Maglica Helix

Nevjerojatna je raskoš boja i oblika u kojima se javljaju planetarne maglice. Ako bi to prenijeli u zemaljske okvire, takvu raskoš bi jedino mogli poistovjetiti s cvijećem. No, sličnost tu prestaje.

Maglica Helix. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2497


Naziv ove rubrike Slikoplov, kovanica je od dvije riječi - slika i vremeplov. Slika prikazuje prošlost kakva je izgledala kada je svjetlost krenula od objekta koji je prikazan na slici, pa do trenutka kada su fotoni tu sliku donijeli do kamera kojima astronomi snimaju te slike. Putujući kroz prostor, brzinom od 300 000 kilometara u sekundi, svjetlost prevaljuje prostor i ujedno putuje kroz vrijeme, a to se  izražava mjernom jedinicom koja se naziva - svjetlosna godina. Rubriku Slikoplov za vas uređuju astronomi s Astroforuma. Nadamo se da ćete uživati u našim fotografijama i usput naučiti nešto novo.

Nevjerojatna je raskoš boja i oblika u kojima se javljaju planetarne maglice. Ako bi to prenijeli u zemaljske okvire, takvu raskoš bi jedino mogli poistovjetiti s cvijećem. No, sličnost tu prestaje. Cvijeće nosi novi život u obliku ploda, a plod planetarne maglice je umrla zvijezda. Izdahnula i samo joj se tijelo hladi. Sudbina je to zvijezda poput našeg Sunca. Kada istroši svoje gorivo ono će otpuhnuti svoje vanjske slojeve, i ostati će samo jezgra koja će se, bez nuklearnih procesa, nastaviti hladiti još milijardama godina.

Zbog naglog sažimanja ostatak zvijezde, bijeli patuljak će se isprva izuzetno zagrijati i na preko 100.000 kelvina, te ultraljubičastom svjetlošću ozračiti odbačene vanjske slojeve. Oni će zahvaljujući efektu fluorescencije uzvratiti pozdrav na dužim, nama vidljivim valnim duljinama. Takvi nebeski cvjetovi traju kratko u odnosu na životni vijek zvijezde. Svega nekoliko desetaka tisuća godina. Nakon tog perioda odbačeni plinovi se toliko udalje da ultraljubičasto zračenje više ne može pobuditi plinove na emisiju.

Maglica Helix, NGC 7293
Najbliža otkrivena planetarna maglica je na slici prikazana Helix maglica, NGC 7293. Od nas je udaljena 700 svjetlosnih godina. Začudo, iako najbliža, nije prva otkrivena. Otkrio ju je Karl Ludwig Harding 1824. godine. Razlog tome je što je njena svjetlost, iako dovoljno snažna sa magnitudom 7.6, raspršena na veliku površinu. Ona na nebu zatvara kut od 25 minuta - gotovo veličina punog Mjeseca. Nalazi se u našem Orionovom kraku Mliječnog puta, a na nebu je možemo pronaći u zviježđu Vodenjaka, 10-tak stupnjeva sjeveroistočno od sjajne zvijezde Fomalhaut.

Sačinjavaju je dva glavna prstena, od kojih je vanjski polumjera 1.25 svjetlosnih godina, a na udaljenosti 2.5 svjetlosne godine od središnjeg bijelog patuljka vidljiv je još jedan svijetleći luk. Svaki od prstena posljedica je različitih izbačaja mase umiruće zvijezde. Jedan je izbačaj nastao prije oko 12.000, a drugi prije oko 6000 godina. Vanjski luk je posljedica još starijeg izbačaja.

Za Helix maglicu karakterističan je izuzetno veliki broj radijalnih kometolikih oblika koji se nalaze na unutrašnjoj strani prstena bližeg centralnoj zvijezdi. Prema dosadašnjim snimcima, u Helix maglici bi ih trebalo biti oko 20.000. Interesantna su tumačenja razloga pojave takvih struktura. Još prije nekoliko godina čvoraste glave sa kometolikim repovima pripisivali su ostacima planeta, kometa i asteroida koji su orbitirali oko centralne zvijezde. Sadašnje spoznaje govore da su čvorasti oblici nakupine zbijenog plina. Svaka ta plinovita glava veličine je poput nekoliko sunčevih sustava sa repovima koji se protežu i više od 1000 astronomskih jedinica.

Čvorovi plina nastali su kao rezultat sudara plinova. Plin iz jednog prethodnog izbačaja se postupno hladi. Na njega tada nalijeće brži i topliji plin iz posljednjeg izbačaja mase. U fronti sudara dolazi do nestabilnosti i ona se dijelom urušava i fragmentira na zbijene čvoriće plina koji svojim tijelom štite prostor iza sebe od sudara s udarnim valom, te tako nastaje kometoidni oblik. Pretpostavlja se da ovi čvorići nemaju dovoljnu gustoću i masu da bi se nastavili zgušnjavati, te će se u budućnosti ti zbijeni oblaci plina rasplinuti.

Život se ipak jednim dijelom krije u ovom smrtnom izdahu  zvijezde. U manjem omjeru nego kod supernova i ovdje se međuzvjezdani prostor obogaćuje težim elementima nastalim u zvijezdi: ugljikom, dušikom, kisikom, kalcijem. Tvarima od kojih smo najvećim dijelom i mi sazdani.


Podaci o slici:

Objekt: Helix maglica, NGC 7293
Optički sustav: Imaging Newton TS 150/600, MPCC
Kamera i filteri: Canon 500D modificiran, CLS CCD filter
Montaža i vođenje: Losmandy GM8, motorno praćenje, vođen kroz 50/220 tražioc sa ALCCD5 kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: 5X15min bez CLS CCD filtera-a i 5X15 min sa CLS CCD-om, ISO 800 , 15X15min dark, flat, flat dark
Software: Nebulosity3, Pixinsight LE, PS-CS4
Lokacija i vrijeme: Ražanj, 21.08.2012., Rašćane 22.09.2012
Tema na Astroforumu: Helix maglica, NGC 7293.


Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!