Evo ja sam se ovdje preselio
Ono što je najteže postići jest sabranost ili svjesnost misli. Fluktuacija misli ili "unutrašnji razgovor" je toliko snažan da se pažnja može održati svega nekoliko desetaka sekundi. Postoje različite metode, ali valja naglasiti da one nasilne nemaju efekta. Najme, ne možete se prisilit da ne mislite ili da strogo mislite na jednu stvar. Prirodnije je biti svjestan bijega pažnje, promatrati ga i zatim se nježno vratiti nazad. A i to je vrlo teško.
Metoda koja meni najviše odgovara jest praćenje zvukova. Jednostavno registriram sve zvukove, bez ikakve analize i daljnjih razmišljanja. To mi dosta smiruje misli, a i otvara bogat uvid u svijet slušnih mogućnosti. Također smanjuje površnost.
Naravno to je samo jedna od metoda i ne mora svakom odgovarati.
Meditativno stanje nije nešto što očekujem; pola sata ću se koncentrirati, a onda meditirati. Očekivanja ubijaju meditaciju. Nemam cilja, ili cilj je već postignut kada sam u stanju opuštanja. Ostalo dolazi samo po sebi.
Stanje jasnoće, unutrašnjeg uvida ili osmjeha u sebi nije lako postići. Meni to vrlo rijetko polazi za rukom. Ali nema veze. Uspjeh je dnevno provesti, makar i 20 min u kakvoj takvoj sabranosti.
O položaju tijela:
Puno je toga napisano u literaturi pa nema smisla ponavljati. Iz osobnog iskustva, kada ležim, ode ukrivo, odmah i zaspem. Sjedeći položaj je problematičan jer sablažnjavam ukućane, nemam miran kutak. Ali funkcionira dok hodam ili se vozim u tramvaju.
