Po ovom bi se pitanju složio sa Saganom kada kaže da je ugljik-šovinist.
Naime svi ti navedeni elementi i spojevi imaju zgodna kemijska svojstva od kojih je silicij najsličniji ugljiku, no imaju i teška ograničenja.
Dušikova skupina elemenata ima tri slobodne orbitale koje se mogu preklopiti u čvrstu trostruku vezu (najčvršća veza poznata) već na dvije molekule i ne teži stvaranju lanaca i složenih molekula.
Fosfor je tu nešto slobodniji jer veličina atoma onemogućava preklapanje sve tri orbitale pa nađemo tetraedarske molekule i duge lance, ali ne prstenaste strukture ili složenost strukture kao kod ugljika. Fosfin kao plin baš i ne podlježe strukturama ugljikovodika i ne čini nezasičene veze. Ista problematika je desno od ugljikove skupine. Tamo je pak još lakše raditi manje stabilne molekule a halkogenvodici su plinovi ili tekućine.
Silicij ima svojstva najbliža ugljiku po potencijalu i strukturi, samo što je nešto veći. Silani kao analozi ugljikovodicima nisu stabilni i porastom molekulske mase ili prisutnošću stranih tvari raspadaju se na niže članove niza. Tako se Si2H6 spontano zapali na zraku. Si-Si veza je prilično nestabilna. Silicij tvori najstabilniju vezu s kisikom i poznajemo je na Zemlji kao SiO2. Svi drerivati raznih silikatnih kiselina kondenizraju se na kraju u SiO2. Također nema raznovrsnosti svojstva silicijevih analoga ugljikovima kao što je to kod ugljika (krutine, tekućine plinovi padanjema niza -CH2, otapla....) Inače je broj varijacija na složenost strukture molekula, analozi ugljikovodicima (silani) i ketonima (silikoni) nejčešći razlog ideje "silicijeva života". No najbliže što je "silicijevom životu" jest robotika... Inače je silicij kralj anorganskog svijeta baš kao ugljik organskog.
Amonijak jest jako dobro otapalo no i lako isparljivo pa ima puno manji temperaturni raspon za iskoristivost nego voda. Također ima bitno lošija svojstva kao otapalo u odnosu na vodu i sam se topi u vodi pa gdje god ima mogućnosti i za jedno i za drugo otapalo, bit će favorizirana voda. Također potrebno je više energije uložiti u stvaranje amonijaka nego vode. Oba potječu od jako stabilnih molekula.
Razmatranje života na temeljima drugih elemenata je teorijski zanimljivo, ali praktično teško ostvarivo. No na drugim planetima u drugim uvjetima možda je i moguće da je neki drugi element iznjedrio život. No ako postoji, taj je život onda jako osjetljiv i puno većih ograničenja nego onaj na Zemlji.
