Čička astro-večer je pokazala i dokazala kako dobro nebo nije nužan uvjet da bi se astroljupci dobro zabavili. Cijeli tjedan je prijeteći gomilao finu izmaglicu i visoke, tanke oblake, najveću zafrkancija za astronome; vedro je, a nije. Međutim dugo planirani dogovor se tek tako ne otkazuje i mi smo se skupili u Novom Čiču. Glavni razlog okupljanje bio je vidjeti snagu Achovog ponosa, 300mm Newton na dobson montaži, zvanog Tristač. To će vjerojatno kod nekog iskusnijeg izazvati podsmijeh, ali za nas laike koji nismo imali prilike pogledati kroz ništa veće od petnaestak centimetara to je događaj. Dakle, pojavio se blachole s frendom, Ach domaćin, Frank poboćni domaćin i moja malenkost. Nakon kurtoazne razmjene ČsLj i pivca odlučili smo da se ne mičemo iz Achovog dvorišta. Naime vlaga je bila tolika da je bilo besmisleno opremu tegliti do šumske čistine gdje je situacija vjerojatno još i gora. Nebo je bilo rupasto na kojem su negdje se nazirale zvijezde 4-5 veličine, a negdje samo bijele plahte visoke naoblake. Inače žuti Jupiter bio je crven poput Marsa, a crveni Antares se praktično nije vidio. Nije bilo zviježđa Strijelca, niti mnogih drugih. Ali sve to nas nije nimalo obeshrabrilo. Treba vidjeti što oprema može u teškim uvjetima. Na muci se poznaju junaci. Opremu smo prostrli na terasu ovim redom: Newton 300mm, 200mm, 114mm, MAK102mm,, te dva TS-ova dvogleda 25x100 i 10x60. Pao je plan da kompariramo skope na Jupiteru, reprezntativnim M13 i M57 i još pokojem pogodnom objektu.
Svi reflektori su dali izrazito kvalitetnu sliku Jupitera. Naravno, Tristač je prednjačio povećanjem i time bio predvodnik. Kada smo na njemu uočili sjenu satelita, tražili smo je na manjim i našli! Dakle na 4 palčanom maksutovu možete vidjeti sjenu jupiterovih satelita čak i pod relativno lošim uvjetima. Ach je uočio i pjegu. Na manjim skopima neki kažu da je vide, ja ne bih ruku u vatru stavio.
Ipak svu svoju nadmoć Tristač je pokazao na DSO. To je posebna priča. U sumrak je M13 djelovao veliko, blijedo s naznakom pokoje zvijezde. Kako se je mračilo zvijezde su se raskošno množile, pružajući zadivljujući prizor. Dubinska, plastična slika, dobro poznata s fotografija naših astrofotografa. Na naše čuđenje, Ach se ispričava zbog loše slike: „Eh, da vidite na PG-u kako to izgleda.“
Za komparaciju, u M13 se samo nazire pokoja zvijezda gledano kroz MAK. Slično je i s 114mm.
Ista situacija je i s drugim objektima. Zaključak: Zaboravite na DSO ispod 8 inča.
200mm zvanu ljupko Betsy na žalost nismo puno testirali, a treba je i kolimirati.
Montaže su posebna priča. John Dobson je dovijeka zadužio astronome-promatrače svojom praktičnom montažom. Tristač se s nevjerojatnom lakoćom pokreće laganim dodirom ruke. Naprosto klizi. Nema vibracija, nema protu utega, nema vijaka, ne spotičete se o nogare, izvanredan pristup okularu. Savršeno.
Njemačke montaže su problem. Ako niste voljni izdvojiti par tisuća kuna za stalak, trpite vibracije. Na 102mm i 114mm ponašanje je slično; 60x odlično,140x podnošljivo, 200x iritirajuće titra.
Kad već spominjem povećanje odvažili smo se potegnuti skopove dokle ide. Na Maku 102 260x je brljavo. Javlja se CA koji unosi barlow, a slika toliko titra da je upitno fokusiranje. Inače svjetlosno Jupiter sasvim zadovoljava! Na 114mm je isti slučaj, ali na nešto većem povećanju.
Odmah napominjem da TS25x100 nije dvogled. To su dva teleskopa. Zapanjujuće masivan uređaj ogromne veličine. Nažalost nije bio baš upotrebljiv s moje montaže, uz sav trud i muku. Mišljenja sam da definitivno mora ići na paralelogramsku montažu ako se žele izvući njegove mogućnosti, a definitivno su velike. Zato se TS10x60 gleda iz ruke. Idealan operativni dalekozor. Neku detaljniju recenziju teško je dati jer nemam iskustva s drugim komparativnim dvogledima. Sigurno je samo da ćete s njim pronaći sve što vam treba za brzu orijentaciju, a što je najvažnije, subjektivno, slika je velika, prostrana, oštra i mene osobno zadivi na čistom noćnom nebu više nego ijedan teleskop. Frank ga nije ispuštao iz ruke. Polegao se na terasu i uživao.
Epilog
Oko ponoći umorni od kraja tjedna i guste vlage sklapamo teleskope. Zadovoljni, sretni. Nova oprema, nova poznanstva, nova iskustva. Vozim se praznim ulicama u tišini noći i razmišljam. Kupnja teleskopa je kao kupnja motora. Naprosto ne možete odmah kupiti Hondu od 1000 kubika. Vozit ćete kao baba i razbiti se na prvom zavoju. Tako je i s optikom. Laici obično pitaju: „A koliko to povećava?“ Ako ne znate što gledati, ako ne poznajete zvijezde i zviježđa, đabe vam “koliko to povećava“. Ako ne znate procijeniti vremenske prilike, vidljivost, žrtvovati cijelu noć i biti neizmjerno strpljiv ništa vam ne znači ni moćni Tristač. Slika u teleskopu se stvara iskustvom. Polako, vremenom. I zato, ako ste pravi početnik kupite dalekozor i zvjezdanu kartu u ruke. Sve ostalo će vas razočarati.
Vidimo se na novom AstroForumu! 
