Izrada male "vrtne" zvjezdarnice

Srijeda, 07. travnja 2010. u 00:17 sati

Siguran sam da je svaki astronom-amater barem jednom u životu maštao o izradi ili posjedovanju male (ali dobro opremljene) zvjezdarnice u vrtu pokraj svoje kuće (engl. "backyard observatory"). Na žalost, taj se san u Hrvatskoj (najviše zbog financijskih razloga) ostvaruje samo malobrojnim sretnicima. A među njima je, od listopada 2007. godine, i moja malenkost. Izraditi i koristiti takvu malu zvjezdarnicu pokraj kuće pobuđuje osjećaje koji se ne mogu izraziti riječima. Raditi u njoj istinski je "gušt", od trenutka kad joj prilazite do trenutka kad je (na žalost, nakon promatranja) morate napustiti. Moja je iskrena želja da taj osjećaj i zadovoljstvo rada u vlastitoj zvjezdarnici dožive još mnogi astronomi amateri u Hrvatskoj (naravno, i šire). Nadam se da će, barem nekima, ovaj članak pružiti poticaj, ohrabrenje i pomoć u planiranju i realizaciji takvog projekta.


Zvjezdarnica danas

     Motivacija

Ljubav prema astronomiji (a posebno prema astronomskim instrumentima i astrofotografiji) mene je zauvijek "zarazila" još u osmom razredu osnovne škole kad sam uz pomoć svoga oca i njegovih prijatelja na poslu izradio svoj prvi teleskop Newton-ovog tipa od optike tvornice "Vega" Ljubljana (140/1400 mm). Nakon njega godinama sam izrađivao male teleskope  - od leća za naočale, rashodovanih objektiva starih optičkih instrumenata, samostalno izrađenih zrcala za teleskope-reflektore itd. Kao član AD "Istra" u Puli mogao sam se koristiti njegovim teleskopom "Celestron 8" i dobro opremljenim fotolaboratorijem, što mi je omogućilo da još kao srednjoškolac upoznam astrofotografiju, koja je brzo postala (i zauvijek ostala) moje najomiljenije područje astronomije.


Teleskop Newton 200/1000 EQ6 SynScan Pro

Svi koji se bave astrofotografijom znaju koliko ta aktivnost iziskuje znanja, tehničkih priprema, planiranja, sofisticirane opreme, povoljnih uvjeta promatranja, strpljenja, pa i fizičke kondicije. Mnoge godine mojih iskustava u astrofotografiji postupno su dovele do sazrijevanja spoznaje o važnosti zvjezdarnice za kvalitetan astrofotografski rad. A niz povoljnih okolnosti u mom životu u posljednje vrijeme omogućio mi je da si takvu zvjezdarnicu izgradim i opremim relativno kvalitetnom opremom za astrofotografiju.


Teleskop se upočetku koristio na terasi

Sredinom 2007. godine kupio sam si teleskop na ekvatorijalnoj montaži sa osnovnom opremom za astrofotografiju. Prije nego što sam izradio zvjezdarnicu, trošio sam jako puno vremena na pripremanje i pospremanje teleskopa i opreme prije i po završetku promatranja (snimanja). Teleskop koji posjedujem je Newton-ovog tipa, promjera zrcala 200 mm i žarišne duljine 1000 mm. Montiran je na ekvatorijalnoj montaži EQ6 Synscan Pro, u prvo vrijeme na originalnom čeličnom tronošcu. Optička cijev teleskopa s tražiocem teška je oko 10 kg, sama ekvatorijalna montaža 16 kg, dva protuutega za teleskop ukupno 10 kg i tronožac 8 kg. To zajedno čini masu od 44 kg, što (djelomično i zbog nezgrapnih dimenzija) jednostavno nisam mogao odnijeti "u jednom komadu". Zato sam prije promatranja morao najprije rastaviti teleskop na navedene dijelove i tako ga odnijeti na terasu, gdje sam ga opet trebao sastaviti. Naravno, nakon toga je trebalo do promatračkog mjesta donijeti i hrpu ostalih stvari potrebnih za promatranje i snimanje te na kraju još povući i produžni kabel za struju.


Snimanje prije izgradnje zvjezdarnice

Poznato je da se teleskop Newtonovog tipa (pogotovo većeg relativnog otvora kao što je moj, F/5) tijekom prenošenja optički "raštima" pa sam ga uvijek morao ponovno kolimirati prije promatranja. A nakon toga dolazilo je ono dobro poznato "zadovoljstvo" polarnog rektificiranja ("usjeveravanja"). Iako montaža EQ6 Pro ima ugrađen polarni tražilac u RA osi teleskopa, taj način rektificiranja nije mi se pokazao dovoljno preciznim pa sam morao primjenjivati tzv. "drift" metodu koja zna potrajati i preko pola sata (ako montažu želimo dobro usjeveriti radi astrofotografiju s praćenjem). Sve nabrojane radnje za pripremanje i pospremanje opreme oduzimale su mi za svako promatranje skoro tri sata (od čega najveći dio prije promatranja). Zbog toga sam već nakon prvih mjeseci promatranja novim teleskopom počeo ozbiljno razmišljati o potrebi izgradnje male zvjezdarnice, prvenstveno u smislu skloništa za trajno montiran teleskop koji bi uvijek bio spreman za promatranje. Tada nisam bio svjestan koliko je složeno planiranje i izvođenje takvog objekta ako se posao želi napraviti i kvalitetno i ekonomično.
 
     Zahtjevi i planiranje

Brojni su zahtjevi za izgradnju zvjezdarnice s teleskopom specijaliziranim za astrofotografiju. Prije svega, to su zahtjevi kvalitete neba iznad zvjezdarnice što najviše ovisi o njezinoj lokaciji. Prozirnost atmosfere mora biti maksimalna (dakle, lokacija što dalje od umjetne rasvjete), a turbulencije u atmosferi minimalne (bez učestalih promjena temperature zraka koje uzrokuju treperenje svjetla i lošu astronomsku vidljivost). Pri izboru lokacije za dvorišnu zvjezdarnicu preporučljivo je paziti i na zaštitu od vjetra, pogotovo ako njezin pomični krov nije u obliku klasične kupole. Također treba izbjegavati mjesta izložena snažnijim vibracijama tla (npr. blizinu ceste kojom voze teška vozila, blizinu željezničke pruge itd.) jer takve vibracije smetaju pri promatranjima s velikim povećanjem ili pri snimanju s velikom žarišnom duljinom objektiva. Pri izboru lokacije treba paziti i na ometajuće objekte u okolišu zvjezdarnice kao što su javna rasvjeta, visoko drveće, dalekovodi, promet, prolaznici, opasne životinje, blizinu vode (zbog nepoželjnog povećanja vlažnosti tla) itd.

Oblik (dizajn) zvjezdarnice je izuzetno važan, prije svega za dobru vidljivost što većeg dijela neba. Krov mora biti izrađen tako da se može brzo i jednostavno ukloniti ili djelomično otvoriti na mjestu potrebnom za promatranje. Visina nepomičnih zidova zvjezdarnice mora biti usklađena s visinom montaže teleskopa. Zidovi ne smiju biti previsoki kako ne bi ograničavali vidokrug teleskopa na nebu. Međutim, zidovi imaju i zaštitnu ulogu - štite teleskop od vjetra koji uzrokuje nepoželjne vibracije, ali i promatrača koji se nalazi uz teleskop (važnost zaštite promatrača od vjetra najbolje razumiju oni koji su u hladnim mjesecima na otvorenom snimali dugim ekspozicijama uz ručno vođenje ili dugo promatrali). O obliku zvjezdarnice i načinu otvaranja njezinog krova/kupole jako ovisi njezino ponašanje na jakom vjetru pa i na to treba paziti pri dizajniranju.


Dovršena zvjezdarnica u sjeverozapadnom kutu vrta

Veličina zvjezdarnice ovisi o veličini teleskopa, količini dodatne opreme i veličini prostora za promatrače. Pošto veće dimenzije postavljaju i veće financijske zahtjeve, veličinu dvorišne zvjezdarnice moramo optimizirati u skladu s potrebama i financijskim mogućnostima.

Dobra zvjezdarnica mora biti izgrađena tako da danju apsorbira što manje topline i da se prije početka promatranja što brže ohladi (temperaturno izjednači s okolinom). U protivnom, zvjezdarnica koja danju apsorbira veliku količinu topline noću će je dugo ispuštati u okolni zrak (ispred teleskopa), što će dovesti do miješanja toplog i hladnog zraka te uzrokovati turbulencije i lošu vidljivost (treperenje svjetla, scintilaciju). U tom cilju treba pravilno odabrati materijal za izradu zidova i krova/kupole, toplinsku izolaciju kao i dobar način otvaranja zvjezdarnice koji će omogućiti brzu razmjenu topline s okolinom (tj. hlađenje zvjezdarnice i teleskopa u njoj).


Plašt krova čine tri komada Al-lima debljine 1 mm, a zidove profilirani pocinčani lim debljine 0.5 mm.

Važna prednost rada u zvjezdarnici je i mogućnost zaštite promatrača i opreme od vremenskih nepogoda, prije svega od vjetra i od rose. Radi zaštite od rose dobro je predvidjeti da jedan dio zvjezdarnice bude tijekom trajanja promatranja natkriven, kako bi zaštitio promatrača i pribor na radnom stolu. To sam najbolje iskusio po završetku jednog promatranja na otvorenom tijekom cijele noći, kad sam ujutro sa poklopca svog prijenosnog računala doslovce izlio veću količinu kondenzirane vode (na sreću, posljednji dio noći prijenosnik je bio zatvoren). Ne treba reći da je i sva ostala oprema na stolu bila potpuno mokra. U dobro dizajniranoj zvjezdarnici to se vjerojatno nikad neće dogoditi.


Zvjezdarnica - "first light"


Nadstrešnica iznad sklopivog stola


Konstrukcija sklopivog stola i "glavni električni priključak"

Zvjezdarnicu treba dobro opremiti potrebnim instalacijama (po mogućnosti, električnim priključnim kabelom i, ako se pri radu na teleskopu koristi računalo, kabelom za računalnu mrežu/internet). Ako je zvjezdarnica usamljena na povišenom terenu, preporučljivo je napraviti i gromobran. Treba osigurati i odgovarajuću rasvjetu (bijelu, za pripremanje/pospremanje opreme te tamnocrvenu za vrijeme promatranja/snimanja). Namještaj mora biti funkcionalan i ekonomičan (zbog ograničenog prostora), otporan na vlagu (jer će često biti izložen otvorenom nebu). Dobro je da i namještaj i mjesto za operatera u zvjezdarnici budu natkriveni (radi zaštite od rošenja tijekom noći).

     Realizacija

Izgradnji zvjezdarnice pristupio sam nakon opsežnog planiranja u skladu s navedenim zahtjevima, ali i s brojnim ograničenjima. Prije svega, kad gradimo dvorišnu zvjezdarnicu ne možemo biti jako fleksibilni u vezi lokacije. Zbog položaja drugih objekata, javne prometnice i javne rasvjete ispred kuće u kojoj živim, moja je dvorišna zvjezdarnica izgrađena iza kuće, na dijelu malog vrta koji ima dimenzije 8 x 12 metara. Da kuća ne bi previše zaklanjala istočni dio neba, postavio sam zvjezdarnicu na maksimalnu udaljenost od kuće (oko 10 m), zbog čega se udaljenost od zvjezdarnice do zapadne i sjeverne ograde smanjila na samo 60 cm. To je kasnije bitno utjecalo na dizajn i način otvaranja njezinog krova. Dobra je okolnost što na toj strani kuće nema niti javne rasvjete niti prometnice (nema prometnih svjetala niti vibracija tla). Ipak, samo petnaestak metara zapadno nalazi se drugi niz obiteljskih kuća (na sreću, prizemnica), a malo dalje i jako visoki (i noću previše osvijetljeni) crkveni zvonik. Blizina tih objekata uzrokuje jako lošu vidljivost (iz njih noću zrači toplina), a rasvjeta zvonika osvjetljava cijelu jugozapadnu četvrtinu neba.


Teleskop - novi setup

Veličina zvjezdarnice bila je od početka vrlo ograničena malim prostorom iza kuće i njezinom blizinom, ali i financijskim razlozima. Da bih odredio optimalnu (najekonomičniju) veličinu,  najprije sam izradio umanjeni model zvjezdarnice u mjerilu 1:20 u koji sam postavio umanjeni model teleskopa (u istom mjerilu) kako bih vidio koliko mjesta preostaje za ostale stvari i za promatrača. Tako sam utvrdio minimalne dimenzije zvjezdarnice u kojima se moj Newton 200/1000 na EQ6 Synscan Pro montaži može neometano vrtjeti u svim smjerovima ali tako da između njega i zidova još može prolaziti promatrač mojih (na sreću skromnih) dimenzija. Dimenzije zvjezdarnice iznose 2,5 m x 1,70 m x 1,70 m (d x š x v), a pošto je krov polukružnog oblika, u sredini je njezina visina nešto veća (2,10 m). To se pokazalo jako dobrim jer pri otvaranju i zatvaranju krova teleskop uopće ne smeta (iako je u "parkiranom" stanju za oko 20 cm viši od zidova).


Zvjezdarnica danas

Dizajn zvjezdarnice i način otvaranja krova rezultat je dvomjesečnog pretraživanja interneta, razmišljanja i skiciranja. Nisam mogao primijeniti uobičajen dizajn u kojemu se krov na šinama vodoravno translatira izvan tlocrta zvjezdarnice, jer je taj prostor u mom vrtu bio zauzet. Drugo ograničenje je bio uski prostor između zvjezdarnice i ograde u tom kutu vrta (kao što je već navedeno, obje su ograde samo 60 cm udaljene od zidova zvjezdarnice). Zbog takvih prostornih ograničenja postojale su samo dvije opcije: klasična kupola ili nešto slično što neće zauzimati dodatni okolni prostor. Od klasične kupole sam odustao zbog problema oko izrade (ili visoke cijene). Razmatrao sam i dizajne s ravnim krovom koji se rasklapa u više dijelova ali to mi se nije dopalo zbog problema s brtvljenjem i mogućnosti prokišnjavanja (ovdje u Međimurju ima dosta snijega i kiše). Stoga sam odabrao dizajn polukružno zakrivljenog (metalnog) krova koji se otvara rotacijom, pri čemu se cijeli krov spušta na vanjsku stranu duljeg zida zvjezdarnice (onoga blizu zapadne ograde). Pošto je "debljina" krova samo 40 cm (od vrha zida do vrha krova), on stane u prostor između zvjezdarnice i ograde (širine 60 cm). Da bi spuštanje i podizanje krova bilo fizički lakše, njegova je konstrukcija ovješena na dva kuglična ležaja te uravnotežena protuutezima na suprotnim stranama poluga koje nose krov. Na taj način se cijeli krov može spustiti i podignuti vrlo lagano, samo jednom rukom.


Nosači krova sa protuutezima

Pri dizajniranju dimenzija zidova zvjezdarnice odlučio sam se za nešto veću visinu kako bi bolje štitili teleskop od vjetra. Osim toga, niži zidovi ne bi puno doprinijeli vidokrugu teleskopa zbog okolnih kuća i drveća koji ionako ograničavaju vidljivost nižih dijelova neba. Zidovi su prema sjeveru, istoku i zapadu visoki 1,70 m što, s obzirom na visinu ekvatorijalne montaže, teleskopu omogućuje vidljivost objekata na visini iznad 25 stupnjeva. Zahvaljujući tome, gornji rub tubusa teleskopa vrlo rijetko prelazi visinu zidova pa je dobro zaštićen od vjetra. Radi bolje vidljivosti južnog dijela neba, gornjih 30 cm južnoga zida izrađen je kao pregrada na šarkama koja se može jednostavno spustiti, nakon čega se na južnom dijelu neba vide objekti već iznad 10 stupnjeva visine (niži ionako nisu iskoristivi zbog javne rasvjete i obližnjeg drveća).

Zvjezdarnica je izrađena na armiranoj betonskoj ploči dimenzija 2,5 m x 1,7 m x 0,15 m. U zemlji ispod ploče, na mjestu ispod postolja teleskopa, izrađen je armirano-betonski temelj promjera 80 cm i dubine 70 cm u kojemu je usidren jaki vijak M15 duljine 400 mm na koji se odozgor učvršćuje postolje teleskopa. U praksi izrade zvjezdarnica takvi se temelji za postolje teleskopa uvijek fizički odvajaju od temelja zvjezdarnice kako se između njih ne bi prenosile vibracije. Međutim, iz određenih razloga ja to nisam mogao učiniti pa je u mom slučaju temelj postolja teleskopa spojen s betonskom pločom na kojoj su montirani zidovi zvjezdarnice. Ipak, to u praksi ne stvara probleme ako tijekom snimanja nitko ne hoda oko teleskopa.


Teleskop je u početku bio na originalnom tronošcu koji nije bio dovoljno visok

Teleskop je u početku bio postavljen u zvjezdarnici na svom originalnom tronošcu, ali samo prvih nekoliko mjeseci, točnije do završetka izrade posebnog čeličnog postolja na koje se spaja ekvatorijalna montaža teleskopa. Postolje je izrađeno od čelične cijevi vanjskog promjera 180 mm, debljine stjenke 10 mm i duljine 900 mm. Cijev je zavarena na noseću čeličnu ploču promjera 500 mm i debljine 12 mm, koja se pomoću tri jaka vijka (za niveliranje) oslanja na betonsku podlogu. U njezinoj sredini je provrt kroz koji se cijelo postolje maticom spaja na sidreni vijak M15 x 400 koji oko 5 cm viri iz betonskog temelja. Radi bolje stabilnosti i manje vibracija učinio sam dvije stvari: cijev sam ispunio čvrsto nabijenim sitnim riječnim šljunkom, a između vodoravne noseće ploče i betonskog temelja (razmak je oko 2 cm) utisnuo sam veliku količinu poliuretanske ekspandirajuće pjene (koja sad značajno smanjuje vibracije stupa i cijele montaže).

Pošto se na dnu te cijevi nalazi matica koja zateže postolje na usidreni vijak u betonskom temelju, morao sam smisliti kako ću ubaciti šljunak tako da ga kasnije mogu izvaditi (kako bih mogao odvrnuti maticu i skinuti postolje). To sam učinio tako da sam šljunak nasuo u čvrste, pletene plastične vrećice (za pakiranje luka ili krumpira, nisam siguran) koje sam komadima konopca zavezao i jednu po jednu spuštao u cijev postolja tako da su mi na kraju na vrhu cijevi ostali završeci svih konopaca (da ih kasnije mogu i izvući). Radi spajanja ekvatorijalne montaže EQ6 na cijev postolja, istokarena je posebna kružna adapterska ploča od prokroma. Ona s gornje strane zatvara cijev postolja, a spojena je pomoću tri vrlo jaka vijka koji stežu ploču poprečno, sa strane, kroz stjenku cijevi postolja u užlijebljeni utor po obodu ploče). Takvo montiranje omogućuje da se odvijanjem tih vijaka cijela ekvatorijalna montaža može vrlo jednostavno skinuti s čvrstog postolja i po potrebi montirati na njezin originalni tronožac (primjerice, radi prenošenja teleskopa i promatranja s druge lokacije).


Pogled u unutrašnjost prema južnom zidu s pregradom i konstrukcija krova

Da bi se zvjezdarnica noću što brže ohladila (i da bi imala što manji toplinski kapacitet), izrađena je od pocinčanog lima debljine 0,5 mm trapeznog profila, na konstrukciji od četvrtastih čeličnih profila. Poznato je da se metalni lim brzo zagrijava, ali se isto tako i vrlo brzo hladi. Radi manjeg apsorbiranja topline, lim zidova je izvana obojen bijelom bojom, a aluminijski lim na krovu (debljine 1 mm) ima visoki sjaj. Radi bolje toplinske izolacije (protiv zagrijavanja ljeti), na unutarnju stranu krova i zidova možda ću montirati ploče od stiropora.

Opskrba električnom energijom izvedena je produžnim kabelom koji se spaja na utičnicu unutar kuće. Ugrađene su dvije lampe, jedna bijela sa štednom žaruljom od 40W i jedna tamnocrvena od 15W koja se koristi tijekom promatranja. Mrežni kabel za računalo nije mi bio potreban zahvaljujući ugrađenoj bežičnoj mrežnoj kartici. Zahvaljujući betonskim pločama na podu, sve kabele koji vode do teleskopa provukao sam kroz 10 mm široke razmake između tih ploča tako da su sada ispod gornje razine ploča i zaštićeni od gaženja i oštećivanja.


Teleskop izvana s juga

Namještaj zvjezdarnice je vrlo "spartanski", tu je samo jedan stol i stolac. Stol ima dimenzije 165 x 60 cm i spojen je na sjeverni zid zvjezdarnice pomoću šarki, tako da se po potrebi može i spustiti (ako u zvjezdarnici treba osloboditi više mjesta za promatrača (-e). Iznad stola je nadstrešnica u formi daske čija je širina za 20 cm veća od širine stola tako da ga dobro štiti od rose. Iako je njezina visina samo 170 cm (=visina zidova), ona je, barem za mene, sasvim dovoljna i bezopasna :-)

     Radovi, materijal i troškovi

Betonski temelji i prilazna staza od betonskih ploča 400 x 400 x 40 mm izrađeni su u lipnju 2007, a zvjezdarnica je dovršena montirana 21. listopada  iste godine. Zvjezdarnica je izrađena i dopremljena u više zasebnih komada (4 zida, krov, nosači krova, 2 protuutega) koji su zatim međusobno spojeni vijcima i zavarivanjem. Lim je spojen na konstrukciju pomoću zakovica. Osiguranje krova protiv otvaranja izvedeno je jednim jakim vijkom koji iznutra spaja krov sa prednjim (ulaznim) zidom.


Spajanje zidova iz pripremljenih dijelova


Spajanje poluga - nosača krova

U betonskim radovima je utrošeno oko dva kubična metra šljunka (pomiješanog s pijeskom), 3 x 50 kg cementa, oko 300 kg čistog (finog) pijeska za stazu od betonskih ploča i nešto čelične žice i mreže za armaturu. Za zvjezdarnicu je utrošeno oko 90 metara različitih pravokutnih čeličnih profila (presjeka 40 x 40 mm, 40 x 20 mm,  30 x 20 mm i 20 x 20 mm), 7 m2 aluminijskog lima debljine 1 mm (plašt krova), oko 10 m2 pocinčanog lima trapeznog profila debljine 0,5 mm (za zidove), dva kuglična ležaja unutarnjeg promjera 30 mm, dvije okrugle čelične ploče O 150 mm x 8 mm (za montiranje ležajeva), nekoliko komada debelih čeličnih ploča za protuutege (ukupne mase oko 90 kg), jedna cilindar-brava s kvakom te nešto sitnog materijala (dvije osovine za ležajeve, vijci za spajanje zidova zvjezdarnice na betonski temelj, vijak za sidrenje stupa - postolja teleskopa, zakovice, boja itd.).


Konstrukcija zvjezdarnice - odvojeno


Konstrukcija zvjezdarnice - spojeno

Nadstrešnica i stol izrađeni su od dvije jeftine plastificirane iverice, 165 x 70 x 1.8 cm i 165 x 90 x 1.8 cm. U troškove osnovne opreme još treba ubrojiti i produžni kabel duljine oko 20 metara, višestruku utičnicu te svjetiljke za bijelo i crveno svjetlo.


Teleskop izvana s juga

Zvjezdarnicu je, prema mojim skicama i maketi, u dijelovima izradio jedan bravar u svojoj radionici, u suradnji s limarom. Čelično postolje teleskopa (stup) s adapterom za ekvatorijalnu glavu izradio mi je tokar prema nacrtima. Cijena svih navedenih radova i materijala (uključujući temelje i prilaznu stazu) iznosila je oko 12,000 kn. S obzirom na unikatnost posla, kvalitetu izrade i ostvarenu funkcionalnost objekta, mislim da je ta cijena više nego povoljna.
 
     Opremanje zvjezdarnice

U vrijeme pisanja ovog članka (travanj 2010) Zvjezdarnica je već gotovo u potpunosti opremljena prema mojoj prvobitnoj zamisli. Na čvrstom postolju montirana je ekvatorijalna glava montaže Skywatcher EQ6 SynScan Pro (masa sa protuutezima iznosi 26 kg) koja ima mogućnost automatskog vođenja. Ovu montažu sam odabrao jer mi je cijenom bila prihvatljiva, a ima dosta dobre performanse za astrofotografiju: veliku nosivost (deklarirano 25 kg), mogućnost automatskog vođenja ("autoguiding") prema standardu ST-4 te vrlo praktičan ručni daljinski upravljač s "Go-To" funkcijom. Na njoj su montirana dva instrumenta: teleskop GSO Newton 200/1000 mm s Crayford mikrofokuserom i Baader-ovim korektorom kome te APO triplet objektiv 90/600 mm tvrtke Teleskop Service (u kooperaciji s tvrtkom "Baader Planetarium"), također s mikrofokuserom. Kamera za snimanje je poznata monokromatska QHY2Pro kamera zasnovana na senzoru Sony ICX285AL sa dvostupanjskim termoelektričnim hlađenjem, tako da se pomoću računala i kontrolera "DC 102" može precizno regulirati i održavati željena temperatura senzora (do 30 stupnjeva ispod temperature okoliša).


Teleskop - novi setup

Radi snimanja u boji nabavio sam i Atik USB kotač za filtere sa Baader-ovim 1.25" LRGB filterima i 7 nm H-alfa filterom. Osim njih imam i Baader-ov 2" UHC-S filter koji je nezamjenjiv za "deep-sky" snimanje na DSLR iz urbanog područja poput moga (snimam nedaleko od centra grada Čakovca). Kamera za automatsko vođenje je monokromatska QHY5 u kojoj je ugrađen UV-IR filter i spaja se na "autoguiding port" na montaži (i, naravno, na računalo s odgovarajućim programom za automatsko praćenje). Osim navedenog, nabavio sam i popularni "okular kofer" tvrtke Teleskop Service sa osnovnim okularima i vizualnim filterima, a osim njega i jedan Antares Erfle okular od 2" žarišne daljine 30 mm (vidno polje 85 stupnjeva) koji je odličan za "širokokutno" promatranje neba pri manjim povećanjima. Svu opremu nabavio sam preko tvrtke "OI Optimus" iz Rijeke o kojoj (kao i o njezinom vlasniku), nakon višegodišnje suradnje, imam samo pohvalne riječi.


Snimanje neba iz zvjezdarnice

U zvjezdarnici je, naravno, i jedno osobno računalo umjerenih performansi koje su sasvim dovoljne za tri osnovne funkcije: vođenje teleskopa tijekom snimanja, upravljanje CCD kamerama te pohranjivanje snimljenih fotografija i videozapisa. Osim toga, koristim ga i za komunikaciju putem interneta (traženje on-line informacija o objektima snimanja), za prebacivanje snimljenog materijala na glavno računalo u kući (putem WLAN-a) te za pripremanje promatranja (najčešće koristim planetarij-program "Stellarium").
 
     Primijena i iskustva

Kao što sam već napisao, raditi u svojoj dvorišnoj zvjezdarnici za mene je neopisivi doživljaj. Najveće prednosti rada u zvjezdarnici su ogromna ušteda vremena (naročito ako se bavite astrofotografijom), veća udobnost pri radu te mogućnost ostvarenja veće kvalitete opažanja. Glede uštede vremena htio bih istaknuti da mi je potrebno samo 5 minuta od trenutka ulaska u zvjezdarnicu do početka snimanja - toliko je naime potrebno da otključam, otvorim krov, skinem zaštitni pokrov i poklopce s teleskopa, uključim računalo te pokrenem potrebne programe (senzor kamere se ohladi na željenu temperaturu za minutu-dvije). Naravno, tada je najprije potrebno ponovno izoštriti sliku u kameri jer se izoštrenost obično "pokvari" tijekom dulje pauze između snimanja (ili ako se bitno promijeni temperatura zraka između snimanja).


Triplet APO 90/600 & Zeiss

Pošto teleskop u zvjezdarnici ima svoje stalno i zaštićeno mjesto na stabilnom i nepomičnom postolju, potrebno ga je samo jednom polarno rektificirati ("usjeveriti", kako se kod nas sve češće kaže), što se za tako montiran teleskop isplati napraviti onako "pošteno, jednom za uvijek". Nakon nekoliko sati rektificiranja "drift" metodom (uz pomoć web-kamere montirane na teleskop efektivne žarišne duljine 2,5 m i opcije "Drift Explorer" programa K3CCDTools), uspio sam postići preciznost praćenja koja (po deklinaciji) pokazuje odstupanja koja su jedino posljedica turbulencija u atmosferi (što je reda nekoliko lučnih sekundi, ovisno o astronomskoj vidljivosti i potpuno neovisno o trajanju promatranja ili o deklinaciji zvijezde). Tako preciznu polarnu rektifikaciju rijetko ćemo kada ostvariti ako teleskop moramo prenositi do mjesta promatranja.


Triplet APO 90/600 & Zeiss

Test slikama utvrdio sam da hodanje po zvjezdarnici uzrokuje pomicanje (tresenje) optičke osi teleskopa za 1-2 lučne sekunde, što je posljedica povezanosti temelja ispod teleskopa s betonskom dekom (podom) zvjezdarnice. Ipak, to mi ne predstavlja problem jer ionako ne boravim u zvjezdarnici tijekom snimanja (obično programiram sve ekspozicije u programu MaximDL, zatvorim zvjezdarnicu i odem u kuću, pa se vratim kad su sve ekspozicije gotove).

Rad u dvorišnoj zvjezdarnici riješio me brige o električnoj energiji - nisu potrebni akumulatori za montažu, rezervne baterije za fotoaparat itd. Zahvaljujući produžnom kabelu priključenom na gradsku mrežu, električne energije imam u izobilju pa su potrebni samo odgovarajući mrežni ispravljači i adapteri za napajanje pogona teleskopa, fotoaparata, CCD kamera i USB kotača za filtere.


Zvjezdarnica - "first light"

Problem rošenja stola i promatračkog mjesta za operatera je također riješen zahvaljujući nadstrešnici iznad stola (širine 80 cm, za 20 cm šire od stola ispod nje). Dostupnost energije iz gradske mreže omogućuje mi i jednostavnu primjenu sušila za kosu ako na brzinu želim ukloniti rosu s teleskopa-tražioca ili neke druge opreme. I, možda manje važno za promatranje ali ne i za promatrača (to mi je bilo najljepše tijekom prve uporabe zvjezdarnice kad sam u njoj proboravio cijelu noć) - nakon promatranja ne moramo sve razmontirati, pospremati i nositi nekamo "unutra" (u kuću ili u auto). Ako smo preumorni, jednostavno sve isključimo, poklopimo instrumente, zatvorimo krov zvjezdarnice, zaključamo vrata i - odemo spavati (samo nekoliko metara dalje). Nakon toga, osvježeni i puno bolje raspoloženi, možemo se vratiti i prema potrebi dovršiti pospremanje i/ili uzeti ono što nam treba.

Jedini nedostatak dvorišne zvjezdarnice je lokacija (koja je ograničena lokacijom kuće i okućnice), što rezultira nešto slabijim uvjetima neba u odnosu na lokacije izvan naselja. Ipak, uvjeti u mom slučaju i nisu tako loši (za gradsku sredinu) jer je zvjezdarnica locirana u južnom predgrađu Čakovca koje dalje prema jugu nije previše osvijetljeno. Tu se jako dobro pokazala ekološki dizajnirana rasvjeta koja je instalirana u parku 100 metara južno od moje kuće. Osim toga, određena tehnička rješenja u astrofotografiji danas omogućuju relativno dobre rezultate čak i na takvim svjetlosno onečišćenim lokacijama (filteri koji potiskuju utjecaj umjetne rasvjete - npr. Baader UHC-S filter, zatim mogućnost kombiniranja više snimaka načinjenih kratkim ekspozicijama itd.). Najveći problem s lokacijom moje zvjezdarnice je loša vidljivost, tj. česte i izražene turbulencije u atmosferi koje su posljedica zračenja topline iz brojnih obiteljskih kuća u mom neposrednom susjedstvu (što je naročito izraženo u zimskim mjesecima dok se kuće griju). Ipak, nakon skoro tri godine korištenja, mogu reći da su prednosti ove male zvjezdarnice daleko veće od nedostataka.
Trenutno radim na test slikama i detaljnoj analizi opreme koju koristim za snimanje pa se nadam da ću uskoro napisati i objaviti na webu nešto više o svojim iskustvima.


M16 i IC5703 (maglica "Orao"). Snimljeno 30. 06. i 01. 07. 2008, te 13. 07. i 14. 07. 2009.
(tijekom četiri noći), teleskopom Newton 200/1000 mm, CCD kamerom QHY2Pro
kroz  HaLRGB filtere, ukupnom ekspozicijom 249 minuta.

     Zvjezdarnica i moj novi pogled na život i svemir

Ovaj članak neće biti potpun ako na kraju ne kažem nešto o stvarnoj motivaciji za izgradnju ove zvjezdarnice. Maštanje jednog klinca o teleskopu u vlastitoj zvjezdarnici nije pravi razlog zbog kojeg sam se odlučio na ovaj (skupi) projekt. Pravi se razlog djelomično vidi iz potpisa mojih astrofotografija i postova na forumima: "Nebesa slavu Božju kazuju, nebeski svod naviješta djelo ruku Njegovih". To je poznati prvi stih 19. psalma u Bibliji kojim izraelski kralj David izražava divljenje prema ljepotama svemira koji odražava slavu njegovog Stvoritelja. Od onog sretnog dana kad sam 1993. godine upoznao i prihvatio Isusa Krista za svoga Gospodina i Spasitelja, moje se poimanje svemira potpuno promijenilo i produbilo divljenjem prema veličanstvenom prizoru kojim Bog izobilno i ravnopravno obdaruje sve ljude cijelog svijeta kada god pogledaju u čisto, zvjezdano nebo. Sada vjerujem i znam da istinsko divljenje prema svemiru i njegovo pravo razumijevanje može biti potpuno samo kroz osobno poznavanje i slavljenje njegovog Stvoritelja, što je izuzetno iskustvo koje oslobađa i daje neopisivi mir te za koje od srca želim da ga doživite svi koji ovo čitate.


M101. Snimljeno 10. i 15.06.2009. teleskopom Newton 200/1000 mm, CCD kamerom QHY2Pro
kroz  HaLRGB filtere, ukupnom ekspozicijom 250 minuta.

Bog nam je dao veliki dar da možemo uživati u ljepotama svemira, ali je isto tako svim ljudima dao posebne darove kojima ga mogu osobno proslavljati. Nekima je tako dao dar da, primjenom tehnike i znanstvenih dostignuća, mogu još dublje upoznati i drugima pokazati tu ljepotu. Vjerujem da je upravo to razlog i svrha izrade i opremanja moje vrtne zvjezdarnice, kao i mog astrofotografskog rada. Najveća mi je želja da vas čudesnost i ljepota svemira potaknu da i vi u njima upoznate njegovog Stvoritelja, te da u Njemu pronađete svoje spasenje i istinski mir.


Detalj terminatora i krateri Rheita i Janssen. Snimljeno 16.11.2008. teleskopom Newton
200/1000 mm i Barlow lećom 2x (žarišna daljina F=2000 mm),  CCD kamerom QHY2Pro.
Slika je dobivena kombiniranjem većeg broja zasebnih snimaka
od kojih je svaki bio eksponiran 0.02 s.

A svima koji (za sada) samo maštaju o svojoj zvjezdarnici, ali i ostalima, naveo bih, kao utjehu i ohrabrenje, predivnu misao svjetski poznatog, nedavno preminulog optičkog dizajnera Thomasa M. Backa ("TMB Optical") koja ujedno izriče i moj stav o suštini amaterske astronomije i promatranja neba: "Don"t worry about what telescope you own, or its quality. Just get out under the night sky, and enjoy God"s wondrous universe." (Citat iz intervjua T. M. Backa za "Cloudy Nights".

Imate li kakvih pitanja ili komentara u vezi članka, vrlo ću ih cijeniti i rado odgovoriti na njih, komentirati možete i na moju e-mail adresu, a o zvjezdarnicama možete raspravljati s astronomima na AstroForumu. Tamo ćete uvijek biti rado dočekani, bilo da imate pitanja ili želite s nama podijeliti svoja razmišljanja.