Uhvatio sam malo vremena, pa rekoh idem napisati krati izvještaj s promatranja ove subote. U biti, prvo se moram vratiti četiri vikenda unatrag, kad su počela susjedska okupljanja u mom dvorištu. Promatram ja jedno poslijepodne sunce i bezbrižno bilježim pjege, kad se preko ograde javio moj prvi susjed. Zbunjeno se raspituje šta ja to radim i kakva je to sprava. Nakon kratkog objašnjenja, evo njega opet. Kćer koja na jesen kreće u gimnaziju se zanima za astronomiju, pa da li bi oni mogli doći malo promatrati. Kako da ne! Eto njih na prvom susretu s refraktorom (ST 120/600) i prvim pogledom na Sunce, a nakon fokusiranja slike i prvo oduševljenje. Vidi pjege! Tako smo se dogovorili za promatranje planeta taj vikend. Postavio ja dobsona (GSO 250/1250) i refraktora i naciljao na Jupiter. Strateški sam krenuo prvo pokazivati s refraktorom, jer su ga već upoznali, a sa žutim filterom i 4mm SW Planetary okularom Jupiter se već lijepo pokaže. Onda smo se prebacili na dobsona i 312x povećanje i pravo oduševljenje. Otrčao susjed i po stariju kćer, da ne propusti ovakvu priliku! Uskoro se i Saturn podigao dovoljno visoko, pa novo oduševljenje. Cure su zaključile da im je to sada najdraži planet. Oko ponoći se isključila ulična rasvjeta, pa smo mogli malo pogledati "stare zvjezdane skupove" (M13, M3), prsten oko umiruće zvijezde (M57), onu zvijezdu iz filma Putnici (Arcturus), Albireo ih je sve oduševio...
Tako je to išlo tri vikenda za redom. Pridružili su se i drugi susjedi privučeni uzdasima oduševljenja. Pročulo se... Svi su na Mjesecu tražili mjesto gdje je sletio Apollo 11. Kada sve skupa zbrojim ukupno je osam osoba po prvi put pogledalo kroz teleskop. Naravno da sam bio primoran objašnjavati osnove astronomije i nebeskih tijela koja smo promatrali. Nabrojiti Jupiterove i Saturnove mjesece po veličini; eh da, promatrali smo kako Io zalazi na Jupiteru. To je i meni bilo prvi put. Uglavnom, bilo je zabavno, bilo je glasno, pravi star party, vikend za vikendom.
Ove subote sam bio odlučio dobsona izvesti na tamnu lokaciju na dravskom jezeru. Uzvišeni nasip i prekrasan pogled na jug, obećavao je otkrivanje maglica u Strijelcu. Da budem iskren, najradije volim promatrati sam i odmoriti živce od napornog radnog tjedna. No, kao što rekoh, pročulo se... Prijatelj je izrazio želju da pođe sa mnom, jer niti on nikad vlastitim očima nije vidio Saturn. Šta ću sad. Prilagodio sam program promatranja. Jedino me je brinulo što će Mjesec brzo nakon ponoći izaći, pa ćemo imati nešto malo više od sat vremena tamnog neba. Kad smo malo prije sumraka stigli s opremom na nasip, dočekao nas je namrgođeni stari dravski ribič; da koji vrag sad mi tu izvodimo s nekim teleskopom, kaj nemamo pametnijega posla! Gunđao i gunđao, valjda smo mu ribe tjerali. Što napraviti sa starim Mrgudom? "Striček, hodite pogledati Jupitera!" Pun pogodak! Čim je pogledao kroz okular, odmah se rastopio! Još je pola sata cupkao oko nas i čekao na red da opet baci pogled kroz teleskop. Rastali smo se kao najbolji prijatelji.
Nakon Jupitera i Saturna, te nakon što smo identificirali njihove mjesece (zahvaljujući isprintanim kartama sa Stellariuma), krenuli smo na deep sky objekte. Nismo ostali razočarani, naprotiv! Iako su Laguna (M8) i Trifid (M20) već bile dosta nisko, tamno nebo i relativno dobar seeing su otkrili prekrasne detalje na ovim maglicama. Usput smo bacili i oko na M21. Labud (M17) se izuzetno lijepo otkrio, sav sam se naježio. ES 100° 14mm odrađuje posao iznad svakog očekivanja. No, moja sljedeća investicija su definitivno OIII i UHC filteri. Nakon toga smo se prebacili na planetarne maglice M27 i M57, a nismo ni propustili škicnuti na M13 u zenitu. Pri ovako tamnom nebu, pojedine zvijezde su se mogle vidjeti do samog središta ovog, doista najljepšeg globularnog clustera. Prijatelju se ovaj objekt najviše dojmio. Jedino su nas malo smetali pojedini oblaci, koji su znali tu i tamo zakloniti manji dio neba, pa smo šarali. Pogledali galaksije M108, M81, M82. Cigara (M82) je otkrila tamnu prugu u sredini, divota! Sova (M97) nas je razočarala, jer nismo vidjeli okice. Valjda je spavala. Približavao se mjesec, a frend je htio vidjeti Andromedu (M31), pa sam ubacio 30mm okular. Bila je još nisko, ali su se pratioci jako lijepo vidjeli (M32, M110). Još smo bacili pogled na Double Cluster, prava škrinjica s draguljima. Prije nego smo žrtvovali noćni vid na Mjesecu, naciljali smo binarne, naravno da je Albireo opet izvukao uzdah oduševljenja, a na kraju smo uspjeli razlučiti i Double Double. Tada smo krenuli šetnjom na Mjesecu.
Prijatelj očito nije noćna ptica, a nije niti toplu odjeću ponio, kao što sam mu savjetovao, pa smo već brzo nakon jedan digli sidro i sretno i zadovoljno zaplovili doma. Dogovor je da za dva tjedna idemo na Mađerkin Breg, definitivno najbolja lokacija u ovom dijelu Lijepe Naše.
