Palo mi je to na pamet negdje 2001. godine, čitajući u različitim izvorima kako nije poznato kako je Aristarh sa Samosa postavio svoju heliocentričnu teoriju, te kako prije otkrića teleskopa nije bilo moguće dokazati da se Zemlja okreće oko Sunca.
Zamislio sam da promatram nebo sa Zemlje sa stajališta geocentričara i predstavio si nasumično desetak fenomena koji se opažaju na nebeskoj sferi. Zatim sam ih stao analizirati u svjetlu geocentričnog Ptolemejevog modela i onoga što opažamo na nebu, bilo pojedinačno, bilo tako što sam uspoređivao međusobno geocentrične zaključke izvedene iz tih opažanja i njihovu kontradiktornost.
Zaključio sam da barem 4-5 tih opažanja govore u prilog tome da je geocentrični model svijeta pogrešan, te da su već prije Galilea učeni ljudi morali znati da se Sunce ne okreće oko Zemlje, već obrnuto.
Kasnije sam se toga sjetio kada je 2009. prikazan domaći dokumentarni film o Galileu. U njemu jedan od sugovrornika, nema brige, nije to bio Korado, tvrdi da je Crkva samo tražila od Galilea da dokaže svoje tvrdnje. Mislim da to nije točno, već da je proces protiv Galilea bio čisto politički, jer je Crkva tada strahovala od gubitka utjecaja zbog reformacije i pojačanog zanimanja za znanost. Bilo je tu i ljubomore i osobnog neprijateljstva prema Galileu, čemu je dosta doprinosila njegova svadljiva narav. Također je sasvim jasno iz podataka o onom vremenu da je zanimanje za heliocentrični model bilo vrlo živo još prije rođenja Kopernika, kako među svjetovnjacima (Nikola Kuzanski) tako i među članovima isusovačkog reda (npr. Christof Scheiner).
Ukoliko vas ova tema zanima, pokušajte i sami provaliti koje su to nelogičnosti u Ptolemejevom geocentričnom modelu koje su se mogle opaziti ili teorijski utvrditi bilo kada između 150. i 1600. godine naše ere.
Vidimo se na novom AstroForumu! 
