Zašto dan ima baš 24 sata?

Kako smo zapravo došli do ovakvog računanja kronološkog vremena? Ne bi li bilo lakše da kronološko vrijeme računamo s nekakvim drugačijim podjelama?

Stari džepni sat. © Ljubaznošću: Pezibear
Članak
1Komentari
Broj otvaranja3494

Vjerojatno i bi da danas odlučimo napraviti novu kronološku podjelu vremena, ovako zatočenici smo ostavštine Babilonskih znanstvenika. Desetke i desetke stoljeća unazad, na današnjem bliskom istoku Babilonska civilizacija proživljavala je svoje zlatno doba. Njihovi su znanstvenici, posebice astronomi bili jako dobri u svom poslu. Promatrajući kretanje Sunca i događanja u prirodi zaključili su kako se nakon 360 dana zatvara jedan prirodni ciklus te počinje novi. Taj je prirodni ciklus nazvan godinom (kasnije će se trajanje godine ispraviti na 365 dana).

Mjesec u tom vremenu kroz sve svoje faze prođe oko 12 puta, a svaki Mjesečev ciklus traje 30 dana (i to će se kasnije ispraviti). Babilonci su tako dobili da jedan puni prirodni ciklus (krug u prirodi, godina) traje 360 dana, podijelili su to na 12 mjesečevih ciklusa po 30 dana. (Usput kažimo kako odatle datira i podjela u geometriji da puni krug ima 360 stupnjeva.) S obzirom da su godinu podijelili na 12 dijelova, Babilonci su tako i dan, analogno tome i noć, podijelili na po dvanaest dijelova.

Ukupno je tako dan (kao zbroj dan+noć) podijeljen na 24 jednaka dijela, odnosno sata. Sunce svakog sata (prividno) prijeđe put od 15° (360:24=15). Daljnjom raščlambom, po analogiji stvari, sat su podijelili na 60 jednakih dijelova (minuta), a onda i minute na isto toliko jednakih dijelova (sekunde). Uz mnogobrojne zavrzlame, stranputice i uspjehe tijekom povijesti, a glede kvalitetnog kronološkog računanja vremena ova nas babilonska ostavština po svemu sudeći bude pratila daleko u budućnost.

Sunčani sat može biti odlični astronomski instrument koji zorno prikazuje nebesku mehaniku po kojoj se Zemlja
kreće oko Sunca. Na slici je sunčani sat Sagitta Borealis zvjezdarnice Apollo. © Ljubaznošću: Danijel Reponj
Babilonci su iza sebe ostavili velike materijalne dokaze svojeg postojanja, ipak najvažniju ostavštinu ostavili su nam putem znanosti i znanja! S obzirom na tretman ova dva pojma u našoj zemlji danas, teško da ćemo išta ostaviti našim potomcima u naslijeđe. Pogledajte sada na svoj sat i nakratko zastanite, mehanizam sata možda je najnovije tehnologije, no osnove su postavili Babilonci pažljivo prateći prirodne pojave oko sebe i istražujući ih. Ugodan vam ostatak današnjeg dana.

Ukupno komentara: 1
Uključi se u raspravu
Najnoviji komentari
Deno
23.06.2016. u 22:30 sati

Zašto dan ima baš 24 sata? Na spomenutu temu nužno je intervenirati radi objektivnosti točnog odgovora ispravkom ili ukoliko se dozvoljava određenom nadopunom. Još od prastarih kultura dolazi, kako je navedeno do potrebe mjerenja vremena i njegovog definiranja, prva mjera vremena, određivana je dužinom sjene, sunčanim satom. No promatranje dužine sjene nije vodilo do točne mjere, što Sunce niže pada, sjene postaju nerazmjerno duže. Prema povijesnim podacima Babilonjani su prvi počeli određivati danje vrijeme ne dužinom , već kutom što ga opisuje Sunčeva sjena. Kao jedinicu vremena uzeli su vrijeme što ga sjena treba da prevali za kut od 60. stupnjeva. Takav kut dade se konstruirati jednostavno kao kut istostraničnog trokuta. Pošto Sunce u jednom danu prijeđe krug od 360 stupnjeva, prva babilonska jedinica činila je prema tome šestinu dana. Kasnije se pokazala prevelikom pa se podijelila na polovinu , a na posljetku i na četvrtinu. Nova jedinica iznosila je sadašnjih 1/24 dana . Današnju razdiobu dana na satove preuzeli smo, dakle prije 2400 godina, od starih Babilonaca, a njenu bit predstavlja opisana geometrijsko - matematička osnova zasnovana na logičkoj argumentiranoj konstrukciji. S poštovanjem Đeno Horvat. Izvor: Od antičke filozofije do moderne nauke o atomima - Ivan Supek