Otvoreni skup NGC 7023 i Iris nebula (Caldwell 4)

Svemirski cvijet, samo lijepa slika. E neće tako ići! Zadignimo malo latice, razgrnimo prašinu iz koje je iznikao i pronađimo gradivne blokove života. Iris maglicu otkrio je davno William Herschel.

NGC 7023 i Iris nebula. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2190


Naziv ove rubrike Slikoplov, kovanica je od dvije riječi - slika i vremeplov. Slika prikazuje prošlost kakva je izgledala kada je svjetlost krenula od objekta koji je prikazan na slici, pa do trenutka kada su fotoni tu sliku donijeli do kamera kojima astronomi snimaju te slike. Putujući kroz prostor, brzinom od 300 000 kilometara u sekundi, svjetlost prevaljuje prostor i ujedno putuje kroz vrijeme, a to se  izražava mjernom jedinicom koja se naziva - svjetlosna godina. Rubriku Slikoplov za vas uređuju astronomi s Astroforuma. Nadamo se da ćete uživati u našim fotografijama i usput naučiti nešto novo.

Smeta li vam prašina u svakodnevnom životu? Prlja vam automobile, tjera da se s peruškom razgibavate po stanu, kišete zbog nje... Kako li vam može smetati kad je odgovorna za neke od najljepših svemirskih prizora.

Svemirski cvijet, samo lijepa slika. E neće tako ići! Zadignimo malo latice, razgrnimo prašinu iz koje je iznikao i pronađimo gradivne blokove života.

Iris maglicu otkrio je William Herschel 18. listopada 1794. godine. Interesantno je da je NGC 7023 zabilježen kao otvoreni skup koji ima još i druge oznake. Tek je Caldwell katalog, iako najmlađi, označava kao refleksijsku maglicu. To je tim više čudno što je u svojim izvornim opisima Herschell jasno opisao magličastu strukturu oko središnje zvijezde sedme magnitude.

Ona je nastala u sjevernom kraku velikog molekularnog oblaka koji je još uvijek okružuje. Ta zvijezda ima oznaku HD 200775 i pripada skupini mladih zvijezda koje još nisu ušle u glavni niz. To znači da ova zvijezda još nije upalila svoje nuklearno gorivo i odbacila kukuljicu plina i prašine od koje je formirana. S obzirom na svoju masu od 10 sunčevih masa ova zvijezda spada u Herbig Be tip protozvijezda. Nisu zabilježene protozvijezde veće od te mase. One prebrzo prođu protozvjezdanu fazu - bez nuklearnih reakcija, a i nakon toga žive kratkim životima. Zvijezde koje još nisu u glavnom nizu, a imaju manju masu od 1 sunčeve mase nazivaju se T-Tauri zvijezdama.

HD 200775 je uslijed sažimanja vrlo vruća - najtoplija poznata Herbig Be zvijezda, a temperatura na površini je 17000 stupnjeva Kelvina i kao takva snažno sjaji u plavom dijelu spektra.

Tko bi rekao da nakupina prašine u svemiru može biti toliko zanimljiva. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Plava boja refleksivne maglice nije samo posljedica boje zvijezde reflektirane od prašine, već i posljedica propuštanja crvenog dijela spektra i rasapa plavog dijela spektra kod čestica plina. Spektralnom usporedbom svjetla refleksivne maglice i zvijezde jasno je utvrđena njihova povezanost.

Pored refleksije, čestice zbog svoje topline emitiraju i u infracrvenom dijelu spektra, što čini tamne oblake (L 1172 i L 1174) u okolici centralne refleksijske maglice vidljivima.

Pogledamo li pažljivije u oblake plina oko središnje zvijezde, uočit ćemo crvenkaste nijanse na njihovim rubovima najbližim zvijezdi. Iako protozvijezda, HD 200775 je dovoljno vruća da zrači i u ultraljubičastom dijelu spektra, te pobuđuje vodikov plin u najbližoj okolici na emisiju u crvenom dijelu spektra.

No, istraživanje spektralnih linija pokazala je da dio zračenja u crvenom i infracrvenom dijelu spektra nije prouzročen emisijom vodika. Tako su u dubokom svemiru otkrivene vrlo složene molekule poput onih koje ćete naći u obliku skrućenih ostataka hrane na vašem roštilju ili gradelama. Riječ je o policikličkim aromatskim ugljikovodicima (engl. polycyclic aromatic hydrocarbons - PAH), a oni su potencijalne gradivne tvari za nastanak RNA, DNA, života...

Znači li to da je život kakvog poznajemo posljedica gradelavanja nekog primordijalnog bića u dalekoj povijesti?
Suvremena znanost predlaže nešto drugačije rješenje. PAH-ovi mogu nastati u planetarnim maglicama zvijezda bogatih ugljikom, kada se atomi ugljika i vodika, izbačeni od matične zvijezde, udaljavaju i postupno hlade. Za vrijeme hlađenja dolazi do njihova spajanja u ogromne molekule.

Središte maglice sa centralnom zvijezdom i vidljivim crvenkastim područjima.
© Ljubaznošću: Saša Nuić
Isprva se mislilo da bi takve molekule morale biti razorene u uvjetima međuzvjezdanog prostora, a naročito kod djelovanja ultraljubičastog zračenja, međutim zahvaljujući nekim nedavno otkrivenim kemijskim procesima, ove molekule uspijevaju preživjeti i možda čine osnovu za nastanak života kakvog poznajemo.

Regije sa policikličkim aromatskim ugljikovodicima trebale bi biti one sa nešto zagasitije  crvenim dijelovima lijevo od centralne zvijezde. Otkrića PAH-ova u dubokom svemiru dogodila su se tek nedavno, 2004. godine. Uzbuđujuće je da su 2013. PAH-ovi otkriveni i u gornjim slojevima atmosfere Titana, najvećeg Saturnovog mjeseca.

Oblik cvijeta nije plod slučajnosti. Njega su uzrokovali sada nevidljivi bipolarni izbačaji mase (kada ih vidimo u sudaru sa okolnom materijom dolazi do stvaranja Hebig-Hero objekata primjeri kojih su vidljivi unutar Pelikan maglice ili unutar maglice M78). Ti izbačaji su otpuhali maglicu od smjera polova zvijezde, dok je u ekvatorijalnoj ravni oko zvijezde molekularni oblak još uvijek u njenoj relativnoj blizini. Asimetričnost položaja zvijezde u odnosu na maglicu govori o njenom sadašnjem kretanju koje nije jednako kretanju ostatka maglice. HD200775  se nalazi 1/3 svjetlosne godine istočno od simetrale maglice koja pokazuje koji je položaj zvijezda imala u vrijeme izbačaja. 

Pokazalo se da je većina zvijezda u sastavu višečlanog zvjezdanog sustava. U ovom slučaju HD200775 je varijabilna zvijezda, članica dvojnog sustava sa periodom međusobne vrtnje od 3,7 godina.

Starost maglice Iris procjenjuje se na 5000. godina. Najširi presjek plavog dijela maglice duljine je 6 svjetlosnih godina, a na nebu zatvara kut od 18 lučnih minuta. Od nas je udaljena oko 1300 svjetlosnih godina, a na nebu je možemo pronaći u zviježđu Kefeja, 3,5 stupnja jugozapadno od Alfirka (Beta Cephei).

Molekule, prašina, kemija, astrofizika... ipak ova fotografija nije samo to.  Spojimo te atome, molekule i zračenja u sliku prekrasnog cvijeta koji rađa život.


Podaci o slici:

Objekt: Otvoreni skup NGC 7023 i Iris nebula (Caldwell 4)
Optički sustav: Anglachel (Equinox 120ED APO), 0.85 FF/FR
Kamera i filteri: QHY9c @ -25°C
Montaža i vođenje: Losmandy GM8, motorno praćenje, vođen kroz Lacerta OAG sa ALCCD5 kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: 5 x 20 min, Gain 31%, Offset 112, 27 x 20min dark, flat
Software: Nebulosity3, Pixinsight LE, PS-CS2
Lokacija i vrijeme: Petrov Vrh (iznad Daruvara) 09.06.2013. godine
Tema na Astroforumu: Otvoreni skup NGC 7023 i Iris nebula (Caldwell 4) sa Petrovog vrha


Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!