AstroForum

[- ASTRONOMIJA -] => ZNANSTVENE TEORIJSKE RASPRAVE => PSIHOLOGIJA => Autor teme: dag - 12.12.2014. u 13:47:19 sati

Naslov: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 12.12.2014. u 13:47:19 sati
U zadnje vrijeme po forumu se puno piše o intergalaktičkim putovanjima relativističkim brzinama. Govori se i o više desetaka godina dugim putovanjima. Zanima me što mislite kako bi se putnici mogli promijeniti za vrijeme tog puta? Ipak bi vijesti sa Zemlje u najboljem slučaju stizale sporo  i rijetko, ako bi uopće stizale. Prostor bi bio vjerojatno relativno mali i svakako ograničen. Prehrana bi bila upitne kvalitete, ali to bi se još i dalo riješiti, no svakako monotona. Međuljudski odnosi posade mislim da bi bili ono najmističnije i najveća nepoznanica. Kako uopće probrati ljude za tako nešto? Koliko se može vjerovati pouzdanosti metoda za nešto o čemu pojma nemamo?
Čini mi se da i na Zemlji većini ljudi dosadi posao koji rade dugo godina, pa dolaze sukobi na poslu, pa inat, loše obavljanje posla, ljutnja i zamijeranje ...
Da li bi posada trebala biti miješana ili jednospolna? Kakva bi bila eventualna djeca rođena u takvim uvjetima?
Zamišljam pasivno-agresivnu psihički propalu posadu koja se do Andromede već x puta posvađala, ljuti se i na zemljane koji su ih napustili, te kada treba poslati poruku brzinom sjene (ona naravno juri brže od svjetlosti, to i mala djeca znaju), onda to jednostavno iz inata i bijesa ne naprave i ostanu tamo živjeti. Netko na planetu Ken, a netko na planetu Barbie ...
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Renato - 12.12.2014. u 14:05:48 sati
Ako ne omogućiš redovnu vezu sa zemljom radi komunikacije sa posadom, astronauti bi mogli poludjeti. :gah:
Također bi ti tebao neki psiholog na zemlji (ili s njima u letjelici) da rješava njihove nesuglasice.
A mi imamo problem sa prijenosom informacija unutar sunčevog sustava zbog kašnjenja, a kamoli na udaljenosti od nekoliko godina svjetlosti.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 12.12.2014. u 14:11:52 sati
Čekaj da se probudi Trolor, sve bude jasno u sekundi, brzinom sjene.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Renato - 12.12.2014. u 14:12:43 sati
:zubo:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 12.12.2014. u 15:00:45 sati
Kakva komunikacija sa Zemljom kad za svaku godinu brodskog vremena prolaze stotine tisuća godina doma? Brijete bez veze. Nije to Interstellar. To je Integalactic. Što si otplakao prije paljenja motora otplakao si.

I NASA i RosCosmos ili kako se već zovu imaju iskustva s dugotrajnim putovanjima , psihologijom i načinom selekcije tih ljudi. Sjećate se onog filma put u svemir ili kako se već zove?
Sjeti se Armstronga i njegovih hladnokrvnih reakcija na stresne situacije. Neće oni poslati Daga i Todora. Jedan bi završio na Andromedi a drugi u M33...
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 12.12.2014. u 15:36:16 sati
Iskustvo s dugotrajnim putovanjima? Čak i godinu dana na svemirskoj postaji na kojoj se ljudi mijenjaju i komunikacija sa Zemljom je kontinuirana, nema usporedbe s više desetljeća s istim ljudima  u izolaciji.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 12.12.2014. u 16:11:13 sati
Ako ih ima dosta kao recimo na enterprajsu nema nikakvih problema. A i holodek radi. Sreću druge civilizacije. Što bi bili izolirani, mi smo tu na zemlji izolirani od svih i evo ludi smo.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Bacač - 12.12.2014. u 16:29:12 sati
Trolor

A HAHAHAHA  :218: :218:

Kakva bi bila eventualna djeca rođena u takvim uvjetima?

Nema toga bez ljubavi, jeli tako Todore?

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=FGvGl3cd7xg[/youtube]
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 12.12.2014. u 16:49:48 sati
Odsad se javljam samo na teme o kvantnoj mehanici. Tamo nema ljubavi, samo hladni bešćutni svemir.

Iskustvo s dugotrajnim putovanjima? Čak i godinu dana na svemirskoj postaji na kojoj se ljudi mijenjaju i komunikacija sa Zemljom je kontinuirana, nema usporedbe s više desetljeća s istim ljudima  u izolaciji.

Pa bili su oni Rusi i po dvije godine gore a mi upravo na jednoj drugoj temi razvijamo teoretsku osnovu za let do Andromede u tom vremenskom okviru. Ali imaš pravo, tu ne bi bilo komunikacije izvana. Makar jedan kotač kao u Odiseji sa nekoliko stotina posebno utreniranih ljudi na brodu bi možda i funkcionirao.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 12.12.2014. u 16:56:56 sati
Da li bi posada trebala biti miješana ili jednospolna? Kakva bi bila eventualna djeca rođena u takvim uvjetima?

A ovo pitanje mi baš nije jasno. Zamišljam neki gay svemirski brod kako juri svemirom a iza njega okidaju antimaterijske eksplozije ostavljajući sve dugine boje. Ja tamo ne bih zakoračio ma koji spol da je u pitanju.
A djeca iz takvog putovanja bi bila nepostojeća. Sad ću ti objasniti. Imaš cvijeće na livadi i sigurno si primijetio pčelice kako lete od cvijeta do cvijeta....
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Renato - 12.12.2014. u 17:22:33 sati
Zamišljam neki gay svemirski brod kako juri svemirom a iza njega okidaju antimaterijske eksplozije ostavljajući sve dugine boje.
:218:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Mario - 12.12.2014. u 17:27:14 sati
Trebalo bi se uzeti u obzir psihijatrijski profil ljudi koji idu. I ne slati ljude koji moraju stalno pričat s nekim, nego one koji vole biti sami. Npr. pošaljimo nordijske ljude. Oni su na glasu da su izolirani.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Renato - 12.12.2014. u 17:31:36 sati
Ili možeš jednu novu generaciju od malena trenirat da izdrže takvo putovanje. :235: :232: :224:
Ali dali je to u redu.....? :111:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Mario - 12.12.2014. u 18:17:49 sati
Ili možeš jednu novu generaciju od malena trenirat da izdrže takvo putovanje. :235: :232: :224:
Ali dali je to u redu.....? :111:

Naravno da je u redu. Ljudi uče svoju djecu odmalena da igraju nogomet, a to je nametnuto od strane njihovih vršnjaka. Nisi dobar ako ne igraš nogomet. Tako da treniranje ljudi da budu 200% psihički stabilni potpuno podržavam.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Arkturus - 12.12.2014. u 18:39:41 sati
Dovoljan broj ljudi sve bi riješio (za kratko). Ko što je ruka napomenuo.
No dugoročno bi se stvorile frakcije i kad bi se namnožili  [26*
Homosapiens je takav kakav je.

Ali što bi mi uopće našli tamo gdje dođemo? Planet nalik na Zemlju?  :lol:
78% N 21% O2 ugodna mediteranska klima, temperatura 27OC, lagani povjetarac, miris školjaka pomiješan s mirisom borove šume, pjev slavuja, livade pune cvijeća, morske orgulje sviraju neku tahićansku melodiju, nema grabežljivaca (delfina), mjesec u fazi mlađaka.
Ma divota. Evo me odma.

Ili bi vi godinama do Andromede samo da vidite jel svemir tamo jednako pust i prazan kao u Mliječnoj stazi? :D
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ediglavas - 12.12.2014. u 18:54:06 sati
Neće putovati ljudi.
Dok se smisli pogon, dok se riješi zaštita od zračenja, roboti će postati dovoljno inteligentni. Sposobniji od ljudi.
A i kamo da putuju? Što da traže?
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ediglavas - 12.12.2014. u 18:56:22 sati
Neće biti ni putovanja ljudi do Marsa dok se ne smisli zaštita, a kamo li dalje.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 12.12.2014. u 19:23:18 sati
Skačete previše iz krajnosti u krajnost. Te svi bi trebali otići sa Zemlje te nitko ne bi trebao otići.
Te ajmo do prve zvijezde te ajmo do Andromede te ne idemo mi nikamo.
Normalno je za ljude da poduzimaju takva putovanja. U međugalaktičkim prostranstvima događaju se čudne stvari, možda jedino eksperimenti na licu mjesta mogu poboljšati naše teorije i dovesti do napretka. Arkturus je jako siguran da je tamo sve isto kao i kod nas. Ja nisam. To je samo pretpostavka.
Homo sapiens je znatiželjan. Da sada raspišeš natječaj za intergalaktičko putovanje do Andromede gdje bi sudionici došli na cilj nakon 2.5 milijuna godina javili bi se deseci tisuća kandidata. To je normalno. Među nas 7 milijardi ima nas glupih i pametnih, lijepih i ružnih, povučenih i glasnih, plašljivih i neustrašivih.
Od svih ljudi koji su pisali na forumu o Interstellaru, jedino je Dag primijetio da mu ne bi palo napamet ostaviti svoju djecu i otići na takvo putovanje. Svima ostalima to je bila normalna motivacija. I to nam nešto govori, zar ne?  :76:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ediglavas - 12.12.2014. u 19:38:03 sati
Pa ni ja ne bi išao.
Igrati ću šah s Dagom. I jesti kolače.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Arkturus - 12.12.2014. u 20:22:18 sati
Normalno je za ljude da poduzimaju takva putovanja. U međugalaktičkim prostranstvima događaju se čudne stvari, možda jedino eksperimenti na licu mjesta mogu poboljšati naše teorije i dovesti do napretka. Arkturus je jako siguran da je tamo sve isto kao i kod nas. Ja nisam. To je samo pretpostavka.
Homo sapiens je znatiželjan. Da sada raspišeš natječaj za intergalaktičko putovanje do Andromede gdje bi sudionici došli na cilj nakon 2.5 milijuna godina javili bi se deseci tisuća kandidata. To je normalno. Među nas 7 milijardi ima nas glupih i pametnih, lijepih i ružnih, povučenih i glasnih, plašljivih i neustrašivih.

Potpuno se slažem. Dakako to je ipak samo moja pretpostavka da je sve isto.
No pomoglo bi pri takvom putovanju da ljudi imaju konkretan cilj. Onda je i psihički nešto lakše.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 12.12.2014. u 20:34:20 sati
Dovoljan broj ljudi sve bi riješio (za kratko). Ko što je ruka napomenuo.
No dugoročno bi se stvorile frakcije i kad bi se namnožili  [26*
Homosapiens je takav kakav je.

Ali što bi mi uopće našli tamo gdje dođemo? Planet nalik na Zemlju?  :lol:
78% N 21% O2 ugodna mediteranska klima, temperatura 27OC, lagani povjetarac, miris školjaka pomiješan s mirisom borove šume, pjev slavuja, livade pune cvijeća, morske orgulje sviraju neku tahićansku melodiju, nema grabežljivaca (delfina), mjesec u fazi mlađaka.
Ma divota. Evo me odma.

Ili bi vi godinama do Andromede samo da vidite jel svemir tamo jednako pust i prazan kao u Mliječnoj stazi? :D
Vrlo lako moguće je da bi našli nas same. Tj ljude sa Zemlje, koji su u međuvremenu (sjetimo se, na zemlji prolaze stotine tisuća godina) našli brži način za doći tamo.
Jasno, ako toliko poživimo kao vrsta.

Slično tako, najvjerojatnije je da ćemo onog jadnog Voyagera naći mi sami, a ne neka vanzemaljska civilizacija.
Jer ovom brzinom kojom ide, dok on dođe do nekog drugog zvjezdanog sustava, prije ćemo mi naći brži pogon i stići ga i prestići.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 12.12.2014. u 20:35:39 sati
Pa ni ja ne bi išao.
Igrati ću šah s Dagom. I jesti kolače.

Igrati šah s Dagom? Kao u sedmom pečatu  :zubo:
Kao što rekoh, ljepota i snaga ljudskog roda leži u raznovrsnosti. Normalno je da ima onih koji bi išli, normalno je da ima i onih koji ne bi išli. Sve dok nas ima svakakvih, ima nade za nas  :76:

No pomoglo bi pri takvom putovanju da ljudi imaju konkretan cilj. Onda je i psihički nešto lakše.

Potcjenjuješ ljudski duh. Glad za znanjem, istraživanje nepoznatog mnogo puta su dosad bili dovoljna motivacija za svakakva čudesa.
Naravno, isto kao i glad za zlatom i profitom.
Po meni, ista stvar koju sam rekao i ediju, dobro je dok nas ima svakakvih  :zubo:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 12.12.2014. u 20:44:17 sati
Skačete previše iz krajnosti u krajnost. Te svi bi trebali otići sa Zemlje te nitko ne bi trebao otići.
Te ajmo do prve zvijezde te ajmo do Andromede te ne idemo mi nikamo.
Normalno je za ljude da poduzimaju takva putovanja. U međugalaktičkim prostranstvima događaju se čudne stvari, možda jedino eksperimenti na licu mjesta mogu poboljšati naše teorije i dovesti do napretka. Arkturus je jako siguran da je tamo sve isto kao i kod nas. Ja nisam. To je samo pretpostavka.
Homo sapiens je znatiželjan. Da sada raspišeš natječaj za intergalaktičko putovanje do Andromede gdje bi sudionici došli na cilj nakon 2.5 milijuna godina javili bi se deseci tisuća kandidata. To je normalno. Među nas 7 milijardi ima nas glupih i pametnih, lijepih i ružnih, povučenih i glasnih, plašljivih i neustrašivih.
Od svih ljudi koji su pisali na forumu o Interstellaru, jedino je Dag primijetio da mu ne bi palo napamet ostaviti svoju djecu i otići na takvo putovanje. Svima ostalima to je bila normalna motivacija. I to nam nešto govori, zar ne?  :76:
Ja isto mislim da je i drugdje, ako ne isto onda slično kao kod nas. Kud god pogledamo vidimo istih ovih stotinjak elemenata koje imamo i tu. S njih stotinjak, broj mogućih kombinacija je ograničen. Velik, istina, ali ipak ograničen.
Kud god pogledamo vrijede isti fizikalni zakoni kao i ovdje. Nismo nigdje uočili ništa drukčije. Postoje ekstremi kao crne rupe i nešto takvo, za što nismo baš nešto sigurni što je i kako izgleda unutra. No ono što nam je bitno u ovoj priči je da ih ima posvuda, kud god pogledamo.

Ovo za Daga... Kažeš, što nam to govori? Da je Dag drukčiji od drugih? Jeli on normalan? ;)
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Arkturus - 12.12.2014. u 22:00:53 sati
Potcjenjuješ ljudski duh. Glad za znanjem, istraživanje nepoznatog mnogo puta su dosad bili dovoljna motivacija za svakakva čudesa.
Naravno, isto kao i glad za zlatom i profitom.
Kad smo kod psihologije - Motivacija istraživanja (ako nije bila profit) uvijek je imala neku pozadinu. Idem istražit, vratit ću se, bit ću slavan među prijateljima i lažnim prijateljima i mirno ću živjet ili možda opet odem istraživat, pa opet, pa opet i postat ću legendarni istraživač.
Nakon putovanja od pedeset godina nećeš se vratiti među prijatelje, nećeš više sresti nekog poznatog.
Ne kažem da nema onih koji bi otišli i samo zbog istraživanja. Ima i takvih, ali opet napominjem da poznavanje cilja psihički olakšava putovanje. Nije nužno, ali je korisno.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 12.12.2014. u 22:25:55 sati
Motivacija istraživanja (ako nije bila profit) uvijek je imala neku pozadinu. Idem istražit, vratit ću se, bit ću slavan među prijateljima i lažnim prijateljima i mirno ću živjet ili možda opet odem istraživat, pa opet, pa opet i postat ću legendarni istraživač.

Aha. A u povijesti nikad nije bilo znanstvenika ili istraživača koji je umro sam i siromašan. Samo profit i slava. Ti bi bio vrlo loš šef i motivator.  :76: Reci mi, sve što si ti ikad napravio je imalo eksterni razlog? Profit i slava?
Krun0, jesi to ti?  :zubo:

Kud god pogledamo vidimo istih ovih stotinjak elemenata koje imamo i tu. S njih stotinjak, broj mogućih kombinacija je ograničen. Velik, istina, ali ipak ograničen.

Ajoj. I ti i ja smo fizikalno, kemijski i genetički gotovo identični. A vidi kako različiti  :76: :zubo:
Plus ima ta sitnica da masa tih čestica koje si nabrojao naravno nije dovoljna da drži galaksiju zajedno. A gdje je tu ljubav?
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Arkturus - 12.12.2014. u 22:47:34 sati
 :gah:
Ne kažem da nema onih koji bi otišli i samo zbog istraživanja. Ima i takvih, ali opet napominjem da poznavanje cilja psihički olakšava putovanje. Nije nužno, ali je korisno.


Ali kad već pitaš reci ti meni znaš li za nekog poznatog istraživača koji nije istraživao zbog profita ili slave u pozadini?.... Sve se to svodi na olakšavanje preživljavanja, na bolje uklapanje u društvo, na neki dobitak.... Ako ljudima objasniš.... da trebaju desetljećima putovati, da više neće vidjet nikog poznatog, da neće kontaktirati sa Zemljom, da možda neće ništa otkriti, da se neće nigdje nastaniti.... da će doživotno lutati u malom svemirskom brodu....
(točkice su samo za stare forumaše koji znaju o čemu se radi)
Opet ponavljam, ima i takvih, ali mislim da im uz ove uvijete broj drastično pada.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 12.12.2014. u 23:27:11 sati
Aha. A u povijesti nikad nije bilo znanstvenika ili istraživača koji je umro sam i siromašan. Samo profit i slava. Ti bi bio vrlo loš šef i motivator.  :76: Reci mi, sve što si ti ikad napravio je imalo eksterni razlog? Profit i slava?
Krun0, jesi to ti?  :zubo:

Ajoj. I ti i ja smo fizikalno, kemijski i genetički gotovo identični. A vidi kako različiti  :76: :zubo:
Plus ima ta sitnica da masa tih čestica koje si nabrojao naravno nije dovoljna da drži galaksiju zajedno. A gdje je tu ljubav?
Ne vidim poveznicu. Tj, kad jednom otkrijemo što je to što drži galaksiju zajedno, otkrit ćemo da isto to drži zajedno i svaku drugu galaksiju. Ne vidim zašto bi to bio razlog putovanja u neku drugu galaksiju.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 13.12.2014. u 08:32:53 sati
:gah:

Ali kad već pitaš reci ti meni znaš li za nekog poznatog istraživača koji nije istraživao zbog profita ili slave u pozadini?.... Sve se to svodi na olakšavanje preživljavanja, na bolje uklapanje u društvo, na neki dobitak.... Ako ljudima objasniš.... da trebaju desetljećima putovati, da više neće vidjet nikog poznatog, da neće kontaktirati sa Zemljom, da možda neće ništa otkriti, da se neće nigdje nastaniti.... da će doživotno lutati u malom svemirskom brodu....
(točkice su samo za stare forumaše koji znaju o čemu se radi)
Opet ponavljam, ima i takvih, ali mislim da im uz ove uvijete broj drastično pada.

Dr. Livingstone....npr. IMHO
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: orion69 - 13.12.2014. u 09:07:28 sati
Kod dugih svemirskih putovanja najvažnije je ugraditi WC na svemirski brod.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 13.12.2014. u 11:20:26 sati
Ne vidim poveznicu. Tj, kad jednom otkrijemo što je to što drži galaksiju zajedno, otkrit ćemo da isto to drži zajedno i svaku drugu galaksiju. Ne vidim zašto bi to bio razlog putovanja u neku drugu galaksiju.

Zbog intergalaktičkog prostora. Gdje isto ima stvari koje ne razumijemo.  :76:
Izotropnost svemira je radna pretpostavka BTW.

Kakve su to fore da se moraju tražiti izlike za nova otkrića i nova istraživanja? Ovaj forum je postao astrogerijatrijski  :zubo: Gdje je mladost duha, elastičnost mišljenja, znanstvena radoznalost, optimizam? Samo ne može se ovo, ne može se ono, ako slučajno ukažeš znanstvenim teorijama da se može onda si trolor...  :gah:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 13.12.2014. u 13:08:14 sati
Ugodnije je doma držati daljinski zavaljen nego ići istraživati. Dekadencija je to. Truli kapitalizam. Kad ti nemaš ništa e onda se lako odlučiš za istraživanje. Još malo pa ćemo mi polako svi u istraživače. Ja se ne brinem.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: duje - 13.12.2014. u 17:31:27 sati

Izotropnost svemira je radna pretpostavka BTW.


Ako se smijem ubaciti ovdje.
Izotropnost svemira nije samo jedna radna pretpostavka. To je fundamentalnija stvar i povezana je sa najbitnijim stvarima u fizici. A ona proizlazi iz matematičkog teorema (tzv. Noether teorema).
Naime, pokaže se (matematički) da u sustavu kojem vrijedi izotropnost vrijedi i zakon očuvanja angularnog momenta.
Slično u sustavu u kojem vrijedi homogenost vrijedi i zakon očuvanja količine gibanja, a za sustav invarijantan na vremenske translacije vrijedi zakon očuvanja energije.
Dakle, zakoni očuvanja (najvažniji zakoni u fizici) su povezani sa izotropnosti, homogenosti i nepromjenjivosti zakona fizike u vremenu.  :286:

Što znači homogenost? To znači da ja ishodište za svoj referentni sustav mogu postaviti u bilo koju točku u prostoru i očekivati da ćevrijediti isti fizikalni zakoni. Dakle, isti fizikalni zakoni će vrijediti ovdje i negdje u Andromedi ili još dalje.
Što znači izotropnost? To znači da jednom kada sam odabrao ishodište svog koordinatnog sustava svoja tri vektora baze (i,j,k u 3D euklidskom prostoru) mogu usmjeriti kako god želim (naravno, uz uvjet da budu okomiti) i dalje pretpostavljati da se sa zakonima fizike neće ništa dogoditi. To znači da će isti zakoni fizike vrijediti ako idem prema Andromedi, ili u sasvim drugom smijeru.
Što znači invarijantnos na vremenske translacije? To znači da ja mogu u bilo kojem trenutku reći: e neka je ovo početni trenutak mjerenja (t = 0) bez da se mislim hoće li se zakoni fizike promijeniti. Eksperimenti (još) nisu opovrgnili ovo tako da za sada možemo reći da su isti zakoni fizike vrijedili od nastanka svemira do sada i da se ukupna energija nije promijenila.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: garlic - 13.12.2014. u 18:09:50 sati
Trebalo bi se uzeti u obzir psihijatrijski profil ljudi koji idu. I ne slati ljude koji moraju stalno pričat s nekim, nego one koji vole biti sami.

Kak si me tu našao. Mogu raditi manevru ili biti pomoćnik strojovođe na putničkom vlaku..cca..12 sati i ne progovoriti ništa. I onda odem kući...tamo nema nikoga i opet šutim. Svi moji razgovori odvijaju se u mojoj glavi....ali ne pričam sam sa sobom nego razmišljam. Obično i nešto smislim  :mrgreen:

Ako trebaju takvog evo javljam se...imam prvu zdravstvenu grupu paaa... odma mogu na lansiranje ili ne? Molim link za prijavu.. :D
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 13.12.2014. u 22:36:23 sati
Evo baš gledam Hobita na televiziji. I lijepo je povući paralelu s našom raspravom.
Prirodno, ja sam tu Gandalf. Oličenje Dobrog, progresivan, otvoren novim avanturama i spoznajama. Nema tu jednostavno ničeg negativnog.
Human bi bio Saruman. Još je uvijek dobar ali brate taj reakcionizam će ga odvući na tamnu stranu. Te ne može ovo, te ne može ono, te zašto bi išli tamo, te zašto vamo. Uvijek se opire novim putovanjima. Dok on rogobori Gandalf iza leđa telepatski bari zgodnu vilenjakinju. Zato sam i postavio sebe za Gandalfa.
Ruka bi bio kralj patuljaka. Samo hrana, piće i zlato na pameti. U zadnje vrijeme i gljive i tablete ali onaj čarobnjak kojem zečeki vuku kolica mi nije sjeo pa je patuljački kralj bolji izbor.
Arkturus bi bio nešto kao vilenjački kralj. Isto polu-akcija-polu-reakcija, tu i tamo nešto dobro napravi ali sve je to nja-nja, zanovjet-zanovjet. Ima ta neka drevna znanja koja nitko drugi nema.
Accuphase mi se povukao iz rasprave pa ga ne mogu nigdje staviti.
Duje je očiti hobbit. Uđe usred troloriranja i naivno se krene upuštati u ozbiljne znanstvene rasprave.

I na kraju, razlog zašto je uopće tema krenula - zašto je uopće knjiga napisana, zašto je film snimljen, svo zlo ovog svijeta, Saruman, iliti Dag.

Ja sam Jean-Luck Pickard, Vaš vodič kroz paralele Hobbita.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Accuphase - 13.12.2014. u 22:42:39 sati
Da se povučem ???
Bre čika Todore šta ti pada na pamet, tu sam posmatram iz prikrajka & čekam da pošto se smire strasti nastupim...

Please hoću i ja "ulogu u filmu", but gledaj da dobro odabereš, nikako ne neku sitnu & marginalnu.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Arkturus - 13.12.2014. u 23:46:12 sati
Accu se povukao ko onaj čarobnjak kojeg vuku zečeki. Relativističkom brzinom. :mrgreen:

(http://yoursmiles.org/hsmile/lordoftherings/h14046.gif) (http://yoursmiles.org/h-lordoftherings.php?page=4)


Ali ja sam zapanjen. Nakon one moje poznate slike dogurao sam do vilenjaka. :218:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 14.12.2014. u 00:08:10 sati
Ako se smijem ubaciti ovdje.
Izotropnost svemira nije samo jedna radna pretpostavka. To je fundamentalnija stvar i povezana je sa najbitnijim stvarima u fizici. A ona proizlazi iz matematičkog teorema (tzv. Noether teorema).
Naime, pokaže se (matematički) da u sustavu kojem vrijedi izotropnost vrijedi i zakon očuvanja angularnog momenta.
Slično u sustavu u kojem vrijedi homogenost vrijedi i zakon očuvanja količine gibanja, a za sustav invarijantan na vremenske translacije vrijedi zakon očuvanja energije.
Dakle, zakoni očuvanja (najvažniji zakoni u fizici) su povezani sa izotropnosti, homogenosti i nepromjenjivosti zakona fizike u vremenu.  :286:

Što znači homogenost? To znači da ja ishodište za svoj referentni sustav mogu postaviti u bilo koju točku u prostoru i očekivati da ćevrijediti isti fizikalni zakoni. Dakle, isti fizikalni zakoni će vrijediti ovdje i negdje u Andromedi ili još dalje.
Što znači izotropnost? To znači da jednom kada sam odabrao ishodište svog koordinatnog sustava svoja tri vektora baze (i,j,k u 3D euklidskom prostoru) mogu usmjeriti kako god želim (naravno, uz uvjet da budu okomiti) i dalje pretpostavljati da se sa zakonima fizike neće ništa dogoditi. To znači da će isti zakoni fizike vrijediti ako idem prema Andromedi, ili u sasvim drugom smijeru.
Što znači invarijantnos na vremenske translacije? To znači da ja mogu u bilo kojem trenutku reći: e neka je ovo početni trenutak mjerenja (t = 0) bez da se mislim hoće li se zakoni fizike promijeniti. Eksperimenti (još) nisu opovrgnili ovo tako da za sada možemo reći da su isti zakoni fizike vrijedili od nastanka svemira do sada i da se ukupna energija nije promijenila.

Ne smiješ se ubaciti!
Tj, smiješ ali uzalud ti je. Spominješ tu nekakvu matematiku, eksperimente, bla bla, trice i kučine koje nemaju snagu u srazu s abrakadabra-puf metodom spominjanom ovdje!
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: duje - 14.12.2014. u 03:48:23 sati
@Human
hahahaha priznajem... zabadava meni studiranje fizike. Ovo je ipak nešto jače  :zubo:
@Todor
Bar san dobija naslovnu ulogu  :hopla:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 14.12.2014. u 08:30:25 sati
Evo baš gledam Hobita na televiziji. I lijepo je povući paralelu s našom raspravom.
Prirodno, ja sam tu Gandalf. Oličenje Dobrog, progresivan, otvoren novim avanturama i spoznajama. Nema tu jednostavno ničeg negativnog.
Human bi bio Saruman. Još je uvijek dobar ali brate taj reakcionizam će ga odvući na tamnu stranu. Te ne može ovo, te ne može ono, te zašto bi išli tamo, te zašto vamo. Uvijek se opire novim putovanjima. Dok on rogobori Gandalf iza leđa telepatski bari zgodnu vilenjakinju. Zato sam i postavio sebe za Gandalfa.
Ruka bi bio kralj patuljaka. Samo hrana, piće i zlato na pameti. U zadnje vrijeme i gljive i tablete ali onaj čarobnjak kojem zečeki vuku kolica mi nije sjeo pa je patuljački kralj bolji izbor.
Arkturus bi bio nešto kao vilenjački kralj. Isto polu-akcija-polu-reakcija, tu i tamo nešto dobro napravi ali sve je to nja-nja, zanovjet-zanovjet. Ima ta neka drevna znanja koja nitko drugi nema.
Accuphase mi se povukao iz rasprave pa ga ne mogu nigdje staviti.
Duje je očiti hobbit. Uđe usred troloriranja i naivno se krene upuštati u ozbiljne znanstvene rasprave.

I na kraju, razlog zašto je uopće tema krenula - zašto je uopće knjiga napisana, zašto je film snimljen, svo zlo ovog svijeta, Saruman, iliti Dag.

Ja sam Jean-Luck Pickard, Vaš vodič kroz paralele Hobbita.

Još jedan dokaz da je sjena brža od svjetlosti.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 09:21:36 sati
Vidi se da je Todor bolestan. I Human i Dag su Saruman. Ja sam si super  :204:
Tko za tko bi bio tko da je neki drugi film išao. Npr. Planeta majmuna ili Brokeback mountain?
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 09:22:47 sati
Ma uvijek sam sumnjao da Saruman ima neki poremećaj ličnosti.
 :112:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 09:34:35 sati
Dakle, isti fizikalni zakoni će vrijediti ovdje i negdje u Andromedi ili još dalje.

Jel nije bila neka ekipa prije godinu-dvije tri koja je iz dva mjerenja izmjerila nešto što baca sjenu na ovu tvrdnju? Ne možemo eksperimantalno potvrditi ali nešto su mjerili. Što ako se to pokaže točno? Što ćemo onda? Što? :?
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 14.12.2014. u 10:01:51 sati
Jel nije bila neka ekipa prije godinu-dvije tri koja je iz dva mjerenja izmjerila nešto što baca sjenu na ovu tvrdnju? Ne možemo eksperimantalno potvrditi ali nešto su mjerili. Što ako se to pokaže točno? Što ćemo onda? Što? :?
Da je to stvarno bilo onda bi to odjeknulo kao oni neutrini što su (kao) brži od brzine svjetlosti. Za njih se na kraju pokazalo da je greška u mjerenju bila.

No kad bi se pokazalo da ne vrijede isti fizikalni zakoni negdje drugdje, to bi bila revolucija. Za sad to još nije tako. Za sad, koiko znamo, vrijede jednaki fizikalni zakoni svuda.

A ako se potvrdi da negdje drugdje vrijede drukčiji fizikalni zakoni, onda umjesto da znanost zabije glavu u pijesak (kao što to rade neke druge interesne skupine) revidirat će postojeće postulate i prilagoditi ih novim činjenicama.

To naravno nije loše. Puno je gore zabiti glavu u pijesak. Ali moramo jednu stvar imati na umu. Ne smije se znanost "okretati" kako se kome sprdne, jer onda nemamo granice u izmišljanjima. Ako bi to bilo tako, onda netko može reći da postoje i mali leteći medvjedići, a znanost bi morala "prilagođavati" postulate tome. I u takvom sustavu, tko bi bio taj koji bi nekome tko izmišlja smio reći da izmišlja?
Ovako, u ovakvom načinu, smije se nekome tko sere i izmišlja reći da on sere i izmišlja.

Uzmi samo analogiju s astrologijom. Nju najviše "vole" ovdje na astro forumu. Isto pitanje bi se moglo postaviti u vezi nje. "Čuo sam da neka istraživanja pokazuju da je točna, a da astronomi u stvari nisu u pravu! I što ako se potvrdi da je astrologija točna, što ćemo onda? Što? Što?"
Tko će se tad ispričavati baniranim astrolozima?
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 14.12.2014. u 10:07:02 sati
Vidi se da je Todor bolestan. I Human i Dag su Saruman. Ja sam si super  :204:
Tko za tko bi bio tko da je neki drugi film išao. Npr. Planeta majmuna ili Brokeback mountain?

:218:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 14.12.2014. u 10:13:04 sati
...
Uzmi samo analogiju s astrologijom. Nju najviše "vole" ovdje na astro forumu. Isto pitanje bi se moglo postaviti u vezi nje. "Čuo sam da neka istraživanja pokazuju da je točna, a da astronomi u stvari nisu u pravu! I što ako se potvrdi da je astrologija točna, što ćemo onda? Što? Što?"
Tko će se tad ispričavati baniranim astrolozima?
Evo na primjer ja sam strijelac i to mi nitko i nikakva znanost ne može osporiti.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 10:19:24 sati
Uzmi samo analogiju s astrologijom. Nju najviše "vole" ovdje na astro forumu. Isto pitanje bi se moglo postaviti u vezi nje. "Čuo sam da neka istraživanja pokazuju da je točna, a da astronomi u stvari nisu u pravu! I što ako se potvrdi da je astrologija točna, što ćemo onda? Što? Što?"
Tko će se tad ispričavati baniranim astrolozima?

Još uvjek se radi na tome i oko toga su suzdržani dok se ne potvrdi ili ne opovrgne a ako sam upućen dobro to se još nije desilo.
Komparacija ti je uvredljiva.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 10:21:06 sati
Evo na primjer ja sam strijelac i to mi nitko i nikakva znanost ne može osporiti.

Ne, Ti si Saruman. Mogli bi ti i Human gostovati u Kviskoteci. Fali vam još osoba c koja je isto Saruman.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 14.12.2014. u 10:24:05 sati
Još uvjek se radi na tome i oko toga su suzdržani dok se ne potvrdi ili ne opovrgne a ako sam upućen dobro to se još nije desilo.
Komparacija ti je uvredljiva.
Komparacija sama po sebi nije uvredljiva.
Uvredljivo je nešto tvrditi bez da se da ikakav argument za to i pri tome očekivati da to drugi prihvate.
Upravo to rade astrolozi.
I upravo to rade oni koji tvrde ne vrijede svud isti fizikalni zakoni.

E TO je uvredljivo, a ne analogija.


Edit:
I uvredljivo je iz posta koji je cjelina i govori o jednom (dakle u postu se ne piše o više stvari) izvući jednu rečenicu i na nju odgovarati. Jedna rečenica izvučena iz cjeline je izvlačenje iz konteksta.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 14.12.2014. u 10:25:51 sati
Kažeš da statistika nije argument?
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Danijel - 14.12.2014. u 10:25:59 sati
...
E TO je uvredljivo, a ne analogija.

Tak je, ipak je ovo digitalija gdje se sad družimo. :287:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 14.12.2014. u 10:27:49 sati
Tak je, ipak je ovo digitalija gdje se sad družimo. :287:
;)
Trebat ćemo A/D konverter. ;)
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 14.12.2014. u 11:12:02 sati
Znao sam da sam nešto zeznuo. To je zato jer nisam baš fan tog Gospodar prstenova. Dag je Sauron. Ili koji je već onaj zločesti. Svi su mi se pomiješali.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 14.12.2014. u 11:18:58 sati
Naime, pokaže se (matematički) da u sustavu kojem vrijedi izotropnost vrijedi i zakon očuvanja angularnog momenta.
Slično u sustavu u kojem vrijedi homogenost vrijedi i zakon očuvanja količine gibanja, a za sustav invarijantan na vremenske translacije vrijedi zakon očuvanja energije.
Dakle, zakoni očuvanja (najvažniji zakoni u fizici) su povezani sa izotropnosti, homogenosti i nepromjenjivosti zakona fizike u vremenu.  :286:

Duje, meni se iz ovog upravo čini da su izotropnost i homogenost radne pretpostavke iz kojih onda izlaze zakoni o očuvanjima. Ili sam opet nešto propustio? Star sam, bolestan, nisam više kao što sam bio  :zubo:
Uz to, kad si se već ubacio u raspravu, zanimalo bi me ozbiljno mišljenje o dvije stavke:
1. specijalni slučajevi narušavanja zakona o očuvanju količine energije, kao kvantne fluktuacije - gdje se navodi da se zakon o očuvanju količine energije treba promatrati u određenom vremenskom periodu - zar to ne vodi rušenju osnovnih zakona fizike? Što nas sprečava da taj vremenski interval produljimo u beskonačnost i time srušimo očuvanje energije?
2. zar problemi u rotaciji i veličini galaksija (rješavaju se tamnom materijom) te problemi s ubrzavanjem širenja (tamna energija) isto tako ne utječu na zakone o očuvanju momenta (ili količine gibanja)?
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 11:30:02 sati
Komparacija sama po sebi nije uvredljiva.
Uvredljivo je nešto tvrditi bez da se da ikakav argument za to i pri tome očekivati da to drugi prihvate.
Upravo to rade astrolozi.
I upravo to rade oni koji tvrde ne vrijede svud isti fizikalni zakoni.

E TO je uvredljivo, a ne analogija.


Edit:
I uvredljivo je iz posta koji je cjelina i govori o jednom (dakle u postu se ne piše o više stvari) izvući jednu rečenicu i na nju odgovarati. Jedna rečenica izvučena iz cjeline je izvlačenje iz konteksta.

Da te ne uvrijedim opet sa izvlačenjem iz konteksta  :286:

Lijepo pričamo ko ljudi o bitnome i onda osjetiš potrebu uključiti astrologe, ja imam dojam da su ti oni nešto opako napravili. Jel ti gatara krivo nešto rekla, prolila vrući soc od kave po tebi ili tako što? Kakve veze imaju astrolozi sa psihologijom svemirskih putovanja da moraju biti i tu uključeni?
Tko tvrdi da ne vrijede svugdje isti fizikalni zakoni?
 [31*
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 11:31:25 sati
Znao sam da sam nešto zeznuo. To je zato jer nisam baš fan tog Gospodar prstenova. Dag je Sauron. Ili koji je već onaj zločesti. Svi su mi se pomiješali.

Pa što si gledao jučer? Gospodara prstenova ili Hobita? Morat ćeš na kavu sa Beornom da ti objasni likove  :286:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 14.12.2014. u 11:39:17 sati
Pa što si gledao jučer? Gospodara prstenova ili Hobita? Morat ćeš na kavu sa Beornom da ti objasni likove  :286:

Nije to isto?
Ja sam se sad potpuno izgubio. Pa svi likovi su isti?
A gledao sam i Beorna neki dan  :76:

Opet me bacate na stranputice.
Poanta je da je Dag onaj zločesti koji kasnije ima ono oko na vrhu brda i sve one legije zlih vojnika. Zbog čega je to sve i krenulo.

Sad sam bolestan, mogao bih opet pogledati ona prva tri filma. Bum zaspao sedamdeset i tri puta ali to je ok kad si na bolovanju.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 11:43:14 sati
Danas je nedelja, sutra si na bolovanju. Danas mir i dobro, plodovi zemlje pa nedjeljom u 2. Puno čaja, limuna i juhica.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: duje - 14.12.2014. u 12:19:43 sati
Duje, meni se iz ovog upravo čini da su izotropnost i homogenost radne pretpostavke iz kojih onda izlaze zakoni o očuvanjima. Ili sam opet nešto propustio? Star sam, bolestan, nisam više kao što sam bio  :zubo:
Uz to, kad si se već ubacio u raspravu, zanimalo bi me ozbiljno mišljenje o dvije stavke:
1. specijalni slučajevi narušavanja zakona o očuvanju količine energije, kao kvantne fluktuacije - gdje se navodi da se zakon o očuvanju količine energije treba promatrati u određenom vremenskom periodu - zar to ne vodi rušenju osnovnih zakona fizike? Što nas sprečava da taj vremenski interval produljimo u beskonačnost i time srušimo očuvanje energije?
2. zar problemi u rotaciji i veličini galaksija (rješavaju se tamnom materijom) te problemi s ubrzavanjem širenja (tamna energija) isto tako ne utječu na zakone o očuvanju momenta (ili količine gibanja)?

Nisu homogenost i izotropnost svemira pretpostavke nego ona izlaze iz matematike kada se radi nešto što se naziva Lagrangijanom sustava. Rade se transformacije (vremenske translacije, prostorne translacije i prostorne rotacije i druge stvari, al dobro) i pokaže se da je Lagrangijan sustava (nije bitno sada točno što je to - jedna jako bitna stvar u fizici  :zubo:) invarijantan na te transformacije. Nakon toga nastupa Noether teorem koji (ugrubo) tvrdi da svakoj transformaciji za koju je Lagrangijan sustava invarijantan postoji fizikalna veličina koja je očuvana.
Dakle, imate sustav koji opišete Lagrangijanom (kasnije Hamiltonijanom koji je onda ukupna energija sustava i direktna poveznica sa kvantnom mehanikom) i radite transformacije koordinata (vremenskih i prostornih). Ako matematika pokaže da je Lagrangijan invarijantan na neku (ili sve) od tih vaših transformacija onda znate da je sustav izotropan, homogen... I znate što je očuvano. Naravno, ima (puno) situacija kada će fizičar reći: pretpostavimo da je sustav homogen i izotropan da matematika bude lakša bez težeg fizikalnog prekršaja, ali dobro...

1. Ne vrijede zakoni očuvanja za svaki sustav. Ali za svemir kao cijelinu vrijede (ne smijem reći 100% jer to nije fizikalan pristup). Kako je nas jedan profesor baš prošli semestar upoznao s tim- ukupna energija svemira je jednaka NULI.
2. Opet, dok netko ne pokaže da nije tako (imam ja još dvije godine faksa da to možda otkrijem učeći :zubo: ) za svemir kao cjelinu zakoni očuvanja vrijede.

Slična stvar je sa entropijom. Mora li entropija uvijek rasti u sustavu (ok ovdje svjesno zanemarujem statističku prirodu entropije)? Naravno da ne mora!
Uzmite kristalizaciju srebra primejrice iz otopine. U ovom procesu entropija se tog sustava smanjuje! Znači li to da ne vrijedi ona poznata: entropija uvijek raste?
Ne! Jer, unatoč tome što se entropija tog (pod)sustava smanjila, entropija cijelog svemira se povečala.  :286:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 14.12.2014. u 13:32:46 sati
Da te ne uvrijedim opet sa izvlačenjem iz konteksta  :286:

Lijepo pričamo ko ljudi o bitnome i onda osjetiš potrebu uključiti astrologe, ja imam dojam da su ti oni nešto opako napravili. Jel ti gatara krivo nešto rekla, prolila vrući soc od kave po tebi ili tako što? Kakve veze imaju astrolozi sa psihologijom svemirskih putovanja da moraju biti i tu uključeni?
Tko tvrdi da ne vrijede svugdje isti fizikalni zakoni?
 [31*
Ma nemam ja ništa protiv astrologa. Nego čujem da su ovdje neki dobili ban. (A nisam ih JA banao) Zato sam uzeo to kao analogiju.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Human - 14.12.2014. u 13:36:02 sati
...
Tko tvrdi da ne vrijede svugdje isti fizikalni zakoni?
 [31*
E da, zaboravih ovo..
Pa ti si spomenuo neku ekipu koja je to opovrgnula, ali još radi na tome. Nešto tako.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 14.12.2014. u 16:23:11 sati
E da, zaboravih ovo..
Pa ti si spomenuo neku ekipu koja je to opovrgnula, ali još radi na tome. Nešto tako.
Spomenuo sam ekipu koja je objavila dva rada na temelju mjerenja i što su dobili. Ništa nitko nije tvrdio.
To su neki znanstvenici, mislim da nisu astrolozi  :zubo:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 16.12.2014. u 17:53:25 sati
1. Ne vrijede zakoni očuvanja za svaki sustav. Ali za svemir kao cijelinu vrijede (ne smijem reći 100% jer to nije fizikalan pristup). Kako je nas jedan profesor baš prošli semestar upoznao s tim- ukupna energija svemira je jednaka NULI.
2. Opet, dok netko ne pokaže da nije tako (imam ja još dvije godine faksa da to možda otkrijem učeći :zubo: ) za svemir kao cjelinu zakoni očuvanja vrijede.

Bojim se ja da zakoni o očuvanju neće dugo trajati.
Pogledaj samo ubrzanje širenja svemira. Po meni, samo ako širenje ne ubrzava možemo govoriti o ukupnoj energiji svemira jednakoj nuli. Ukoliko dolazi do usporavanja (i kontrakcije) ili akceleracije (ovo je prema opažanjima) onda tu nešto ne štima. Naravno, uvijek možemo izmisliti "negativnu energiju" (ovdje Human veselo skače i plješće rukama  :zubo:) ali meni se tu čini prije da nešto dublje ne štima. Ja bih radije drugu teoriju. S tahionima. I ogromnim brzinama. I svemirskim brodovima koji skaču iz galaksije u galaksiju bez vremenske dilatacije. I krafne. Puno krafni.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: duje - 16.12.2014. u 18:59:10 sati
Dakle, kroz svoje studiranje fizike naučih neke stvari od profesora koji stvarno znaju puno, a koje se ne nađu kao dio nekog članka.
Jedna od stvari je ta da fizičari JAKO nerado mijenjaju teoriju s kojom znaju baratati. JAKO nerado  :zubo:

Dajem za primjer matematiku koju koristimo u fizici. Odgovorite sebi: Jeste li ikada vi u prirodi vidjeli materijalnu točku? Ja ne znam ni jednog znanstvenika koji je vidio. Mateijalna točka je pojam koji je postuliran. Zašto bi fizičari postulirali nešto što ne postoji? Pa zato što onda znaju računati. Bez postuliranja točke ne postoji integralni račun u fizici. Možete li zamisliti fiziku bez integrala? Zašto onda ne prijeđemo jednostavno na sume i odbacimo pojam koji ustvari i ne postoji? Pa zato što se fizičari ne žele samo tako odreći nečega što im olakšava račun - jednostavno nije vrijedno (za sada)   :mrgreen:

Pogledaj samo ubrzanje širenja svemira. Po meni, samo ako širenje ne ubrzava možemo govoriti o ukupnoj energiji svemira jednakoj nuli.

Svemir se ubrzano širio na svome početku i tada su vrijedili isti zakoni fizike i važili su (koliko znamo) zakoni očuvanja.
Dakle, zakoni očuvanja (opet, koliko znamo) su fundamentalni u prirodi i po njima se sve odvija.
Ne znam zašto zakoni očuvanja nebi vrijedili za slučaj svemira koji se ubrzano (ili usporeno) širi?

Naravno, uvijek možemo izmisliti "negativnu energiju" (ovdje Human veselo skače i plješće rukama  :zubo:) ali meni se tu čini prije da nešto dublje ne štima.

Ne moramo izmišljati negativnu energiju. Gravitacijska potencijalna energija svih planeta u Sunčevom sustavu je negativna. Ustvari, energije vezanja su negativne. Kada zbrojite kinetičke energije i potencijalne energije svih objekata (odnosno parova objekata) onda dobijete da je ukupna energija svemira 0. (Nisam ovo sam radio - tim se očito netko bavio)

Svakako, kada zakoni očuvanja nebi vrijedili onda bi fizičari sjeli za stol i najprije kolektivno počeli plakat, a onda bi pokušali smislit što dalje, jer bez tih zakona... Doslovno bi pipali u mraku.

I krafne. Puno krafni.

S ovim se slažem!  :zubo:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 16.12.2014. u 23:18:38 sati
 duje :sesir:


Pri eventualnom pipkanju u mraku pametno je ostati sjediti. Pogotovo ako su blizu Dag i Garlic
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: Todor - 17.12.2014. u 10:15:28 sati
Ne znam zašto zakoni očuvanja nebi vrijedili za slučaj svemira koji se ubrzano (ili usporeno) širi?

Zar ti se ne čini da je svemir koji akcelerira širenje perpetuum mobile?

Ne moramo izmišljati negativnu energiju. Gravitacijska potencijalna energija svih planeta u Sunčevom sustavu je negativna. Ustvari, energije vezanja su negativne. Kada zbrojite kinetičke energije i potencijalne energije svih objekata (odnosno parova objekata) onda dobijete da je ukupna energija svemira 0. (Nisam ovo sam radio - tim se očito netko bavio)

Tamna energija nije negativna po predznaku. A treba nam da bi objasnili neke stvari. Meni se to čini kao izvlačenje iz blata povlačenjem samog sebe za kosu. Ali to sam samo ja  :76:
Kvantne fluktuacije su stvaranje novih virtualnih čestica i brzo anihiliranje. Nastale fluktuacije u zakonu o očuvanju energije ne objašnjavaju se time što je ukupna energija u svemiru ostala ista (jer bi to značilo brzo nestajanje neke čestice i ponovno pojavljivanje iste te čestice drugdje u svemiru) nego je formulacija da se zakon o očuvanju količine energije moraju promatrati kroz vremenski interval. Barem koliko sam ja čitao?
To znači da stvaranje takvih čestica stvarno predstavlja narušavanje zakona o očuvanju energije ali samo na vrlo kratkim intervalima. Meni se to čini kao početak kraja  :263:
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: garlic - 17.12.2014. u 12:40:40 sati
duje :sesir:


Pri eventualnom pipkanju u mraku pametno je ostati sjediti. Pogotovo ako su blizu Dag i Garlic


Kakva spačka! Pa dao sam Dagu dva lagera za neko centriranje. Lageri su bili novi. Došao do mene i to uzeo...to je tih 5 minuta susreta. Bio sam zadovoljan da se ti lageri negdje mogu korisno upotrijebiti. Imam ih još podosta za podijeliti.


Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: ruka - 18.12.2014. u 09:00:34 sati
Koji lijep muškarac!   :mrgreen:

Vidli smo se jednom...na 5 minuta   :mrgreen:


Neznam ja kakvi su to lageri. Vas dva ste za put do Andromede.
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: dag - 18.12.2014. u 11:33:44 sati
Garlic, pusti ih neka se vesele, ne uzbudjuj se previse. Eventualno se mozes pretvarati da si ljutn to ce decke jako razgaliti!
Naslov: Odg: Psihologija dugih svemirskih putovanja
Autor: duje - 30.12.2014. u 13:08:23 sati
Zar ti se ne čini da je svemir koji akcelerira širenje perpetuum mobile?

Tamna energija nije negativna po predznaku. A treba nam da bi objasnili neke stvari. Meni se to čini kao izvlačenje iz blata povlačenjem samog sebe za kosu. Ali to sam samo ja  :76:
Kvantne fluktuacije su stvaranje novih virtualnih čestica i brzo anihiliranje. Nastale fluktuacije u zakonu o očuvanju energije ne objašnjavaju se time što je ukupna energija u svemiru ostala ista (jer bi to značilo brzo nestajanje neke čestice i ponovno pojavljivanje iste te čestice drugdje u svemiru) nego je formulacija da se zakon o očuvanju količine energije moraju promatrati kroz vremenski interval. Barem koliko sam ja čitao?
To znači da stvaranje takvih čestica stvarno predstavlja narušavanje zakona o očuvanju energije ali samo na vrlo kratkim intervalima. Meni se to čini kao početak kraja  :263:

Pozz ljudi - sorry na kasnom odgovoru, ali imao sam obaveza, pa sam se razbolio i eto...
Perpetuum mobile? Ne znam zašto bi bio perpetuum mobile?
Ahh... kvantne fluktuacije i brzo stvaranje i anihiliranje čestica... Nitko ne kaže da je u svemiru sve savršeno i okruglo  :zubo:
Pa što ima veze da se tu i tamo stvori i nestane čestica? To ne znači da ukupna energija svemira nije ostala ista. Možda sam i u krivu, jednom ću biti sigurniji u ovo  :286:
Svakako, ako je energija svemira jednaka 0 ... onda je de facto svemir jedno veliko - ništa. Onda je i moga nastati iz ničega. Zanimljive stvari, svakako.

Svakako, treba se ponekad izvlačiti iz blata... Trenutno jednostavno nemamo druge načine... Pričamo o kvarkovima, leptonima i svemu ostalom... A tko ih je vidio uopće? Što je to naboj? Postoji li to u svemiru... Nekakav "naboj". Bacit ću na šalu: maže'l se to na kruv?  :zubo:
Sve te čestice mogu biti i ništa drugo nego kvantna pobuđenja polja (o kojima ja, da napomenem, pojma neman).
Previše pitanja i premalo odgovora. Problem je što nemamo mjerne instrumente koji mogu direktno promatrati stvari pa mi promatramo samo posljedice njihovog
postojanja.