Aktivne galaksije - drugi dio

Koji su tipovi aktivnih galaksija, što su LINER, Seyfertove galaksije i kvazari tipa 2? Odgovore na ta pitanja vam daju Zvjezdoznanci.

Aktivna galaksija Messier 87. Lijepo se vidi mlaz materije koja struji iz njezina središta. © Ljubaznošću: Hubble Space Telescope
Članak
0Komentari
Broj otvaranja1943

Tipovi aktivnih galaksija

Prema aktivnosti, aktivne galaktičke jezgre se najčešće dijeli u dvije različite vrste: radio tihe i radio glasne. Međutim to nije jedina podjela. Često se dijele prema povijesnim razlozima, tehnici otkrića ili načinu klasifikacije. Unatoč tome, danas je najaktualnija i najprihvaćenija već spomenuta podjela na radio tihe i radio glasne aktivne galaktičke jezgre. Glavna razlika između ta dva tipa je u izvoru zračenja. Radio tihe aktivne galaktičke jezgre kao glavni izvor zračenja imaju propadanje materijala u akrecijskom disku u crnu rupu, dok je emisija od mlaznih izbačaja zanemariva. S druge strane radio glasne aktivne galaktičke jezgre imaju izražena oba izvora zračenja te su ti izbačaji dominantna komponenta luminoziteta u radio valnom spektru zračenja, a lako moguće i drugim dijelovima elektromagnetskog spektra.

Radio tihe aktivne galaktičke jezgre

Pod radio tihim tipovima aktivnih galaktičkih jezgri smatramo sljedeće vrste: LINER, Seyfertove galaksije, tihe kvazare i kvazare tipa 2.

LINER ili Low-Ionization Nuclear Emission-line Region, radio tihe aktivne galaktičke jezgre, imaju slabo izražene nuklearne emisijske linije neutralnih  ili slabo ioniziranih poput vrsta O, O+, N+ i S+, dok su emisije teško ioniziranih iona  O++, Ne++ i He+ vrlo slabe ili zanemarive, kao i ostale karakteristike aktivnih galaktičkih jezgri. Iz tog razloga još uvijek postoji debata trebaju li se uopće smatrati aktivnim galaktičkim jezgrama. Taj tip aktivnih galaktičkih jezgri otkrio je 1980. Timothy Heckman, a čine oko trećine galaksija u našem neposrednom susjedstvu na udaljenostima 20 do 40 Mpc.


NGC 2787 je lentikularna (lećasta) galaksija koju krasi LINER aktivna jezgra.
© Ljubaznošću: NASA and The Hubble Heritage Team
Većina LINER aktivnih galaktičkih jezgara smješteno je u eliptičnim, lentikularnim ili spiralnim galaktikama S0/a-Sab (s jako izraženim središnjim zadebljanjem i vrlo tankim spiralnim krakovima). Ovaj tip aktivnih jezgara rijedak je u tipičnim spiralnim galaksijama kao i u nepravilnim galaksijama. O glavnom izvoru zračenja postoje dva oprečna mišljenja. Dok jedan dio astronoma smatra kako je glavni izvor zračenja akrecijski disk oko središnje super masivne crne rupe, drugi dio smatra da je izvor zračenja vezan uz regije stvaranja zvijezda. Postoje i teorije kako šok-valovi eksplozija supernova mogu slabo ionizirati atome, kao i fotoionizacija. U svakom slučaju bit će potrebna dodatna istraživanja kako bi se otkrila prava narav LINER aktivnih galaktičkih jezgara. Najpoznatiji primjer je M104, poznata Sombrero galaksija.

Seyfertove galaksije, uz kvazare, čine najveću skupinu aktivnih galaktičkih jezgri, a ime su dobile po Carlu Seyfertu, koji ih je opisao 1943. Riječ je o galaktikama koje imaju jezgre vrlo slične kvazarima, veliki luminozitet te izražene teško ionizirane emisijske linije u spektru. Ono što ih čini drugačijim od kvazara je to što s njihove galaktike, domaćini mogu jasno vidjeti. Promatrane u vidljivom dijelu spektra izgledaju kao uobičajene spiralne galaktike, no pogleda li ih se u drugim dijelovima spektra otkrit će se njihova prava priroda i stvarni luminozitet. On je izražen u ultraljubičastom dijelu spektra, a pretpostavlja se da dolazi iz akrecijskog diska središnje super masivne crne rupe. Luminozitet jezgara Seyfertovih galaktika se kreće između 108 do 1011 luminoziteta Sunca.

Astronomi amateri mogu i sami uočiti veliki sjaj središnje regije u galaksiji Messier 77.
© Ljubaznošću: Adam Block/Mount Lemmon SkyCenter/University of Arizona
Oko 5% njih je i radio aktivno, a neke imaju i izraženo zračenje u X i gama dijelovima spektra. Promatrane u infracrvenom dijelu spektra pokazuju spektralne linije vodika, helija dušika i kisika. Opažene linije iskrivljene su zbog učinka Dopplerovog efekta jer se plin koji ih generira kreće brzinama 500 do 4000 km/s, zbog čega se i povezuje s akrecijskim diskom super masivne crne rupe. Seyfertove galaktike se mogu podijeliti na dva osnovna tipa: Tip I i Tip II, koji se međusobno razlikuju po tipu i širini emisijskih linija. Najpoznatiji primjer je M51 (Wirphoole), a tu su još i M66, M77, M81, M87, M88 i M106 kao teleskopom relativno lako uočljivi Messierovi objekti, s mjesta bez prevelikog svjetlosnog onečišćenja, kao i mnogi poznatiji NGC objekti.

Radiotihi kvazari su u biti Seyfert 1s tip galaktika, ali znatno jačeg luminoziteta. Pri tome je granica arbitrarna te se često izražava sukladno optičkoj magnitudi promatranog objekta. Takav tip galaktika uvijek pokazuje jaku kontinuiranu emisiju u vidljivom dijelu spektra uz prisustvo i širokih i uskih emisijskih linija te kontinuirano zračenje u X dijelu spektra. Kao i kod kvazara njihov optički sjaj nadmašuje sjaj galaktike domaćina. Pojavljuju se u svim tipovima galaktika, i spiralnim, i eliptičnim, i nepravilnim, pri čemu postoji jasna korelacija između mase galaktike domaćina i luminoziteta radio tihog kvazara. Što je galaktika masivnija, to je veći luminozitet radio kvazara. U pravilu su najmasivnije galaktike eliptičnog tipa. Ovakav tip aktivne galaktičke jezgre neki astronomi nazivaju QSO (Quasi-Stelar Object), dok je naziv kvazar rezerviran za radio glasne kvazare. Sukladno tome astronomi i dijele kvazare na radio tihe i radio glasne.

Kvazari su veoma korisni za proučavanje sastava međugalaktičkog plin i prašine. Tamne linije u spektru
odaju nam sastav te materije. © Ljubaznošću: V. D’Odorico (Osservatorio Astronomico di Trieste, Italy)
Kvazari 2s su sukladno navedenoj podijeli Seyfertovih galaktika Seyfert2s tip. Luminozitetom su slični kvazarima, no bez kontinuiranog spektra u optičkom dijelu spektra i bez širokih emisijskih linija. Vrlo se rijetko opažaju te za sada postoji nekoliko kandidata koji bi udovoljili uvjetima ovog tipa aktivnih galaktičkih jezgri.


O Zvjezdoznancima

Zvjezdoznanci su radio emisija o astronomiji i srodnim znanostima koje se emitira svakog ponedjeljka u 19 h na Radio Studentu (100.5MHz). Emisiju uređuju Marko Šimac i Vedran Vrhovac, a vode ju zajedno s Markom Ragužom.

Urednici su članovi astronomskog društva Beskraj iz Zagreba, dugogodišnji zaljubljenici u astronomiju i znanost općenito. Za sve komentare, prijedloge ili pitanja možete im se obratiti na e-mail adresu zvjezdoznanci(a)gmail.com ili putem Facebook profila Zvjezdoznanci.

Svaka vaša ideja, sugestija ili kritika nam mogu samo pomoći kako bi naše djelovanje bilo još kvalitetnije.

Posjetite YouTube kanal Zvjezdoznanaca!


Bez komentara
Želiš komentirati? Klikni!