ti za to ne plati. Bilo je to vrijeme takozvanih radnih akcija, kada su se i autoceste gradile isto tako, besplatno. No, ova priča se ne može s time uspoređivati. Motiv ovih ljudi bila je želja za znanjem, i njihov golemi entuzijazam. Da se trud isplati, pokazuje činjenica da su u sarajevskom opservatoriju koji se nalazio u velikoj zgradi nekadašnje austrougarske tvrđave, uspjeli sagraditi tri kupole, od 3 metra, 4,5 metra i čak 8 metara.

Pod njima su imali veliki 620 milimetarski cassegrainov reflektor, zatim manji 400 milimetarski reflektor, također cassegrain i dvostruki astrograf opremljen kamerama 83/375 koje su bile namijenjene snimanju širokog područja neba. Veliki su teleskopi bili opremljeni fotoelektričnim fotometrima koji su se koristili za snimanje i mjerenje sjaja promjenjivih zvijezda. Treći vjerojatno ne zna, jer je još mlad i treba puno učiti, da su Muminovićevi astronomi u sedam godina, od 1972. do 1979. godine, pomoću tog dvostrukog astrografa, snimili Sarajevski atlas neba! To do tada nitko prije nije napravio. Onda se to snimalo na staklene ploče, nije bilo CCD senzora i memorijskih kartica. Takvima se snimalo i na poznatoj Palomarskoj zvjezdarnici. Snimili su oko 1800 foto ploča s Kodakovom emulzijom, u crvenom i plavom dijelu spektra. Kako tamo dugo nije bilo profesionalaca, osim Muhameda Muminovića i kasnije Milorada Stupara, sve projekte koje su izvodili, radili su uz pomoć astronoma amatera. To je bio sjajan način da se popularizira astronomija, ne samo u BiH, već i u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Puno je astronoma amatera i ljubitelja astronomije prošlo kroz Sarajevski opservatorij, na žalost, ja nikada nisam imao tu čast i priliku. To je bilo jedino pravo mjesto za bavljenje astronomijom u BiH.


Autor s knjigama, pisanima perom Muhameda Muminovića

Za to je vrijeme Muhamed Muminović vrijedno pisao. Kako sam već napomenuo, prave astronomske literature na našem jeziku onda gotovo da i nije bilo. Netko ju je morao napisati. Najplodniji je bio upravo Muminović jer je znao pisati tako da smo njegove knjige naprosto upijali. I danas sam malo prekopavao po svojoj zbirci i pronašao pet njegovih knjiga. Usporedivši ih s ostalima, uvjerljivo su u većini. Najdraža mi je njegova Astronomija, treće izdanje iz 1977. godine, dobrano pohabana knjiga koju sam puno puta otvarao i zavirivao u nju. Njezine, sada već pomalo požutjele stranice kriju osnove astronomije koje smo tada čitali i pokušavali primijeniti u praksi. Pravi udžbenik. Tu je zatim Praktična astronomija, iz 1982. godine, malo stručnija knjiga, namijenjena onima koji se aktivno bave promatranjima, od tuda i njezin naziv. Tu je i Muminovićeva knjiga pod naslovom Komete, Halley-eva kometa 85/86. Nju sam čitao dok sam bio na odsluženju vojnog roka u Štipu, Makedonija.

Jedna mala Muminovićeva knjižica, znakovitog naslova Zvjezdane staze, iz 1978. godine bila mi je posebno korisna. U sebi je krila tajne astrognozije. Ako onaj treći ne zna što je astrognozija, to je zato što je još mlad i mora puno učiti. Astrognozija je (u)poznavanje zviježđa. Danas se u te svrhe koriste specijalizirani računalni programi. Tada ih nije bilo. Bila je samo Muminovićeva knjižica koja je u sebi krila odgovore na zvjezdane tajne, a mogla se staviti u gotovo svaki džep i ponijeti u zvjezdanu noć. I, za one koji su imali sreću posjedovati mrcinu od teleskopa, poput mene i mojeg refraktora 60/910 mm, tu je i Atlas Mjeseca iz 1985. godine, kojega je Muminović izdao zajedno s Miloradom Stuparom i Brankom Vuksanovićem. Prepun je fotografija mjesečevih kratera i njihovih naziva. Mnogi od njih snimljeni su upravo iz Sarajeva.

Krajem dvadesetog stoljeća, nad ove se krajeve nadvio oblak potpuno besmislenog i strašnog rata. Znanost i astronomija su ustuknuli, a na njihovo su mjesto došli neki drugi ljudi, potpuno pomračenih umova. Pucali su na zvijezde, po teleskopima, po zrcalima, razarali opservatorij, uništili ga i opljačkali do temelja. Bio je to pucanj u razum, pucanj u prošlost sa ciljem da se ubije budućnost. Povijest ga neće zaboraviti. No, kako to obično biva, nakon požara, iz pepelom posute zemlje, klija novo sjeme života. Rodio se Feniks! I u ovom slučaju, kao i ranije, sjeme je opet posijao Muhamed Muminović.


Muhamed Muminović / Zvjezdarnica na Trebeviću - © Foto: Astronomsko društvo Orion Sarajevo

03. ožujka 2008. godine, u Sarajevu je osnovano Astronomsko društvo Orion, s Muminovićem na kormilu. BiH astronomija kreće ispočetka. Zahvaljujući njegovom entuzijazmu, uspio je oko sebe okupiti entuzijaste i zaljubljenike u zvjezdano nebo i pokrenuti sve ispočetka. Da planova ne manjka pokazuje i to da planiraju pokrenuti rekonstrukciju opservatorija, uspostaviti kontinuirano promatranje neba i vratiti BiH astronomiju na putove stare slave koju i zaslužuju. Siguran sam da će u tome i uspjeti, a s nestrpljenjem čekam njegove nove knjige. Zahvaljujući njegovom širokom krugu poznanstava s mnogim ljudima iz znanosti, vjerujem da će oni jedva dočekati da mu se pridruže na tom putu. Osim prvoga i drugoga tu priliku bi trebao iskoristiti i onaj treći, koji je još mlad i treba puno učiti, jer mu je ovo sjajna prilika da postane dio povijesti i dade svoj obol nečemu vrijednome i plemenitome, što će ga obogatiti duhovno i učiniti boljim i vrjednijim čovjekom. Pomognimo svi skupa da ova vrijedna inicijativa ponovo preraste u cvijet napretka i ljubavi prema znanosti, prema astronomiji i ljudima omogući da ponovno ugledaju svjetlost zvijezda s Trebevića. Jer, zvijezde su tako daleko, a opet, tako blizu i tako čudesne da ih se isplati proučavati. Upoznavajući ih, upoznajemo sebe, što dalje vidimo, upoznajemo svoju prošlost, a s njom i svoju budućnost. Kako kaže narodna mudrost: pamti, ali ne živi od sjećanja!

Više o svemu možete pronaći na ovim adresama:
Intervju s Muhamedom Muminovićem 
Astronomsko društvo Orion Sarajevo 
Urbano selo: MUHAMED MUMINOVIĆ - PIONIR BOSANSKE ASTRONOMIJE 
Pogled na bosansku astronomiju s planete majmuna 
Astronomija u Bosni i Hercegovini 
Dobson brani Sarajevo