Maglica Trifid

Pobjegnemo li ljeti iz bliještećih gradova i podignemo pogled na noćno nebo lako ćemo uočiti milijarde zvijezda koje čine svjetleću prugu nad nama. Pratimo li je smjerom sjever-jug, naša galaksija Mliječni put postaje sve svjetlija.

Maglica Trifid. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2600


Naziv ove rubrike Slikoplov, kovanica je od dvije riječi - slika i vremeplov. Slika prikazuje prošlost kakva je izgledala kada je svjetlost krenula od objekta koji je prikazan na slici, pa do trenutka kada su fotoni tu sliku donijeli do kamera kojima astronomi snimaju te slike. Putujući kroz prostor, brzinom od 300 000 kilometara u sekundi, svjetlost prevaljuje prostor i ujedno putuje kroz vrijeme, a to se  izražava mjernom jedinicom koja se naziva - svjetlosna godina. Rubriku Slikoplov za vas uređuju astronomi s Astroforuma. Nadamo se da ćete uživati u našim fotografijama i usput naučiti nešto novo.

Pobjegnemo li ljeti iz bliještećih gradova i podignemo pogled na noćno nebo lako ćemo uočiti milijarde zvijezda koje čine svjetleću prugu nad nama. Pratimo li je smjerom sjever-jug, naša galaksija Mliječni put postaje sve svjetlija kako se približavamo južnom obzoru. Upravo u tom smjeru gledamo prema središtu naše galaksije. Već vizualno možemo razlučiti da Mliječna staza nije kompaktna već da se cjepka na više svijetlih segmenata između kojih su područja slabijeg sjaja. Slabije sjajna područja su oblaci međuzvjezdanog plina i prašine koji nam zaklanjaju pogled na dobar dio Mliječnog puta.Ti oblaci nisu vidljivi, osim ako se u njihovoj blizini ne nalazi jedna ili više vrlo sjajnih zvijezda.

Prema središtu Mliječnog puta nalazi se nekoliko takvih, zvijezdama obasjanih maglica, od kojih je najsjajnija M8 Laguna maglica, u zviježđu Strijelca, vidljiva i prostim okom. Stupanj i pol sjeverno nalazi se M20-Trifid maglica, fantastična kombinacija otvorenog skupa, emisijske, refleksijske i tamne maglice. S dvogledom se i ona vrlo lako uočava, a kroz amaterski teleskop moguće je vidjeti i zašto je dobila svoje ime - maglica je tamnim linijama podijeljena u tri režnja. M20 veličinom odgovara površini nešto manjoj od punog Mjeseca. Udaljenost do nje nije točno utvrđena, a procjene se kreću od 2700 do 5200 svjetlosnih godina. Moguće je da je ova maglica dio istog međuzvjezdanog oblaka kao i M8 Laguna, što bi onda njenu daljinu svelo na oko 4100 svjetlosnih godina. U tom slučaju maglica bi imala širinu oko 65 svjetlosnih godina.

Maglica Trifid
Izvorište zračenja je skupina O zvijezda vidljivih u samom središtu maglice, pokraj mjesta dodira 3 tamna kraka. To su izuzetno vruće, mlade zvijezde koje su nastale unutar međuzvjezdanog oblaka, te zatim svojim zračenjem otpuhale oblak od sebe. Snažno ultraljubičasto zračenje pobuđuje atome vodika da svijetle u daljem crvenom dijelu spektra. To svjetlo, iako ga vizualno možemo uočiti kroz teleskope nije dovoljno jako da bi mogli detektirati njegovu boju, ali je zato njegova ona jasno vidljiva na fotografijama.

Sjeverno od ovog emisijskog dijela maglice nalazi se i njen refleksijski dio. Svjetlost sjajnih zvijezda odbija se od čestica prašine, te tako do nas dolazi svjetlo istog spektra poput spektra zvijezda koje su uzrokovale refleksiju. U ovom slučaju maglica je refleksija zvijezde HD 164514 - superdiva koji se nalazi u prednjem planu u odnosu na refleksijsku maglicu. Usporedimo li boje superdiva i refleksijske maglice vidimo da nešto ne štima. Maglica je plava, dok superdiv ima bjelkasto žutu boju. Razlog je isti poput onog koji uzrokuje da je naše nebo plavo. Prašina bolje reflektira plavo svjetlo, a znatno je propusnija za crveni dio spektra.

U crvenoj fronti oblaka koji su okupani zračenjem ističe se široki stup u jugozapadnom dijelu maglice. Na fotografiji je jasno vidljiv njegov visoko ionizirani rub okrenut prema središnjim zvijezdama. Na detaljnijim slikama se iznad tog stupa mogu vidjeti dva ticala koja kao da izlaze iz vrha stupa. Duže ticalo dugačko je oko 0.75 svjetlosnih godina. To ticalo je u stvari mlaz kojeg je uzrokovala mlada, novostvorena zvijezda skrivena u glavi stupa. Akrecijski disk mlade zvijezde stvara snažno magnetno polje te dolazi do izbacivanja materije. Izbačenu materiju svojim zračenjem je zahvatila centralna zvijezda maglice te je tako učinila vidljivom.

Drugo ticalo u biti nije izbačaj od zvijezde već je ostatak globule na njegovom vrhu. Globula je gravitacijski povezan, gusti sloj plina i prašine koji je osnova za stvaranje protozvijezde.  Moguće je da je u ovom slučaju već došlo do stvaranja zvijezde, jer se na vrlo detaljnim snimkama kod ove globule može zamijetiti nastanak mlaza. Globula od snažnog zračenja centralne zvijezde zaklanja oblak plina koji se u odnosu na centralnu zvijezdu nalazi iza globule, te tako nastaje stalagmitski oblik.

Maglicu je vjerojatno 1747. otkrio francuski astronom Le Gentil, iako se kao otkrivač 1764. spominje i Charles Messier, pa čak i engleski astronom John Flamsteed 1680. godine. John Herschel, sin poznatijeg oca astronoma Williama Herschela, dao joj je ime Trifid.


Podaci o slici:

Objekt: M20(NGC 6514) Trifid maglica
Optički sustav: Newton TS 150/600, MPCC
Kamera i filteri: Canon 500D modificiran
Montaža i vođenje: Losmandy GM8, motorno praćenje, vođen kroz 50/220 tražioc sa ALCCD5 kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: 5X10min ISO 800, 8X10min dark, flat, flat dark
Software: Nebulosity3, Pixinsight LE, PS-CS2
Lokacija i vrijeme: Ražanj, 16.08.2012.
Tema na Astroforumu: M20 (NGC 6514)  Trifid maglica 16.08.2012.


Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!