Ne znam koliko je od značaja za temu spomenuti da je fiziološki rastvor za poikilotermne životinje 0,65%, tako da bi ta vrednost bila "više" predačka, nego kod čoveka, i više bi odgovarala hipotetičkom salnitetu vode iz koje su drevni vodozemci osvojili kopno. Naravno, ako to sagledavamo prema toj pretpostavci. U telesnoj tečnosti se nalaze i druge soli, a fiziološki rastvor ukazuje koja koncentracija NaCl u vodi čini izotonični rastvor sa tel. tečnošću.
Takođe, interesantno je spomenuti da su svi recentni vodozemci slatkovodne životinje, i da ne postoje prave slanovodne vrste (mali broj vrsta se mogu naći u umereno brakičnim vodama).
Treba imati u vidu da problem osmoregulacije nije isti, kod životinja koje nastanjuju more i onih koje nastanjuju slatku vodu ili kopno. Marinske životinje (morske ribe, kao primer osmoregulatora; mnogi marinski beskičmenjaci su osmokonformisti) se mora rešiti viška soli (morske ribe imaju hipotoničnu krv u odnosu na konc. soli u morskoj vodi), dok slatkovodna životinja mora zadržati so u telu, jer je spoljašnja sredina hipotonična u odnosu na telesnu tečnost. Ovo važi i za kopnene životinje, uz dodatnu komplikaciju održanja vode u telu.
Pošto morske ribe imaju krv koja je hipotonična u odnosu na konc. soli u morskoj vodi, u literaturi (biološkoj) se to često uzima kao dokaz da su nekadašnji okeani bili manje slani, te da se salinitet okeana povećavao s vremenom, a da su se ribe prilagodile tome odgovarajućom osmoregulacijom... Sa druge strane, postoje predlozi da su drevni okeani bili i većeg saliniteta, kao u ovom tekstu iz Astrobiology mazine
http://www.astrobio.net/exclusive/223/salt-of-the-early-earthJesam li zakomplikovao?

Ima tu još dosta prostora za istraživanje, čini mi se...