O zločestim zmajevima, crnim mačkama i… jednoj pomrčini

Promatranja nedavne djelomične pomrčine Sunca iz zvjezdarnice Apollo, pokazala su zanimljive rezultate...

Djelomična pomrčina Sunca.
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2121

Nekada davno, kada ljudi još nisu znali što se točno događa kada se Sunce pomrači, mislilo se da ga nešto napada i izjeda. Jedna od varijanti takvih promišljanja bila je da Sunce napada zločesti zmaj. Svojim oštrim zubima izjedao je Sunce dok ga ne bi cijeloga pojeo. Ili barem jedan dobar njegov dio. No, bogovi bi priskočili u pomoć, otjerali zmaja i vratili Sunce na nebo. Kako god, za stanovnike tih dalekih (ili ne toliko dalekih) vremena, događaj poput pomrčine Sunca nesumnjivo je morao biti vrlo dramatičan i zloslutan.


Početak djelomične pomrčine Sunca - 08:35:59 UT sati. Snimio: Danijel Reponj
No, tijekom stoljeća koja su prolazila, rađali su se veliki ljudi koji su bili znatiželjni i hrabri, pa nisu nasjedali pričama o tome kako je to nešto strašno, nego su počeli razmišljati o tome što se zapravo događa na nebu i što se mora dogoditi da bi se dogodila pomrčina Sunca. U današnje vrijeme, kada živimo okruženi znanjem i tehnologijom da to možemo izbliza promatrati, znamo da u ovoj priči nema zmajeva, nema katastrofa, nema užasa, postoji samo nebeska mehanika i gravitacija koja ima svoje zakonitosti koje prisiljavaju sva nebeska tijela (pa i nas) da ih se držimo i tu ne možemo ništa napraviti. Možemo samo promatrati i uživati u prizorima koji nam se prikazuju. A ti prizori su takvi da nam zastaje dah, ne zbog onih priča iz prošlosti, već zbog ljepote kojom nam se predstavljaju.

Pomrčina se zahuktava - 09:14:45 UT sati. Snimio: Danijel Reponj
Takav je bio i događaj koji se uprizorio nad našim glavama u petak, 20. ožujka 2015. godine. Mnogi od nas ne bi niti znali da se nešto događa da nema te tehnologije i znanosti koja nam je u sekundu točno izračunala da će se dogoditi potpuna pomrčina Sunca, a u našim krajevima vidljiva kao djelomična pomrčina Sunca. Znali smo tako i kako će se to manifestirati, koliki će se dio Sunca vidjeti, kojim putem će Mjesec "prošetati" ispred Sunčeve ploče i kada će otplutati dalje, u nevidljivost plavoga neba. Puno toga smo mogli saznati, no ipak to nije umanjilo našu znatiželju i željeli smo to osobno vidjeti i doživjeti.

Maksimum pomrčine - 09:45:45 UT sati. Snimio: Danijel Reponj
Nije grijeh izaći pod kapu nebesku i promatrati ovaj prelijepi prirodni događaj, grijeh je ignorirati ga i govoriti kako je to nešto opasno, zatvarati znatiželjnu djecu u sobe spuštenih roleta i zamračenih prozora i plašiti ih pričama s početka ovoga teksta. Grijeh je uskratiti im znanje zatomljujući njihovu znatiželju i glad za učenjem i istraživanjem. No, ono što se događalo pokazalo je da su ta vremena ipak ostala iza nas.

Podaci o pomrčini.
Diljem svijeta otkuda se pomrčina Sunca mogla promatrati, ljudi su oduševljeno promatrali taj događaj, kojega su prenosile televizije, kamere spojene na teleskope i opremljene zaštitnim filtrima, snimale su ovaj lijepi događaj i prenosile do znatiželjnih očiju koje nisu bile u mogućnosti to gledati uživo, bilo da su ljudi bili na radnom mjestu, zbog oblacima prekrivenog neba ili su živjeli u krajevima ovog našeg plavog planeta odakle se pomrčina nije mogla vidjeti. Kako god bilo, svi koji su to željeli, mogli su gledati i snimati taj događaj.


58%. © Ljubaznošću: Bojan - Haron Markičević
Tako je bilo i u zvjezdarnici Apollo. Moj prijatelj Kristijan Paljar i ja smo odlučili promatrati i snimati pomrčinu Sunca iz same zvjezdarnice. Zvjezdarnica Apollo trenutno je u probnom radu, no sasvim je funkcionalna iako još nije do kraja dovršena. To nas nije spriječilo promatrati ovaj događaj. Uglavnom, pola sata prije početka pomrčine, otvorio sam krov zvjezdarnice, uključio računala, pokrenuo teleskope, postavio kamere i pustio da se istemperiraju, da poprime temperaturu okolnog zraka. To je važno kako bi slika koju prikazuju bila bez jakog treperenja koje se događa dijelom i zbog strujanja zraka različite temperature unutar i oko teleskopa.

Danijel i Kristijan pored teleskopa u zvjezdarnici Apollo.
Napravio sam nekoliko probnih snimaka kako bih umjerio opremu, doveo je u stanje optimalne i očekivane poželjne funkcionalnosti. Nema ništa gore nego kad događaj počne, a vama je slika presvijetla ili pretamna pa se onda borite s raznim parametrima ne bi li je doveli u stanje u kojemu bi trebala biti i funkcionirati. Sve je bilo u redu i bio sam spreman za nadolazeći nebeski spektakl.

Trebalo je povremeno tijekom pomrčine provjeravati teleskope i kamere.
Točno po voznom redu koji mu je zadala fizika još od doba Velikog praska, gravitacija je dovela Mjesec u položaj da "napadne" Sunce. Sve se događalo polako i elegantno, gotovo u veličanstvenoj tišini, Mjesečev rub napravio je prvi kontakt, dotaknuo je prividno desni Sunčev rub, provirio u to Sunčevo blještavilo i odgurnuo se od njega uplovivši u vidno polje. Prvo sam primijetio da se rub Sunca malo "poremetio" i viknuo sam – EVO GA! Pokrenuo sam snimanje dok smo Kristijan i ja gledali što se događa.

Vrhovi planina i kratera na Mjesecu. Snimio: Danijel Reponj
Kako je Mjesec putovao polako, tako se na terminatoru pomrčine (linija koja odvaja osvijetljeni dio Sunca i neosvijetljeni dio Mjeseca) primjećivalo kako svjetlost i sjena crtaju Mjesečeve planinske vrhove i rubove kratera. Koji su to točno dijelovi Mjesečeve površine bili, naravno nisam znao, ali se uočavala neravnina terminatora koja ga je uslijed toga iscrtavala. Prizori za pamćenje.

Sve teče po planu, oprema radi savršeno i pomrčina Sunca se uredno snima.
I sada je ostalo samo snimati svaku fazu pomrčine i brinuti se da oprema radi onako kako treba. S obzirom da je cijeli događaj trajao 2 sata i 20 minuta, imali smo dovoljno vremena za sve što smo trebali napraviti. Snimili smo nekoliko fotografija za uspomenu, Kristijan je poslao svojim prijateljima i suradnicima prve izvještaje i fotografije putem smartphonea, a ja sam osim astrofotografija snimao i nekoliko video zapisa zanimljivih etapa pomrčine.


Snimak kroz teleskop jasno pokazuje Mjesec kako se udaljava od Sunčeve pjege 54/AR 2303. Snimio: Danijel Reponj

Iako se činilo da imamo puno vremena, cijeli je događaj prošao relativno brzo. Kako god, materijala za obradu je bilo dovoljno za idućih nekoliko dana posla.

Pomrčina je poodmakla - 10:13:10 UT sati. Snimio: Danijel Reponj
Nakon što nam je Mjesec "mahnuo" na rastanku, nakon drugog, zadnjeg kontakta, otisnuo se sa Sunčeve ploče u tamu svemira, odnosno blještavo zemaljsko plavetnilo, poskidao sam kamere s teleskopa i postavio set za projekciju Sunca na zaslon. To je naime, redovna aktivnost u zvjezdarnici Apollo, izrada crteža Sunčeve aktivnosti. Kako to izgleda možete vidjeti ovdje. No, ni tu posao nije bio gotov. Pored zvjezdarnice Apollo nalazi se meteorološka mjerna postaja. Zanimljivo je vidjeti što je zabilježila za vrijeme trajanja pomrčine Sunca.

Neposredno pred sam kraj pomrčine - 10:54:28 UT sati. Snimio: Danijel Reponj
Mnogi promatrači su izjavili da su osjetili zahlađenje za vrijeme pomrčine. To nije ništa neobično, no obično se osjeti na mjestima gdje je intenzitet pomračenja Sunca veći od 80%. Na mjestu promatranja zvjezdarnice Apollo intenzitet pomračenja je iznosio 56,743% i moram priznati da nisam osjetio neko posebno zahlađenje nego što je inače uobičajeno za taj prekrasni sunčani dan. Možda nisam obraćao pozornost na taj dio. No, zahlađenje se doista dogodilo. Otkrivaju nam to podaci koje je izmjerila meteorološka mjerna postaja zvjezdarnice Apollo. Pogledajmo što se to događalo za vrijeme pomrčine.

Meteorološka postaja, na vrhu stupa vidi se meteorska kamera Hrvatske meteorske mreže koja noću snima meteore.

Animacija tijeka pomrčine. Snimio: Danijel Reponj

Pomrčina je započela u 9 sati 35 minuta i 12,8 sekundi. Meteopostaja mjeri podatke i šalje ih svakih 5 minuta, pa je u 9 sati i 32 minute, znači neposredno prije početka pomrčine, izmjerila temperaturu zraka u vrijednosti 8,9 oC. Tu vrijednost je izmjerila i 10 minuta ranije, a i u 9 sati i 37 minuta. Znači temperatura je bila postojana, ali u porastu, ranija mjerenja tog jutra pokazuju da temperatura zraka raste. U 9 sati i 42 minute izmjeren je porast temperature na 8,8 oC, da bi pet minuta nakon toga počeo pad temperature. Evo kako je to izgledalo:

Maksimum pomrčine dogodio se u 10 sati 43 minute i 56,7 sekundi. Tada je temperatura zraka iznosila 9,5 oC. Kraj pomrčine bio je u 11 sati, 55 minuta i 22,4 sekunde. Temperatura je iznosila 12,2 oC. Izmjereni podaci pokazuju da je, nazovimo je tako, temperatura pomrčine oko zvjezdarnice Apollo bila oko 0,5 oC. Zanimljivo. Kako vidimo, svašta se može doznati kada se događa pomrčina, samo trebamo promatrati oko sebe i zabilježiti pa proučiti. Inače, puno je meteoroloških mjernih postaja zabilježilo pad temperature zraka za vrijeme pomrčine.

Na dijagramu se jasno vidi pad temperature za vrijeme djelomične pomrčine Sunca.

Početak pada temperature.

Trenutak najniže temperature za vrijeme djelomične pomrčine Sunca.

Kretanje temperature zraka za vrijeme pomrčine.
Obradio sam sve prikupljene podatke, a rezultate obrade možete vidjeti u ovome članku. Zmaja, naravno, nisam vidio, no to ne znači da ne postoji, možda je samo tvrdo spavao i prespavao ovu pomrčinu Sunca. Ili je imao posla drugdje, plašiti one u zamračenim kućama, tko će ga znati. U njegove posle se ne uplićem niti znam išta o tome. O tome ovdje nećete čitati. Bajke sam odavno prerastao, sada me zanima znanost, a znanost je puno zanimljivija i čudesnija od priča koje ljudi izmišljaju, priroda je daleko sposobnija proizvoditi čarolije koje zaista funkcioniraju, a znanost ih može objasniti, dokazati i primijeniti u svakodnevnom životu. Samo se treba hrabro osvrnuti oko sebe, pustiti crva znatiželje da napravi svoje i otvara nam se cijeli svijet znanosti, skupa s tajnama koje čekaju da ih otkrijemo, objasnimo i uživamo u tome.

Mozaik djelomične pomrčine Sunca. Veliku sliku 1920 x 1920 piksela možete pogledati ovdje.
Astronomija je jedna od tih grana znanosti koja nas neprestano oduševljava svojim ljepotama i čudima prirodnih zakonitosti u svim zamislivim i nezamislivim oblicima. Sve što trebamo je hrabro pogledati prema gore, u onaj nebeski tepih sačinjen od zvijezda, među njima je i naša budućnost, iako tada zapravo gledamo u prošlost, jer zvjezdana prošlost nam otkriva kakva je budućnost. Čak i kada nas više ovdje ne bude bilo.

S nama ili bez nas, zvijezde će i dalje sjati, eksplodirati, sijati sjeme nekog budućeg života posvuda oko sebe u prostor, baš onako kako je to napravila jedna zvjezdana supernova koja je prije više od četiri milijarde godina eksplodirala i stvorila uvjete da se oformi jedan zvjezdani sustav na čijem trećem planetu oko novorođene zvijezde, znatiželjna bića, sačinjena od upravo tih ostataka umrle zvijezde, njezina djeca, znatiželjno upiru svoj pogled u svemir, upijajući znanja koja im se nude u njemu.

Crna mačka i pomrčina. © Ljubaznošću: NASA / Goddard
A znanja koja smo do sada usvojili kazuju nam da će se 28. rujna 2015. godine dogoditi još jedna pomrčina vidljiva iz naših krajeva. No, ovoga puta biti će to potpuna pomrčina Mjeseca. Pripremajmo se za nju, pružit će nam opet jedan nezaboravni prizor, a priče o tome kako je Mjesec zbog  prokletstva krvavo pocrvenio i slično, objesite mački o rep, no da biste ju uhvatili prvo joj morate staviti soli pod rep. Vjerujte mi, lakše je okrenuti dalekozor, fotić, teleskop ili samo znatiželjno oko prema Mjesecu i uživati u viđenome, nego trčati u mraku sa soljenkom u ruci za beštijom.

Pogotovo onom crnom…

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!