Vještičja glava, IC 2118 (Witch head nebula)

Ne znamo koje je bajke kroz djetinjstvo rado slušao američki astronom Frank Elmore Ross, ali znamo da mu se u moždane zasigurno duboko urezao lik zle vještice.

Maglica Vještičja glava, IC 2118. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Članak
0Komentari
Broj otvaranja757


Naziv ove rubrike Slikoplov, kovanica je od dvije riječi - slika i vremeplov. Slika prikazuje prošlost kakva je izgledala kada je svjetlost krenula od objekta koji je prikazan na slici, pa do trenutka kada su fotoni tu sliku donijeli do kamera kojima astronomi snimaju te slike. Putujući kroz prostor, brzinom od 300 000 kilometara u sekundi, svjetlost prevaljuje prostor i ujedno putuje kroz vrijeme, a to se  izražava mjernom jedinicom koja se naziva - svjetlosna godina. Rubriku Slikoplov za vas uređuju astronomi s Astroforuma. Nadamo se da ćete uživati u našim fotografijama i usput naučiti nešto novo.

Lik koji je prepoznao na fotografijama plavičaste maglice 2 stupnja zapadno od plavog superdiva Rigela izgleda kao prototip današnje zle vještice. Pa bila ona jedna od zlih vještica iz Čarobnjaka iz Oza, ljudožderka iz Ivice i Marice ili možda kraljica-trovačica iz Snjeguljice i sedam patuljaka.

No, možda je svojim dječjim strahovima dodao i one primisli uobičajenije za odraslog astronoma amatera, jer njegova vještica izgleda pomalo lascivno dok kroz otvorenu halju viri prema Orinovom "Maču".

Vještičja glava je molekularni oblak plina i prašine nastao možda i kao posljedica eksplozije neke davne supernove. Njega s udaljenosti od 40 svjetlosnih godina osvjetljava Rigel, šesta najsjajnija zvijezda na našem nebu. Nije to mala udaljenost. No, treba imati u vidu da je Rigel 120 tisuća puta sjajniji od našeg Sunca. On u 4 minute otpusti toliko svjetlosti koliko Sunce u cijeloj godini. Da se nalazi na mjestu Proxime Centauri bio bi sjajniji od punog Mjeseca.

No, čak je i takav sjajni plavi div (spektralni tip B8) prehladan, odnosno predalek da bi svojim ultraljubičastim zračenjem potaknuo vodik u Vještičjoj glavi na emisiju svjetla. Zamjećujemo ga tek u tragovima. No, u maglici je u velikoj količini otkriven ugljični monoksid, a i značajan udio policikličkih aromatskih ugljikovodika - potencijalnog predloška za razvitak života.

Plava boja maglice, osim zbog snažnog Rigelovog zračenja u plavom dijelu spektra, dolazi i zbog činjenice da sitne čestice prašine u njoj najbolje raspršuju plavu svjetlost, dok ih crvena svjetlost, zbog svoje veće valne duljine mimoilazi. Naše je nebo danju plavo upravo zbog tog svojstva svjetlosti.

Maglica Vještičja glava. © Ljubaznošću: Saša Nuić
Zahvaljujući njemu možemo zaviriti u unutrašnjost maglice. Snimajući u infracrvenom dijelu spektra astronomi su u Vještičjoj glavi otkrili  T-tauri protozvijezde. To su zvijezde koje još nisu počele sagorijevati vlastito nuklearno gorivo, te njihova toplina i svjetlost dolazi od trenja i gravitacijskog sabijanja.  Oko jedne od T-tauri protozvijezda zamijećen je i protoplanetarni disk.

Svaka vještica iz priča imala je zlu kob. Pa premda je njena pakost sada naširoko objavljena putem sjajnog Rigela, u njemu se krije i njena propast. Rigel već koristi helij kao nuklearno gorivo i očekujemo da u roku od maksimalno 2 milijuna godina eksplodira kao supernova tipa II. Eksplozija će isprva snažno osvijetliti Vještičju glavu, onda će je udarni valovi čestica zbijati i rasipati, da bi se na koncu nad pepelom supernove i njenog okružja nadvio mrak.

No, zbijeni dijelovi maglice rađati će nove zvijezde, možda i supermasivne poput Rigela. One će obasjati maglicu oko sebe kreirajući u očima i mislima naših potomaka neke nove oblike.

Maglicu IC 2118 fotografski je otkrio njemački astronom Max Wolf 1909. A vodi se i kao NGC 1909 iako zbog njene vrlo niske svjetline postoje kontraverze oko vizualnog identificiranja od strane Williama Herschela.

Od nas je udaljena nekih 900 svjetlosnih godina, a na nebu zauzima površinu 3X1 stupnja. Slika je orijentirana tako da je sjever desno, a zvijezda Rigel se nalazi izvan gornjeg ruba fotografije.


Podaci o slici:

Objekt: IC 2118 (Witch head nebula)
Optički sustav: Lutonja (Meade 5000 80ED F6 Triplet APO @F5), SW 0.85 FF/FR
Kamera i filteri: QHY9c @ -25°C
Montaža i vođenje: SW EQ6Pro, motorno praćenje, vođen kroz Lacerta OAG sa ALCCD5 kamerom koristeći PHD autoguiding software
Metoda snimanja: Primarni fokus
Ekspozicije: 8X20min, Gain 17%, Offset 112, dark, flat
Software: Nebulosity3 snimanje, obrada Pixinsight 1.8, PS-CS6
Lokacija i vrijeme: Petrova gora - PGSP 10.11.2015.
Tema na Astroforumu: Vještičja glava s PGSP 2015)


Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!