Pomrčina Mjeseca 03.03.2007.

Petak, 09. ožujka 2007. u 03:45 sati

Cijeli je dan padala kiša, a nakon što se smračilo, počela je grmljavina. Kao da smo u nekakvoj ljetnoj oluji. Nevjerojatno. Pratio sam što se događa na usenetu, hr.sci.astronomija i gledao meteorološke web stranice ne bih li doznao hoće li se razvedriti. Prognostičari su tvrdili da hoće, no ono što se događalo vani nije baš ohrabrivalo. Pomrčina je počela, a kiša pada. Zatim sam otišao na AstroForum Zvjezdarnice i malo diskutirao s ljudima, kada su forumaši počeli javljati da se vrijeme kod njih popravlja. Krapina, Zagreb, Koprivnica... Sve se više razvedrava. Otišao sam van pogledati ali kiša je i dalje padala. Ipak ništa od pomrčine pomislio sam, nemoguće je da se to smiri samo tako.

I taman sam na AstroForumu napisao kako u Virovitici kiša i dalje pada, nisam se ni snašao, prošlo je petnaestak minuta i shvatim da je vani mir i tišina. Brzo odjurim van, kad ono oblaci se počeli kidati i ugledam Mjesec koji je već lijepo zalazio u Zemljinu sjenu. Nevjerojatno! Brzo, uzeo sam stativ i fotoaparat, iznio ih na dvorište i smontirao. Donio sam i stolicu, obundao se i počeo polako snimati. Na dvorištu imam senzorsku lampu koja se pali na pokret. Ne mogu ju isključiti. Zbog nje sam bio kao kip. Samo su prsti radili na fotoaparatu. Nema kihanja, nema kašljanja, nema glasnog disanja, lampa se odmah pali i pri najmanjem pokretu. Načinio bih nekoliko snimaka pa otrčao u kuću s fotićem, prebacio fotke na računalo i najbolju stavio na AstroForum pa opet trk na dvorište i snimaj dalje... I tako nekoliko puta. Kada je počeo totalitet, više se nisam usudio skidati fotić jer se na ekranu nije mogao vidjeti Mjesec. Tko zna što bih snimao da sam ga pomaknuo. Naime, moj fotoaparat nema optičko tražilo tako da sam sve što se događa morao gledati na njegovom ekranu. Uzeo sam i svoj TS 20x90 dalekozor, no 4 kilograma koliko teži nije baš ugodno držati u rukama i blejati u Mjesec. Više sam ga tražio nego što sam ga vidio :-) Onda sam se sjetio da imam i manji dvogled 8x56 pa sam otišao po njega. Napokon sam lijepo mogao vidjeti pomrčinu. Samo, nema puno micanja, lampa ne oprašta.

Već sam pomišljao da ju nekako prekrijem vrećom za smeće, no nije mi se dalo tražiti još i to. Odlučio sam glumiti pantomimičara i polako se micati tek onoliko koliko je potrebno. Ustanovio sam da to i nije tako bezbolno, mišići se ukoče. Da me netko mogao vidjeti pomislio bi da mi nisu svi kod kuće :-) No, trud se isplatio, uspio sam snimiti sve što sam mogao, a onda su opet naišli oblaci i pomrčina je za mene završila.

I sada sam se uspio natjerati da nešto od toga napravim. Rezultati se mogu vidjeti na slici. Ne može se mjeriti s onima koje su napravljene s bijesnom tehnikom, no pokazuje da se i s vrlo skromnom opremom mogu dobiti sasvim zadovoljavajući rezultati. Ne trebate imati skupu opremu, teleskop ili teleobjektiv da bi snimili ovakvu pomrčinu. Dovoljan je i običan digitalni fotoaparat s 3x optičkim zoomom, stalak i malo strpljenja. Naravno, mačke i cucke zatvorite da vam se ne motaju pod nogama, a dobro je imati i vreću za smeće pri ruci, da pokrijete lampu. Ili ju stavite na glavu ako počne kiša :-)