Opet ste me zatrpali, neznam gdje da počnem

Što se tiče nestale karike, neradi se tu o nestalom dedi ili čukunbabi, već nedostaje jedna čitava vrsta koja bi povezala kromanjonca i jednog od ovih ljudi. Problem u tome je što je moderni homosapiens gotovo neznatno izmjenjen od pojave prvih kromanjonaca u Europi, a od tada je prošlo brdo godina. Konstitucija, građa kostura, metabolizam i druge bitne stvari su gotovo identične kod ljudi već par desetaka tisuća godina, dok je homoerectus i heidelbergov čovjek čitavo svoje postojanje ostao također gotovo neizmjenjen (ovo podkrepljujem brdom nađenih fosila ovih dvaju vrsta), a s druge strane ako ih uspodedimo s kromanjoncem(našim predakom) razlike su i više nego očite ... gotovo nepremostive, ako isključimo opciju strane manipulacije životom na zemlji. Da napomenem; postoje gotovo brdo fosila Homosapiensa, Heidelbergovih ljudi i homoerectusa, ali poveznica između njih nema, baš kao što i nema međupoveznica između npr. golfa_2 i golfa_3 ... mislim postoje neke sličnosti, ali vidi se da su izašli s druge trake koja je radila u nekom drugom kronoškom prostoru.
Što se tiče korištenja i zauzdavanja prirodnih energija te ujedno biti u nekakvoj prirodnoj ravnoteži, to je naprosto nemoguće. Čovjek se od svih bića možda i najviše odudara od tih zakona baš zbog nekontrolirane inteligencije. Jedan od primjera ti je i onaj golemi ubrzivač hadronskih čestica (LHC), na francusko-švicarskoj granici koji je nekim slučajem mogao stvoriti i stabilnu crnu rupu (još uvijek može). Mislim, nije bitno dali je baš taj uređaj u mogučnosti da to stvori, ali je bitno da čovjek sposoban svjesno risirati budućnost čitavog sunčevog sistema a s njime sav život prisutan u blizini.
Ovo je jedan od graničnih slučajeva, ali sam morao uzeti tako nešto za primjer da bi dokazao da se tu radi o nečem višem od puke materije. Postoji gotovo trilijarde slučajnosti a da se iz jedne od njih stvori život, ali da od tog trilijarditog dijela koliki dio je potrebno da se od mrtve stijene stvori nešto što će štancat male crne rupe u svemirskom prostoru ... to je naprosto nemoguća slučajnost.
Evo
@Danijel je postavio pitanje; što je to život? I koja je razlika između žive i nežive prirode. uravo je to jedan moj kolega imao na faxu. nekakvo njihovo istraživanje je pokazalo da se doista razlikuje živa od nežive materije iako se možda radilo o nekakvom mrtvom komadu mesa. nemogu sad to točno objasnit, ali recimo da su se identične molekule različito ponašale. Samo hranjenje čovjeka se zasniva uglavnom na konzumaciji žive prirode.
Na pitanje; što je život, materijalističkim pristupom to je naprosto nemoguće odgovoriti, jer se neradi o nekakvoj smislenoj logičnoj pojavi, već o pojavi koja svoje postojanje može zahvaliti naprosto nemogućoj statistici, pa ipak je sveprisutna. pa sve do objašnjenja da svemir nebi postojao da nije čovjeka, jer od milijarde vrsta onih živih, pa i onih izumrlih vrsta samo je čovjek svjestan samoga sebe i okoline(svemira).
Dakle skračeno ... život je čovjek!
E sad, vratimo se nazad, od predpostavke da je čovjek nastao "evolucijom" od neke beživotne stijene ... kako se moglo dogoditi da ta stijena dobije svijest o sebi i o svemiru.