Mislim da je stvar u nečem drugom. Ne bi to išlo s nanotehnologijom, kao smanjit ćemo sondu pa ćemo ju lako gurnuti s 20% c. Nije problem (ili neće biti problem) napraviti nano čip s gomilom funkcija i svega što treba za podatke i obradu. Problem je slanja signala. Za to treba golemo napajanje i trebat će i za 100 i za 200 godina ma kako se usvršili prijemni sustavi. Sonda i nakon 20 godina mora imati energije da pošalje dovoljno jak signal sa 4 s.g. udaljenosti. A mora i mjeriti na putu barem ono osnovno radi održavanja pravog kursa. Veliko napajanje ne može stati u koji mikrogram tvari. RTG sam po sebi ima masu (teški elementi), pa uzalud su znanstveni instrumenti minijaturizirani, ako logistika nije.
A ako misliš sondu uključiti na panele samo kod Proxime onda moraš vraški dobro nišaniti da bude dovoljno blizu male zvjezdice, a i paneli moraju biti veliki. No to ionako ne dolazi u obzir jer sonda na 20 godina putovanja mora imati neprekidno neko napajanje pa je jedino RTG nešto pouzdano.
Meni sve liči na novi 'Venera – plan' rusa. Primat ćemo podatke iz sve veće daljine, pa ćemo na kraju doći do cilja. Samo bi ovakvo pokušavanje sad trajalo desetljećima i stoljećima.
Pa onda je i pitanje međuzvjezdanog prostora i gravitacijskih anomalija, jer sonda mora proći vrlo precizno, a ne na 0,00016 s.g. (10a.j.) od Proxime. O međuzvjezdanom prostoru ne znamo ništa i nemamo baš nikakvog iskustva.
Sve mi se čini da bi najprihvatljivije bilo da se sonda uključi nakon 20 godina, da se pokuša orijentirati, da se izbelji, napravi selfi i zbogom. Za to bi možda bilo dosta energije. Istina, to je potpuno beskorisno, al nema veze. Beskorisnost nam postaje sve više prijatelj.
Međutim postoji i poteškoća zaštite, gdje se složeni sklop koji mora funkcionirati, sudara s česticama brzinom od 60000 km/s.
Bojim se da za rješavanje svih ovih problemčića neće biti dovoljno ni par milijardi zelembaća.
Volio bih da sam u krivu, al me strah da nisam.
Vidimo se na novom AstroForumu! 
