Veljača, mjesec kao ni jedan drugi

Prije nego je izmišljena veljača, godina je trajala 300 dana. Godina je počinjala prvog dana ožujka, a završavala zadnjeg dana prosinca.

Veljača...
Članak
0Komentari
Broj otvaranja2166

U početku kalendara, veljača (i siječanj) nisu postojali. Godina je počinjala prvog dana ožujka (mart, Marte, bog rata), a završavala zadnjeg dana prosinca (decembar, desetina, deset). Nakon zadnjeg dana prosinca dani se za vrijeme drevnog Rima nisu računali! Tmurni i hladni dani prolazili su bez da se o njima vodila evidencija, jednostavno se nisu računali. Kad je zatoplilo počela je nova godina. To je uzrokovalo pravi kaos u računanju vremena. Naposljetku, Pompilius (drugi od sedam rimskih kraljeva, 715-673 p.n.e.) dodao je kalendaru siječanj i veljaču.


Numa Pompilius
Tada se godina bazirala na lunarnom kalendaru i trajala je 354 dana. Da bi nekako usuglasili trajanje pojedinih mjeseci, veljači je dopalo da traje 28 dana. No kako je tu nastala razlika od skoro dvanaest dana, naspram tada dogovorenog trajanja i stvarnog trajanja godine, problemi su ubrzo (opet) započeli. Već kroz par godina razlika je bila tako velika da se moralo nešto poduzeti. Trebalo je dodati nove dane u godinu i smjestiti ih negdje. Gdje drugdje nego u veljaču. No nisu samo dodavani "nedostajući" dani. Svake druge godine na dan 23. veljače ubačen je novi (trinaesti) mjesec koji se nazivao Mercedonisus, jednom je trajao 27, a drugi puta 28 dana. Bilo je tada jako dugo čekati da prođe "dan" od 23. do 24. veljače.

Bilo je to isuviše naporno za računanje i matematičarima, a kamo li običnom puku. Godine 45. p.n.e. napokon se uvažilo zakone nebeske mehanike. Godina dana je postala vrijeme potrebno da Zemlja načini puni krug oko Sunca. Kako je i tu bilo problema s kalendarom, trebalo je ponovo dodati ponešto dana - i opet je veljača bila koš za napucavanje. Prijestupni dan postao je nužnost, ali tada je veljača "normalno" trajala 29 dana, a prijestupne godine imala je 30 dana. Julijanski kalendar napokon je stvari doveo u red, odnosno onako kako kalendar danas poznajemo i koristimo.

Julije Cezar reformirao je kalendar koji po njemu nosi ime - Julijanski.
Bilo je tu još zanimljivih epizoda tijekom stoljeća ali o tome možda dogodine. Dakle sve promjene dana i noći već više od dvije tisuće godina rješavamo u mjesecu veljači. Zašto je uostalom godina prijestupna? Zato jer po važećem računanju kronološkog vremena godina ima "pogrešku" od  0.2422 dana (cca šest sati) te je to potrebno kompenzirati dodatnim danom u godini. Sunce je u veljači već osjetno višlje i duže na nebu, noći se skraćuju. Zima je još uvijek u punom jeku ali počinje gubiti "strateški važne bitke" s nadolazećim proljećem.

Visibabe su već vani, pupoljci i izboji na granama polako počinu bujati da budu spremni za proljetnu eksploziju. Mačke se počinju pariti kako bi podmladak došao na svijet u pravo vrijeme izobilja hrane i lijepog vremena. Uglavnom, veljača je i vrijeme kada i najokorjeliji od nas prestaju nadnevke upisivati po inerciji i više ne griješimo upisujući 2016. umjesto 2017. Kako god bilo, ovo je prvi puni tjedan u drugom mjesecu ove godine, još dva tri tjedna i eto nas u ožujku.

Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!