M78 (NGC 2068) i okolica

U zviježđu Orion postoje i sjajnije i razvikanije maglice od ove. A tko će nadmašiti fotografsku raskošnost i upečatljivost Flame (Plamen) ili Horse head (Konjska glava) maglice.

M78 (NGC 2068) i okolica. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2867


Naziv ove rubrike Slikoplov, kovanica je od dvije riječi - slika i vremeplov. Slika prikazuje prošlost kakva je izgledala kada je svjetlost krenula od objekta koji je prikazan na slici, pa do trenutka kada su fotoni tu sliku donijeli do kamera kojima astronomi snimaju te slike. Putujući kroz prostor, brzinom od 300 000 kilometara u sekundi, svjetlost prevaljuje prostor i ujedno putuje kroz vrijeme, a to se  izražava mjernom jedinicom koja se naziva - svjetlosna godina. Rubriku Slikoplov za vas uređuju astronomi s Astroforuma. Nadamo se da ćete uživati u našim fotografijama i usput naučiti nešto novo.

Ponovno jedan od meni najdražih objekata i prva fotka s novom kamerom. Bit će to još bolje kad se uigramo. Vani je bilo -5, a koristio sam kameru samo na -25°C (mogao sam i do -55°C) jer mi je namjera i ljeti, kada najviše fotografiram, koristiti upravo tu temperaturu.

Trebalo je tu za izvlačenje tamnih dijelova maglice ili više ekspozicija, ili duže ekspozicije, ali na žalost, bili smo ograničeni vremenom, a i pozicijom (južna strana platoa). Uz to, kako sam se usjeverio samo preko polarscope-a bojao sam se i da bi mi na dužim ekspozicijama bila vidljiva rotacija polja. Ovako je, zbog pomalo nasilnog isticanja tamnih dijelova maglice, iskočio ostatak termalnog šuma.

Sama priča oko ovog objekta ima nekoliko fascinantnih detalja. Nadam se da će sada i vama slika dobiti dodatnu dimenziju.

Maglica Messier 78 (NGC 2068) i okolica.
U zviježđu Orion postoje i sjajnije i razvikanije maglice od ove. Velika Orionova (M42) maglica je vidljiva i prostim okom. Možda i najčešće fotografiran nebeski objekt. A tko će nadmašiti fotografsku raskošnost i upečatljivost Flame (Plamen) ili Horse head (Konjska glava) maglice. M78 je vizualno kroz amaterima dostupne teleskope samo kometolika difuzna mrlja, bez nekih upečatljivih detalja. Ipak, taj bezimeni gubitnik, underdog je moj favorit. Zašto? Ostanite samnom do kraja.

Osim maglice M78 na slici su vidljive i NGC 2071 (sjeverna refleksijska maglica), te NGC 2064 , NGC 2067 (refleksijske maglice koje se nalaze zapadno/lijevo od M78).

M78 osvjetljavaju dvije mlade zvijezde 10-te magnitude HD 38563A i 38563B. To su vrlo vruće zvijezde spektralnog tipa B. Analizom spektra maglice ustanovljeno je da je spektar kontinuiran i da pretežito sadržava iste apsorpcijske linije kao spektar dvaju centralnih zvijezda. Na osnovu toga bilo je jasno da je maglica refleksijska - emisijske maglice emitiraju pretežno u uskom spektru. Plava boja refleksijskih maglica je prisutna i zbog činjenice da okolni plin puno bolje propušta crveni / infracrveni dio spektra, a reflektira ostatak spektra. Zbog iste razloga je i naše nebo plavo.

Mlade zvijezde upalile su se na vanjskom rubu velikog Orionovog kompleksa oblaka kojemu je središte otprilike kod Velike Orionove maglice (M42/43). Stoga je i udaljenost M78 ista kao i M42 ili primjerice maglice Konjska glava - 1600 svjetlosnih godina. Vruće mlade zvijezde su svojim zvjezdanim vjetrom otpuhale oblak plina i prašine te otvorile pećinu koju osvjetljavaju.

U središtu NGC 2071 prividno se nalaze također dvije zvijezde. Sjajnija komponenta je također optički dvojna zvijezda sa zvijezdama međusobno udaljenim manje od 1 lučne sekunde. Sjajnija od te dvije optički preklopljene zvijezde nalazi se na 450 svjetlosnih godina od nas, a slabije sjajna komponenta sa magnitudom 10.7 (HD 290857) odgovorna je za ovu refleksijsku maglicu.

Ovo nisu jedini slučajevi mladih zvijezda. Pri površini tamnih oblaka oko M78 otkrivene su i brojne druge, još nepotpuno formirane zvijezde koje se nalaze u početnim stadiju svog života. Taj tip zvijezda nazvan je po prvom svom otkrivenom predstavniku T-Tauri (Zvijezda T u zviježđu Bika). Te su zvijezde spektralnog tipa F i G, a karakteristična im je nestabilnost u magnitudi sa amplitudom varijacije od 3 jedinice magnitude.

Kod velikog broja tako mladih zvijezda proces kumuliranja materijala još traje i često se oko njih detektiraju akrecijski diskovi. Akrecijski diskovi se zagrijavaju i ioniziraju, a ionizirani stvaraju jako magnetsko polje koje uzrokuje izbačaje materije u smjeru polova. Ti izbačaji su detektirani kod velikog broja mladih zvijezda u okolici M78, a prema svojim pronalazačima nazivamo ih Herbig-Haro (HH) objektima. Izbačaji se sudaraju s okolnim plinom, zagrijavaju ga i ioniziraju, te isti plin emitira svjetlost. U slučaju vodika najveći dio svjetlosti emitira se u H-alpha liniji na 656 nm. Pošto je, osim prašine, u ovom oblaku dominantan vodik HH objekti imaju pretežito crvenkastu boju. Pogledajte na male crvenkaste maglice ispod M78 - to su HH objekti.

Obično o svemirskim objektima govorimo u milijunima, pa i milijardama godina starosti. Vlašići (Plejade - M45) su sa svojih 70-100 milijuna godina starosti u astronomskom smislu dosta mlad objekt. Svemir u načelu izgleda statično i nepromjenjivo. Prošaran tek kretanjem planeta, kometa asteroida i pokojom novom ili supernovom.

Tim je još veće iznenađenje bilo kada je prije 9 godina fotografirajući svojim teleskopom otvora oko 80 mm, astronom amater Julian W. McNeil ispod M78 detektirao novu, do tada nepostojeću maglicu. Maglica je refleksijska i očito da postoji zvijezda koja ju je uzrokovala. Dodatnim analizama utvrdilo se da je uzrok maglice nagla izuzetno pojačana aktivnost mlade zvijezde koja je osvijetlila obližnje rubove oblaka.

Posljednje prethodne snimke još iz rujna 2003. godine nisu ukazivale na postojanje maglice. Analizom starih snimki pronašla se snimka iz 1966. godine koja je također prikazala tu maglicu, ali u nešto manjem obujmu. Na snimkama prije i poslije nije uočeno postojanje maglice. Svejedno, očita je vrlo neujednačena aktivnost zvijezde izvorišta. Vjerojatno su prijašnje aktivnosti i proširile udubinu koja je sada osvijetljena, a pitanje je i da li će u budućem periodu sadašnja maglica ponovno nestati.

Ovakve pojave daju izniman uvid u dinamičnost svemira. Vidimo da se pred našim očima za naših, u svemirskim okvirima kratkih života, svemir mijenja. Kada svim ovim informacijama dodamo izuzetnu plastičnost ovih maglica - na fotografijama se može gotovo fizički osjetiti njihova trodimenzionalnost, jasno je zašto je ovaj, na prvi pogled neugledan i bezimen objekt, jedan od mojih osobnih favorita.

M78 promjera je 4 svjetlosne godine, na nebu zatvara kut od 13 minuta. Prvi ju je otkrio Pierre Mechain 1780, a iste godine je Charles Messier uvrstio u svoj katalog kometolikih objekata. Lako ga se nađe ukoliko od sjevera povučemo okomicu prema Alnitaku (najistočnija zvijezda u Orionovom pojasu), u odnosu na Orionov pojas. Na toj okomici M78 se nalazi upravo na udaljenosti od Alnitaka koja odgovara širini Orionovog pojasa.


Podaci o slici:

Objekt: M78(NGC 2068), NGC 2071, NGC 2067, NGC 2064 refleksijske maglice
Optički sustav: Newton TS 150/600, MPCC
Kamera i filtri: QHY9c na -25°C, IR/UV filter
Montaža i vođenje: Losmandy GM8, motorno praćenje, vođen kroz Lacerta OAG sa ALCCD5 kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: 7x20min, gain28 & offset112 (ASCOM driver), 16X20 min dark
Software: Nebulosity3, Pixinsight LE, PS-CS5
Lokacija i vrijeme: Petrova Gora, 10.02.2013.
Tema na Astroforumu: M78 sa PG 10.02.2013..


Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!