Čudesni svijet Marsovih prirodnih satelita

Upornost ljepših polovica često zna biti prilična gnjavaža, no jedan slučaj urodio je značajnim astronomskim otkrićem o kojem ćemo nešto više reći.

Phobosov krater Stickney i u njemu manji krater Limtoc. © Ljubaznošću: NASA
Članak
0Komentari
Broj otvaranja4605

Američki astronom Asaph Hall u kolovozu 1877. godine već je dizao ruke od potrage za Marsovim prirodnim satelitima, no supruga Angelina ga je poticala na daljnji rad, i već sljedeća noć rezultirala je otkrićem Deimosa, a 6 noći kasnije i Fobosa. Svojoj gospođi se odužio imenovanjem 10 km širokog kratera na Fobosu njenim djevojačkim prezimenom - Stickney. Naime, samo imenovanje se dogodilo nakon pregledavanja fotografija koje je snimio Mariner 9. 1973. godine, a na čelu odbora za imenovanje je bio jedan i jedini - Carl Sagan.


Američki astronom Asaph Hall otkrio je Marsove satelite Phobos i Deimos.
© Ljubaznošću: University of Michigan
Napomenimo i da je još u 17. stoljeću Johannes Kepler pretpostavio postojanje dvaju Marsovih satelita, obzirom da se nalazi između Zemlje i Jupitera, koji su, u ono doba, imali jedan odnosno četiri mjeseca. U mitologiji, Fobos i Deimos su bili sinovi grčkog boga Aresa i božice Afrodite (u rimskoj mitologiji Marsa i Venere), a predstavljali su strah i užas, odnosno paniku i stravu.

Veliki 10 km krater Stickney nalazi se na Fobosu. © Ljubaznošću: NASA
Prva promatranja ova dva satelita obavio je američki Mariner 9. 1971. godine, koji je pokazao da su to kvrgasta tijela u obliku krumpira s mnoštvom kratera na svojoj površini. Cijela flota istraživačkih misija koju su obavili Viking orbiteri, sovjetski Phobos 2, američki Mars Global Surveyor i europski Mars Express, kao i roveri na površini Marsa (Spirit, Opportunity, Curiosity) dali su još detaljnija saznanja o ovim tijelima.

I Google je "popisao" Fobosove kratere.
Znanstvenici su zaključili da su Fobos i Deimos stvoreni prije otprilike 2 milijarde godina, od karbonatnog hondrita, tj. materijala od kojeg su obično načinjeni asteroidi i patuljasti planeti, pa se i pretpostavilo da su to zapravo tijela koja je Jupiter odgurnuo iz asteroidnog pojasa do susjeda Marsa koji ih je pak zarobio svojom gravitacijom. No, i Fobos i Deimos imaju gotovo kružne orbite (ekstentričnosti iznose 0,015 i 0,0005), što je prilično neobično za "zarobljena" tijela. Nadalje, slaba Marsova atmosfera bi se morala prilično pomučiti da zakoči takva tijela i smjesti ih u njihove trenutne orbite. Gustoće Fobosa od 1,872 g/cm3 i Deimosa od 1,471 g/cm3 manje su od uobičajenih gustoća tijela asteroidnog pojasa. Sve to daje određenu nesigurnost o porijeklu Fobosa i Deimosa kao asteroidnim tijelima, i postavlja mogućnost nastanka udarom nekog tijela u Mars, nakon čega su komadići koji su se razletjeli stvorili ova 2 prirodna satelita.

Fobosov krumpirasti oblik. © Ljubaznošću: HiRISE, MRO, LPL (U. Arizona), NASA
Fobos ima dimenzije 20 x 23 x 28 km, i kruži na visini od oko 9300 km iznad Marsa. Pri trenutnoj stopi približavanja Marsovoj površini od 1,8 cm godišnje, Fobos će se, za otprilike 50 milijuna godina survati na Mars, ili će se raspasti i načiniti prsten oko Marsa (što vjerujem bi bio i najspektakularniji scenarij!). Fobos inače okruži oko matičnog planeta triput dnevno, a tijekom četverosatnog prolaska preko Marsova neba izlazi na zapadu i zalazi na istoku.

Fobos je vrlo taman što se dobro vidi na ovoj fotografiji koju je snimila letjelica Mars Express. © Ljubaznošću: NASA
Još jedna od zanimljivosti vezanih uz Fobos je i da su ga neki američki znanstvenici pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća smatrali umjetnim satelitom. Naime, dr. Fred Singer, tadašnji savjetnik predsjednika Eisenhowera za svemirski razvoj, je smatrao da bi Fobos mogao biti umjetni satelit prethodno lansiran od strane naprednih Marsovaca. No, već prvi podaci su kasnije pokazali da je ipak - potpuno prirodan. Površina je pokrivena jednim metrom prašine, uz albedo od svega 0,07, što ga čini zajedno s Deimosom jednim od najtamnijih objekata Sunčevog sustava. Temperatura na površini Fobosa varira od -4oC pa sve do -112oC. Ovakva velika razlika rezultat je i postojanja fine prašine na površini koja nije sposobna zadržati temperaturu.

Marsov prirodni satelit Deimos. © Ljubaznošću: NASA
Deimos je nešto manjih dimenzija (15 x 12 x 11 km) i kruži na udaljenosti od nešto više od 23000 km od Marsa, a za jednu rotaciju mu je potrebno oko 30 sati. Premda na površini ima mnogo kratera kao i u slučaju Fobosa, kod Deimosa nema toliko razbacanog materijala koji obično bude raspršen oko kratera kao posljedica udara meteorita. Pretpostavlja se da uslijed vrlo male gravitacije materijal ne pada natrag na površinu, već odleti dalje u prostor. Deimos ima dubok sloj regolita, po nekim procjenama i oko 100 metara debljine, koji je nastao pod utjecajem udara meteorita u površinu. Deimos ima znatno manje kratera od Fobosa; ona dva najveća promjera su 1-2 km i zovu se Swift i Voltaire.

Tranziti Fobosa i Deimosa preko Sunčeva diska kako su ih snimili roveri s površine Marsa. © Ljubaznošću: NASA


Rover Opportunity snimio je prekrasni zalazak Sunca na Marsu kao i Fobosov tranzit preko Sunca. © Ljubaznošću: NASA
Već je nekoliko rovera pratilo tranzite Fobosa i Deimosa sa površine crvenog planeta. Obzirom na to da je Mars udaljeniji od Sunca nego Zemlja, prividni je promjer Sunca za trećinu manji nego kod nas. No i s tom činjenicom, Marsovi su sateliti prilično mali tako da i Fobos prekrije samo polovicu Sunčeva diska, a Deimos još i znatno manje. Problem praćenja tih tranzita roverima najviše stvaraju brzine kojima se oni odvijaju. Naime, tranzit Fobosa traje svega 20-30 sekundi, a Deimosa 50-60 sekundi.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!