Opažanje Sunca

Ako ste se pitali možete li i kako promatrati Sunce, onda je ovaj tekst namijenjen baš vama. Otkrivamo vam načine na koje možete otkrivati i promatrati tajne naše zvijezde, a da ne morate putovati u svemir.

Osim golim okom, Sunce možemo promatrati i instrumentima
Članak
0Komentari
Broj otvaranja7511

Ovaj sam članak objavio u časopisu Čovjek i svemir, broj 4 iz 2011./2012. godine u nešto izmijenjenom obliku.

Znadete li koja nam je zvijezda najbliža? Ne, nije ona poznata Proxima Centauri koja je udaljena 4,3 svjetlosne godine, ima jedna koja nam je puno bliža, udaljena je svega 8,3 svjetlosnih minuta i zovemo ju Sunce. Da, da, ako niste znali Sunce je zvijezda, i to ne bilo kakva zvijezda. Sunce pripada u spektralni tip G2 glavnog niza, a to znači da je premala da bi bila zvijezda div, a ipak veća od prosječnih zvijezda pa i toplija. Ukratko, Sunce je zvijezda baš po našoj mjeri, onakva kakva treba biti. Nije hladna zvijezda, a nije niti prevruća. Riječ je o stabilnoj zvijezdi koja ne doživljava spektakularne promjene i zato nas lijepo već 5 milijardi godina grije i omogućava da voda na Zemlji bude u tekućem stanju, da biljke vrše fotosintezu i daju nam kisik i sve ono što je Zemljanima potrebno da bi mirno i bezbrižno živjeli, bavili se astronomijom i opažali svoju zvijezdu.

Galileo i Sunce

E sada, kako se opaža Sunce? Svi smo pokušali gledati u onaj blještavi zasljepljujući sjaj i znamo da to baš nije ugodno, od silnog blještavila poteku nam suze, a nekoliko minuta nakon toga ne možemo jasno vidjeti ništa oko sebe. Pa i kad zažmirimo, vidimo sjaj Sunca. Slično si je pitanje postavio i legendarni Galileo Galilei daleke 1611. godine. No, treba reći da su u drevnoj Kini, još prije nekoliko tisuća godina vršena opažanja Sunca. Pa kako su to Kinezi opažali Sunce? Jednostavno, kada se pojave oblaci ili padne magla dogodi se da se kroz njih može gledati u Sunce. To ste vjerojatno i sami zapazili. Tada se može vidjeti da je Sunce okruglog oblika, a ponekada se mogu vidjeti i tamne točkice na Suncu. I to je sve. Naravno, ukoliko se radi o pomrčini Sunca tada je vidljivo da Sunce malo po malo misteriozno "nestaje". Sve su to Kinezi opažali i zabilježili.


Galileo Galilei
No, vratimo se mi našem Galileju. Godina je 1610. i Galileo je upravo napravio svoj prvi teleskop. Taj teleskop nije bio ništa posebno, reklo bi se da je prije bio najobičniji durbin kakve su koristili moreplovci. No, Galileo se prvi dosjetio okrenuti ga prema gore, u nebo prema zvijezdama i tako je durbin postao teleskop. Zatim je njime vidio da na Mjesecu postoje krateri i planine, da je planet Jupiter okrugao i oko sebe ima svoje prirodne satelite Io, Europa, Ganimed i Kalisto koji su se okretali oko njega, a po njemu su dobili naziv galilejanski sateliti. Tako je dokazao da je Kopernikova heliocentrična teorija ispravna i da se svijet ne okreće oko Zemlje. Otkrio je i da Saturn ima prsten, bolje rečeno dvije "zvijezde koje su vezane" za Saturn. To je iz razloga što njegov teleskop nije bio toliko dobar da bi mogao jasno razlučiti prsten. Tako je naš Galileo opažao sva ona zvjezdana čudesa i mijenjao dotadašnji nauk o zvijezdama.

Originalni Galileov teleskop (Image Credit: Istituto e Museo di Storia della Scienza, Florence)
I onda, jednoga dana 1611. godine se zapitao, može li se teleskopom opažati Sunce? Jasno je bilo da gledanje okom kroz teleskop okrenut prema Suncu ne dolazi u obzir. Oslijepio bi u trenu. Kako nije znao za metodu projekcije na zaslon niti je znao za filtar, Galileo je Sunce motrio gledajući ga svojim teleskopom rano ujutro, odmah nakon izlaska ali i u sumrak, neposredno prije zalaska Sunca. Zbog toga je gotovo oslijepio. No i takvim je promatranjima vidio i skicirao položaj Sunčevih pjega, a neke od njegovih skica Sunca sačuvane su do danas. Kasnije su astronomi pronašli rješenje problema promatranja Sunca. Otkrili su da ako svoj teleskop okrenu prema Suncu, a sa stražnje strane teleskopa postave čisti papir, na papiru će se nekim čudom pojaviti slika Sunca, lijepa okrugla i svijetla.

Ovako su izgledala prva opažanja Sunca metodom projekcije. © Ljubaznošću: Encyclopedia Britannica Blog.
Obrada: Danijel Reponj
Udaljavajući papir od okulara teleskopa, dobivali bi veću ili manju sliku projekcije Sunca... I kako je Galileo iz dana u dan opažao Sunce, vidio je da se te pjege kreću, jedne nestaju, nove se pojavljuju, putuju po površini Sunca i razvijaju se. I Sunce se znači okretalo oko svoje osi, a njegovom čuđenju nikada kraja jer je uočio da Sunce nije kompaktna kugla poput lopte recimo, nego je više fluidna, plinovita, jer pjege se nisu gibale kako bi se to očekivalo, kao da ih na primjer nacrtamo na lopti i onda ju okrećemo. Ne, pjege na sunčevom ekvatoru su se kretale brže, a one u blizini polova su se kretale sporije. To je i nešto kasnije, 1630. godine, jedan njemački astronom imena Christopher Scheiner primijetio i opažajući kretanje Sunčevih pjega izračunao da se Sunce na svojem ekvatoru okrene oko svoje osi za oko 25 dana, a u blizini polova se okrene za oko 30 dana. I eto, zahvaljujući Galileovoj znatiželji i geniju, čovječanstvo je dobilo teleskop i po prvi puta moglo istraživati i opažati promjene na Suncu.

Što možemo opažati na Suncu?

Pozdravimo se s Galileom i vratimo se sada 400 godina u budućnost, to jest u sadašnjost. Kako mi danas opažamo Sunce i promjene na njemu? Osim teleskopima, na raspolaganju su nam specijalizirani sateliti koji prate događanja na Suncu u svim dijelovima spektra, 24 sata na dan neumorno snimaju našu zvijezdu i podatke šalju na Zemlju gdje ih astronomi pregledavaju, proučavaju i uče iz njih o tome što se događa sa Suncem. Tijekom svih ovih stoljeća otkako se Sunce više ili manje sistematski opaža i snima, saznali smo puno toga. Za nas je najzanimljivije da Sunce ima jedanaestogodišnji ciklus aktivnosti. To je vrijeme koje je potrebno da aktivnost Sunca iz stanja minimuma aktivnosti prijeđe u stanje maksimalne aktivnosti i zatim se ponovno vrati u stanje minimuma. To može ponekada varirati za otprilike godinu dana naprijed-natrag, no uglavnom je to jedanaest godina.

Kako je upravo sada Sunce u fazi kada se bliži maksimumu aktivnosti, izvrsna je prilika da ga malo bolje promotrimo i otkrijemo što se s njime događa. Nećemo se baviti satelitima i svemirskim letjelicama jer nam nisu na raspolaganju. Koristiti ćemo ono što imamo. Dakle, što možemo opažati na Suncu? Isto ono što je opažao i Galileo - Sunčeve pjege. To su najuočljiviji detalji na Suncu. Točnije, u sunčevoj fotosferi. Sunčeve pjege su, pojednostavljeno rečeno izvori jakog elektromagnetskog zračenja na Suncu. Kako je na površini Sunca, odnosno sunčevoj fotosferi, temperatura oko 6 tisuća stupnjeva, temperatura Sunčevih pjega je oko tisuću stupnjeva niža pa pjege zbog toga vidimo kao tamnija područja. Jedna tipična Sunčeva pjega se sastoji od sjene (umbre - centralnog dijela) i polusjene (penumbre - koja ju okružuje). To se lijepo može vidjeti pomoću teleskopa i na astrofotografijama.

Sunčeve pjege snimljene 12.01.2013. godine. Snimio: Danijel Reponj
Što još možemo vidjeti na površini Sunca? Fakule. Što je sad to, zapitat ćete se? Riječ je o oblacima usijanog vodika i vide se kao nepravilna područja koja su svjetlija, a najlakše se opažaju uz rub Sunca koji je obično malo tamniji. I osim fakula, možemo opažati i granulaciju, velike mjehure plina koji ključaju poput ključale vode u loncu. No, da bismo ih vidjeli trebamo imati nešto veći teleskop. Sve drugo, poput prominencija, korone ili Sunčevih baklji nećemo opažati jer za to nemamo na raspolaganju posebne instrumente. Rekli smo da je Sunce blizu maksimuma aktivnosti, a to znači da je povećan broj Sunčevih pjega, pjege su veće i svakodnevno su prisutne. Dakle, idealno vrijeme za njihovo opažanje.

Metode opažanja


Prije nego išta pokušate, morate voditi računa o sigurnosti. Sunce je veliki izvor zračenja, kako onog vidljivog tako i onog nevidljivog. Primjer toga je toplina. I zato u Sunce nikada ne smijete gledati golim okom, nikada ne smijete u Sunce ni na trenutak, golim okom pogledati kroz teleskop, dalekozor ili bilo koji optički instrument koji nije opremljen specijalnim filtrom! Posljedice toga mogu biti teško oštećenje vida, a u najgorem slučaju doživotno sljepilo!

Zapamtite, Sunce je opasno za oči!


Držeći se ovih sigurnosnih pravila, možemo sigurno opažati što se na Suncu događa.

Opažanje kroz filtar

Postoji nekoliko metoda kojima se možemo služiti. Najjednostavnija je ona golim okom gledajući kroz specijalni filtar. Pri tome moramo paziti da koristimo zaista kvalitetne filtre, a ne nekakva začađena stakla, ili nešto priručno. Naročito nisu pogodne sunčane naočale, pivske boce i slično. Kod nas se može kupiti Baaderova AstroSolar folija koja je izrađena posebno baš za astronomska opažanja Sunca. U Hrvatskoj ju imaju dvije trgovine, zagrebački Teleskop centar i riječki OI Optimus. To je ujedno i najslabija metoda kojom nećemo vidjeti ništa posebno osim da je Sunce okruglo. Ako se na njegovoj površini nalazi baš velika grupa pjega, moguće ju je vidjeti. Zbog posjedovanja filtra, biti ćemo u nešto boljoj poziciji u odnosu na one stare Kineze s početka teksta.

Metoda projekcije na zaslon

Osim opažanja golim okom, možemo se služiti instrumentima. Imate li durbin, dvogled, teleskop, fotoaparat, sve to će vam pomoći da bolje vidite detalje u Sunčevoj fotosferi. Idemo redom, spomenuli smo našeg Galileja i način na koji je on opažao Sunce. Riječ je o metodi projekcije na zaslon. Kako se izvodi takvo opažanje? Trebate imati neki od optičkih instrumenata poput dalekozora, durbina ili teleskopa. Instrument mora biti na nekakvom stalku, ako imate fotografski tronožac poslužit će sasvim lijepo, a ako imate teleskop tada se podrazumijeva da se isti nalazi na svojoj montaži koja "sjedi" na tronošcu ili stupu. Okrenite instrument prema nekom udaljenom objektu, recimo drvetu ili dimnjaku daleke kuće, fokusirajte (izoštrite) sliku i nakon toga ga okrenite prema Suncu, (nemojte gledati kroz njega u Sunce!), a iza okulara stavite bijeli papir, možete otvoriti recimo bilježnicu jer je ona deblja pa se neće savijati. Na papiru će vam se pojaviti bijeli svijetli krug slike Sunca. Sada papir polako udaljavajte i približavajte okularu pa će slika biti veća ili manja, sve dok jasno ne ugledate oštar rub slike Sunca i ako na njemu ima Sunčevih pjega, one će se jasno ocrtavati na papiru. Na taj način možete vidjeti što se na Suncu trenutno nalazi.

Opažanje metodom projekcije na zaslon. Izvor: ESO, obrada Danijel Reponj
To je ujedno i najsigurnija metoda opažanja Sunca jer ni na koji način okom ne gledate kroz instrument direktno u Sunce. Još je nešto jako važno istaknuti kod ove metode. Optički elementi instrumenta kojim opažate Sunce obavezno moraju biti od stakla. Dakle, objektiv i okular moraju biti kvalitetni. Danas imamo prilike vidjeti po raznim trgovinama i robnim kućama svu silu jeftinih "teleskopa", dvogleda ili durbina koji su napravljeni od plastike. Takvi instrumenti nemaju potrebne optičke i mehaničke kvalitete i leće su im napravljene od plastike. Ukratko, izbjegavajte ih jer nisu za upotrebu u astronomiji. Okrenete li takav instrument prema Suncu, zbog visoke temperature koja se stvara u fokusu i blizu njega, te će se leće jednostavno rastopiti ili popucati. Dakle, ako planirate nabaviti instrument za astronomska opažanja, izbjegavajte te jeftine i sasvim nekvalitetne plastičnjake. Ako kojim slučajem već imate takav instrument, ne okrećite ga prema Suncu. Pravi se astronomski instrumenti ne kupuju u samoposlugama i robnim kućama. Oni se prodaju u specijaliziranim trgovinama, spomenuli smo dvije koje imaju i folije za opažanje Sunca.

Posjedujete li teleskop koji je kvalitetan, u tim trgovinama možete kupiti i set za opažanje Sunca projekcijom na zaslon, a on se sastoji od držača koji se postavlja obično na fokuser, šipke koja drži zaslon i montira se na držač. Ako ste vični "uradi sam metodama" možete ga i sami izraditi. Ovo se odnosi isključivo na teleskop refraktor, znači teleskop s lećama, jer teleskop reflektor, onaj sa zrcalom, zbog svoje konstrukcije nije pogodan za to, mada oni uporni mogu i pomoću njega pokušati skicirati Sunce. Na zaslon se obično pričvrsti predložak od papira koji ima iscrtanu kružnicu od recimo 10 centimetara u koju se projicira slika Sunca, ispod kružnice se nalaze tabele u koje upisujete podatke s opažanja. Na taj način možete običnom olovkom skicirati Sunčeve pjege i fakule, odrediti dnevni hod Sunca i izračunati kolika je trenutna aktivnost Sunca.
 
Izrada crteža Sunca

Evo kako se to radi. Ovo se najlakše izvodi pomoću teleskopa jer je on instrument načinjen baš za takve aktivnosti. Uzmite bijeli čisti papir formata A4 i prepolovite ga. U gornjoj polovici papira šestarom iscrtajte kružnicu promjera recimo 10 centimetara. U sredini kružnice, tamo gdje ste zaboli šestar nacrtajte maleni plus (+) kako biste označili središte. To će vam trebati kasnije. Sada taj papir stavite na zaslon tako da ga pričvrstite s nekoliko štipaljki za rublje po rubovima, da se ne miče. Zatim teleskop okrenite prema Suncu, stavite okular s najmanjim povećanjem koji imate i kada se sjajna slika Sunca pojavi na papiru, vijcima zakočite teleskop da se više ne miče. Zaslon s papirom pomičite po šipki naprijed ili natrag od okulara sve dotle dok se slika Sunca ne poklopi točno s kružnicom na papiru. Tada zaslon fiksirajte vijkom na tom mjestu. Pomoću fokusera izoštrite sliku i tada će se pjege jasno vidjeti. Dovedite Sunce točno u krug na papiru pa ako imate motore za praćenje, uključite ih, a ako nemate koristite se onim fleksibilnim polugama za ručno praćenje kako biste pratili kretanje Sunca po papiru.

Uzmite olovku i pažljivo crtajte pjegu po pjegu, zajedno s njezinom polusjenom ako ju ima. Možda će vam to biti pomalo nespretno ali brzo ćete se priviknuti, budite uporni. Za crtanje sjene (umbre) pjega najbolje je koristiti zašiljenu tvrdu olovku (H, H2, H3, H4...), a za crtanje polusjene (penumbre) nezašiljenu meku olovku (B, B2, B3... B7). Kada ste nacrtali sve pjege koje vidite, uzmite crvenu olovku, može i drvenu crvenu bojicu i pogledajte po rubu ima li kakva svjetlija "mrlja". Naravno, tražite fakule. Kada ju ugledate, iscrtajte njezine rubove na papiru. Kada ste završili, potražite iduću i tako sve dok ih sve ne ocrtate.

Ima jedan mali trik koji će vam pomoći da ustanovite što su stvarne pjege na Suncu, a što je prašina u okularu koje uvijek negdje malo ima. Prilikom opažanja, lagano prstom lupnite po cijevi teleskopa i slika će se zatresti. Ako su Sunčeve pjege, one će zajedno sa slikom Sunca plesati lijevo-desno, a ako je riječ o prašini u okularu, ona će ostati na mjestu, neće plesati sa slikom Sunca. Isto tako možete tražiti i fakule koje se vole stopiti s okolinom pa se teže primjećuju, lupnite prstom po teleskopu i vidjet ćete ih kada zaplešu na zaslonu i tako im odrediti položaj i oblik.

Kada ste nacrtali sve pjege i fakule, vrijeme je da odredite dnevni hod Sunca, odnosno paralelu sa Zemljinim ekvatorom. Isključite motorno praćenje i nemojte više pratiti Sunce. Neka sada Sunce slobodno putuje po papiru. Odaberite jednu dobro vidljivu pjegu i svakih petnaestak sekundi lagano olovkom bilježite njezin put u kružnici. Kada pjega izađe van kružnice, opažanje je gotovo. Imate sve što vam treba. Sada ispunite tabele podacima.

U tabele možete upisivati najrazličitije podatke poput rednog broja crteža, datuma, vrijeme opažanja, mjesto odakle ste opažali, kakvo je bilo vrijeme, kakvim ste teleskopom vršili opažanje, koje ste povećanje koristili, a najvažnije je da napišete koliko je bilo grupa pjega i koliko je ukupno bilo pjega na Suncu koje ste zabilježili. To će vam trebati kako biste mogli izračunati aktivnost Sunca, koje se zove Wolfov broj.

Olovkom, pored svake grupe pjega trebate napisati oznaku tipa pjege, njezin redni broj i koliko u njoj ima pjega. Kako se to radi? Postoji nekoliko metoda određivanja tipa pjega. Mi ćemo koristiti Cirišku klasifikaciju Sunčevih pjega prema kojoj razlikujemo 9 tipova pjega. U njoj su dati primjeri razvoja grupa pjega i svaki tip ima svoju oznaku. U priloženoj tablici se vidi ta klasifikacija, lijevo su slovne oznake tipova pjega, a na dnu su kutne dimenzije na heliografskoj mreži koordinata.

Ciriška klasifikacija Sunčevih pjega
Tip
A - mala osamljena (unipolarna) pjega ili skupina pjega
B - veća bipolarna skupina malih pjega bez penumbri
C - bipolarna skupina malih ili srednje velikih pjega s penumbrom između kojih su raspoređene male pjege
D - bipolarna skupina dviju ili triju malih pjega s penumbrom, a koje su spojene malim pjegama
E - velika bipolarna skupina nekoliko srednje velikih do velikih pjega s penumbrama u kojima ima mnogo malih pjega. Dimenzija po longitudi veća je od 10o
F - vrlo velika bipolarna skupina  s nepravilnim pjegama koje imaju penumbru i vrlo mnogo malih pjega. To je najrazvijeniji stupanj. Dimenzije po longitudi su oko 10o
G - prvi stupanj raspadanja pjega. Dvije velike pjege s penumbrom u bipolarnoj raspodjeli bez malih pora između njih. Veličine po longitudi su oko 10o
H - srednja ili velika pjega s penumbrom s malim brojem malih pjega u neposrednoj blizini, ili zbijena skupina malih ili srednje velikih pjega s penumbrom koje su nastale dijeljenjem velike pjege (unipolarne)
J - mala pravilna pjega s penumbrom ili mala pjega u raspadu (unipolarna)

Pored svake grupe pjega nacrtamo veći plus ( + ) i u njegovim kutovima upisujemo tip pjege, njezin redni broj i broj pjega u toj grupi. Nakon toga trebamo izračunati aktivnost Sunca.

Računanje je vrlo jednostavno, sve ide po formuli R=10g+f. Što to znači? R je Wolfov broj odnosno aktivnost Sunca, g je broj grupa pjega koje ste ucrtali, a f je ukupan broj pjega. Evo primjer: Ako ste zabilježili četiri grupe pjega, tada je g=4. U te četiri grupe pjega nalazilo se recimo ukupno 23 pjege, tada je f=23. I samo jedna usamljena pjega negdje na Suncu se računa kao jedna grupa. Pomoću gornje formule sada možemo lijepo izračunati kolika je aktivnost Sunca, odnosno Wolfov broj: 10x4+23=63. Znači aktivnost Sunca je 63.

Sada uzmite dva trokuta i povucite paralelu s onom crtkanom linijom koju ste dobili kada ste pratili pjegu kako putuje po papiru, ravno po sredini kružnice, sjećate se, tamo ste nacrtali onaj + kako biste znali gdje je sredina. Nakon toga, opet pomoću dva trokuta nacrtajte okomicu na tu liniju koja ide opet preko sredine kružnice. Sada ste dobili nacrtan križ koji vam pokazuje otprilike strane svijeta na Suncu, pokazuje vam gdje je istok, gdje zapad, gdje se nalazi sjever i jug. No, to je samo približno. Taj križ će vam trebati kako biste točno odredili strane svijeta na Suncu. Kako se to radi?

Zagrebačka Zvjezdarnica svake godine izdaje astronomski godišnjak "Bolid" u kojemu se nalaze svi podaci koji vam mogu zatrebati. Ako ga nemate, obratite im se. Tako se za Sunce navode podaci za opažanje koji se nazivaju efemeride i sadržavaju ono što trebate. Treba vam podatak o vrijednosti podatka P koji se odnosi na pozicijski kut koji nije ništa drugo nego kut koji zatvaraju ravnine ekvatora na Suncu i onoga na Zemlji. Znači ako P ima pozitivnu vrijednost (+), na primjer +20o,62 kutomjerom ćemo odmjeriti tu vrijednost od one linije sjevera Sunca prema istoku na Suncu, a ako je vrijednost negativnog predznaka (-), na primjer -20o,62 tada ćemo kutomjerom odmjeravati od sjevera Sunca prema zapadu Sunca. Dakle, odmjerimo kut, zabilježimo na obodu kružnice olovkom gdje se točno nalazi i tada opet, pomoću dva trokuta preko sredine kružnice povučemo liniju i okomicu na nju i tako smo tek tada dobili prave strane svijeta na Suncu. Sada točno znamo gdje su sunčevi istok i zapad ali i sjever i jug.

U efemeridama imamo još jedan koristan podatak, a to je vrijednost Bo odnosno kut nagiba Sunčeve osi rotacije. Pomoću njega ćemo znati koji Sunčev pol vidimo. Kako se Zemlja kreće oko Sunca po stazi koja je malo nagnuta u odnosu na ekliptiku, mi nekada vidimo južni Sunčev pol, a nekada sjeverni.

Nagib Zemljine staze u odnosu na ekliptiku. Izradio: Danijel Reponj
Kada je pozitivni predznak (+) vrijednosti podatka Bo na primjer +7,17 tada vidimo sjeverni pol Sunca, a kada je Bo negativan (-) na primjer -3,52 tada vidimo južni Sunčev pol. U ovisnosti koji je pol vidljiv, to obilježimo tako da na crtežu oko linije koja označava pravac sjever-jug pri vrhu ili dnu nacrtamo malu elipsu. I to je to. Imamo gotovo pravo malo znanstveno opažanje Sunca metodom projekcije na zaslon.

Crtež Sunca dobiven metodom projekcije na zaslon. Izradio: Danijel Reponj
Za primjer možete pogledati nekoliko crteža Sunčeve fotosfere kao i detalja na Suncu poput crteža pojedinih Sunčevih pjega. Tu se mogu još određivati neki parametri, no to za jedno ovakvo amatersko opažanje nije od veće važnosti. Još je dobro ocijeniti vremenske prilike i kvalitetu Sunčeve slike na zaslonu.

Ocjene atmosferskih prilika:
5 - vedro, čista atmosfera
4 - nebo sa slabo sumaglicom
3 - znatne promjene u atmosferi
2 - velike promjene u atmosferi
1 - silne promjene, velika oblačnost
U tabeli možete i ukratko opisati stanje atmosfere.

Ocjene za kvalitetu slike:
5 - odlično vidljivi svi detalji na Suncu
4 - dobro vidljiva granulacija i fakule
3 - vidljive su i vrlo male pjege, granulacija se nazire
2 - vidljive su male pjege
1 - vidljive su veće pjege, granulacija se ne vidi

Vizualno opažanje Sunca

Sunce možemo i vizualno opažati, no to se radi s puno opreza. Ukoliko na glavnom poklopcu objektiva teleskopa imate još jedan manji poklopac, tada ga skinite, a veliki poklopac stavite na objektiv. Teleskopi refraktori imaju obično manji poklopac na sredini glavnog poklopca, a teleskopi reflektori imaju manji poklopac sa strane, nije u sredini. Dakle, ukoliko se na poklopcu nalazi manji, obavezno ga koristite. Ta manja rupa u poklopcu objektiva se naziva dijafragma. Koristi se za opažanje Sunca i služi da smanji količinu svjetla koja dolazi u objektiv. Sunce ima jaki sjaj i cilj je smanjiti količinu svjetla jer ga je zaista previše pa će se i u manjim teleskopima sve jasno vidjeti. Ako ne posjedujete instrument s tim dvostrukim poklopcem objektiva, tada skinite poklopac normalno kao i svaki puta prije opažanja. Ono što morate napraviti je staviti na objektiv filtar od gore spomenute AstroSolar folije.

Zapamtite, filtar uvijek ide na objektiv instrumenta. Za opažanje Sunca nikada ne koristite filtar na okularu, zbog velike temperature koja se stvara u fokusu, može doći do njegova pucanja i oštećenja oka! Znači, filtar ide isključivo i jedino na objektiv. Ne koristite ikakav drugačiji filtar osim onih koji su izrađeni baš za opažanje Sunca. To je zbog vaše sigurnosti jer kada se oko ošteti, nema popravaka. Kada stavite filtar na objektiv teleskopa ili na oba objektiva ako koristite dvogled, morate ga pričvrstiti tako da se ne može lako skinuti, kako se ne bi dogodilo da ga otpuhne vjetar ili da vam ispadne dok gledate u Sunce. Najbolje ga je zalijepiti ljepljivom trakom za cijev ili sjenilo objektiva. Prije opažanja uvjerite se da je filtar čitav, da nema ikakvo oštećenje ili rupicu na sebi. Tek tada, nakon što ste se uvjerili da je sve u redu, možete kroz instrument pogledati u Sunce i uživati u pogledu na Sunčeve pjege.

Izrada filtra

Toliko smo spominjali taj filtar, pa kako onda do njega doći? U trgovini možete kupiti gotove filtre za opažanje Sunca, no oni su malo skuplji i prilagođeni određenim promjerima teleskopa. Ako nemate takav teleskop morat ćete filtar sami izraditi. To nije teško. AstroSolar folija, koja je jako slična aluminijskoj foliji za domaćinstvo, kupuje se u listovima veličine papira A4, što znači da ćete od nje moći napraviti više filtara, zavisno koje dimenzije vam trebaju.

Ako imate gore spomenute poklopce objektiva koji imaju u sebi rupu s manjim poklopcem, tada AstroSolar foliju ljepljivom trakom ili univerzalnim ljepilom jednostavno dobro zalijepite s unutarnje strane poklopca preko te manje rupe i to je to. Skinite manji poklopac, a veliki s AstroSolar folijom stavite na objektiv i imate poklopac s filtrom za opažanje Sunca. I uvijek zapamtite, prije svakog promatranja morate obavezno provjeriti u kakvom je stanju filtar, može se dogoditi da se odlijepio ili oštetio, a to vodi ravno u katastrofu po vaše oči! Ukoliko se odlučite filtar sami izraditi, tada pročitajte naš tekst naslova Izradite solarni filter za teleskop. Kako? Lako! u kojemu smo objasnili i pokazali kako se izrađuje filtar za promatranje i snimanje Sunca.

Fotografsko snimanje Sunca

Sunce možete fotografirati na nekoliko načina. Imate li fotoaparat s teleobjektivom žarišne duljine od barem 200 milimetara i više, tada možete njime fotografirati Sunce. Na objektiv također obavezno morate staviti filtar. Princip izrade je isti kao gore opisani, no kako su teleobjektivi obično manjeg promjera nego teleskopi, za izradu takvog filtra možete iskoristiti i plastični poklopac od recimo Cedevite ili nečega sličnoga, a da točno paše za staviti na objektiv. Imate li adapter za teleskop i fotoaparat, možete snimati Sunce kroz teleskop, koji će vam poslužiti kao veliki teleobjektiv. I tada filtar uvijek obavezno ide na objektiv teleskopa. Takve snimke možete obraditi na računalu, dodati im boju jer je slika koju vidimo kroz filtar od AstroSolar folije sivkasta, skinuti šum, podesiti kontrast, krivulje i slično.

Astrofotografija Sunca od 09.03.2012. snimljena u 09:08:51 UT sati. Ekspozicija 1/800 sec, ISO 100,
teleobjektiv od 250 mm. Snimio: Danijel Reponj
Možete snimati i projekciju na zaslon pa umjesto da olovkom crtate položaj pjega, jednostavno fotografirate njihov prikaz na papiru. I eto, ovime smo došli do kraja.

Vjerujemo da će se svatko od vas pronaći u svemu ovome. Kakav god instrument imate, dvogled, durbin, teleskop refraktor, teleskop reflektor ili samo fotoaparat s teleobjektivom, poslužit će da njime otkrijete djelić tajne naše zvijezde. Sunce je prekrasan objekt za opažanje, nikada nije isto i uvijek je spremno da vas nagradi lijepim prizorom. Bitno je samo da znate što želite i kako da to ostvarite. Mi smo vam nadamo se, pružili odgovore na ta pitanja i pokazali kako se to radi. Na vama je sada da se okušate u opažanjima Sunca, a ako vam se pruži prilika, ili možda nemate nikakav instrument, posjetite najbližu zvjezdarnicu, astronomsko društvo ili udrugu i zamolite astronome da vam pokažu Sunce kroz teleskop. Oni će vam izaći u susret i odgovoriti na sva pitanja koja vas budu zanimala.

Promatrajući i snimajući Sunce možete svjedočiti zanimljivim situacijama koje i nemaju baš
neke direktne veze sa Suncem. Snimio: Danijel Reponj
Upoznavajući Sunce upoznat ćete i ostale zvijezde, a time vam svemir više neće biti tako tajnovit i zbunjujući. Tim putem je išao i Galileo prije više od 400 godina, imao je golemu znatiželju i volju za učenjem i otkrivanjem tajni prirode koja nas okružuje. Iako mi danas znamo neusporedivo više nego je on znao, to nije razlog da se ne upustimo u otkrivanje otkrivenoga, jer svaki puta kada sami nešto vidimo ili napravimo, bez obzira što su to drugi već postigli prije nas, postajemo pametniji, iskusniji i bolji ljudi. Takav je bio i Galileo, a ako je mogao on, možemo i mi, zar ne?

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!