Tema: Crno srce Australije

[Đeno]

Ka prvo da mi se niste usudili smijat. Jasno!

Jednom prilikom sam pratija bibisijev dokumentarac u kojem se vide još iz pionirskih dana istraživanja Australije, traženje vode u srcu  Australije.
Potreba vode radi pojenja stoke bila je ogromna , međutim hrabri istraživački poduhvati su se temeljili  na nepouzdanim  informacijama domicilnog stanovišta kako postoji ogromno jezero u središtu Australije. Mnogo gubitaka i propalih nada nigdje nije bilo ni litre vod a kamoli nekog jezera. Međutim današnja znanost je utvrdila da se baš tu u središtu Australije ciklički  svakih 25. godina napada toliko kiše odjednom da ne izgleda  ko jezero vać ko malo more. zatim se tu sav ptičji svijet sa raznih kontinenata  tu sjati radi obilja hrane. Da napomenem tu su čak i Pelikani-Nesiti koji se hrane isključivo ribom.       E sad nastaje moj problem oko slijedećeg  pitanja ? Imamo činjenice ;četvrt stoljeća spržene pustinje bez kapi kiše  , život ,škorpioni i izrazito jednostavni pustinjski oblici života.  Potom padne povodanj kiše i odjednom ribe koliko hočeš u tom jezeru . Stotine tisuća ptica dolaze sa drugih kontinenata , pare se ,razmnožavaju jer ima dovoljno hrane za njihove potomke a da njihovi  generacijski preci nikad nisu bili na tom privremenom jezeru. Biologija mi je strana , znanje iz nje površno , ali mi se ovo pitanje nameće jako čudno , odakle te ribe?.
Za one čija  rješenja su  čudotvorstva , molim da se suzdrže od daljnjih objašnjavanja. Isto tako trebam reći ono što je najgore da nisam siguran dali je točan naziv "Crno srce Australije" ali svi ostali navodi su sigurno toćni.
Rotirajući pozdrav 

[Danijel]

Gledao sam, postoji neka vrsta ribe koja se začahuri u blatu i može dugo peživjeti u toj čahuri. Domoroci ju bukvalno iskopavaju iz zemlje jer ta riba proizvodi zvukove poput - hrkanja. Jednostavno idu i slušaju, kad začuju hrkanje pod zemljom, iskopaju ju. Ne znam kako se ta riba zove.

[Stefano]

Hrkoriba !
 

[Danijel]

Nije zezancija, bilo je na TV-u.

[Stefano]

Nije zezancija, bilo je na TV-u.

Zaboravio, pa dodao smajl  

[Danijel]

To ti je isto ko i potraga za tartufima, vodiš dresiranu svinju ili pesa da ju nanjuši i onda ju - iskopaš.

[Oma Desala]

Šta se ta riba jede onda ili?
Ne zvuči mi fino 

[Stefano]

Šta se ta riba jede onda ili?
Ne zvuči mi fino 

Treba otići pa probati   

[Arkturus]

Poznato je i iz drugih pustinja (Kalahari npr.) da se neke ribe tijekom suše ukapaju u blato. E sad ako u tih 25 godina postoji neka podzemna tekućica koja održava barem neku minimalnu oazu (nisam gledao dokumentarac) i omogućuje da svega nekoliko jedinki preživi onda nema problema. Kad zapljušti onda se sav onaj kavijar koji ribe proizvedu pretvara u hrpu ribetina prije nego dođe hrpa nesitih nesita.
Po Australiji ima jezera (iako je većinom pustinja) a to pokazuje da ima dosta vode u podzemlju, samo je pitanje kad će se monsun probiti do srca kontinenta.

[OroOro]

Gledao sam, postoji neka vrsta ribe koja se začahuri u blatu i može dugo peživjeti u toj čahuri. Domoroci ju bukvalno iskopavaju iz zemlje jer ta riba proizvodi zvukove poput - hrkanja. Jednostavno idu i slušaju, kad začuju hrkanje pod zemljom, iskopaju ju. Ne znam kako se ta riba zove.

.....postoji životinja koja je i za to pronašla riješenje. Brojne močvare oko poplavljenih nizina uz afričke rijeke pretvaraju se za vrijeme sušne sezone u stvrdnuto, suncem zapečeno blato. Unatoč tome jedna riba, dvodihalica, uspijeva udišući zrak preživjeti u tom suhom blatu. Kako se voda povlači i nestaje, riba dvodohalica ukopava se duboko u blato. Tamo se svije u klupko, repom omota glavu i izlučuje sluz, pa i sebe i rupu u kojoj se smjestila obavije sluznim ovojem. Kad sunce izvuče i posljednje ostatke vlage iz blata, sluz nalikuje na suhu pergamentnu ovojnicu.

Dvodihalice imaju u ždrijelo izvučen mjehur koji je nastao od dijela prednjeg crijeva i koji je vezan otvorom za usnu, odnosno nosnu šupljinu, pomoću koje mogu udisati atmosferski zrak. Ukopavajuči se, riba u blatu iskopava kanalić promjera 2 do 3 centimetra tako da kroz taj kanalić može primati zrak preko sićušnih otvora na stijenkama sluznog omotača. Stežući vratne mišiće, riba uvlači zrak i vodi ga do zračnog mjehura, koji predstavlja u stvari prvotnu plućnu vrečicu. Stijenke mjehura su ispunjene krvnim žilama koje upijaju plinoviti kisik, pa tako funkcioniraju kao pluća zahvaljujući kojima dvodihalica može preživjeti nekoliko mjeseci, pa čak i nekoliko godina.