Autor Tema: More i ja  (Posjeta: 2550 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Todor

  • Važna Osoba
  • AstroVeličanstvo
  • *****
  • Postova: 8459
  • Lokacija: Zagreb
  • Spol: Muški
  • Keptn Todr
More i ja
« u: 01.02.2012. u 08:05:55 sati »
Mislim da je sve počelo jako davno. Imao sam možda tri-četiri godine, jedno od najranijih sjećanja koja mogu prizvati. Ljetovali smo u vikendici negdje na Jadranu. Vrućine, gužve, višesatna putovanja - znate dobro kako je to izgledalo. Svako popodne smo se vraćali u pregrijanu kuću nešto prezalogajiti i odmoriti do predvečerja i nove runde plaže i kupanja. Sjedio sam u onoj stolici za hranjenje djece, vrištao na sav glas kako neću jesti poriluk i slične gluposti koje već vrište razmažena djeca. Mama - već na rubu živaca - se dosjetila i iz hladnjaka izvadila ribu kupljenu tog jutra na tržnici. Svježa, prekrasna lokarda. Samo ju je kratko bacila na tavu i stavila pred mene. Najprije sam nekoliko sekundi buljio u to čudno stvorenje na tanjuru dok su mi se histerične suze još slijevale niz obraz. Nakon kraćeg oklijevanja, navalio sam na svježe pečenu ribu kao vuk na janje. Kad sam završio s klopom, dao bih se okladiti da sam osjetio snažan drhtaj, nešto kao prigušeni potres. Lagani valići prolili su se Jadranom kao kad teški kamion prolazi pored čaše s vodom. Tada je počelo.
    Sljedeće jutro stavili su me u vodu usprkos mojih histeričnim protestima. Okolo trbuha imao sam onaj kolut, naprijed patkica s krupnim očima; na očima maska za ronjenje; u ustima cijev za disanje; na nogama minijaturne peraje; oko ruku narukvice na napuhavanje. Tek što su me stavili u vodu i obavili nezaobilazno fotografiranje novim fotoaparatom, najednom se pojavio val niotkuda i prevrnuo me u vodu. Onako klasično, noge gore glava dolje. Pošteno sam se nagutao vode tada, i samo me blizina odraslih spasila od sigurnog utapanja.
    Sjećanja na to ljeto postaju malo nejasna nakon toga. Nekako u magli ostaje mi izlet obiteljskim čamcem. Elan 4-metarska pasara s potpuno novim Tomosom 4. Al' je tata bio ponosan na kupovinu. Izašla cijela obitelj na izlet, krcat čamac. Žene pričaju, muški piju pivo. Ja se nekako progurao do ruba čamca. Gledam to plavetnilo mora, Sunce se ljeska a čamac reže savršeno glatku vodu. Čisti kič, znate kad vam se nešto ureže u sjećanje a kasnije se ispostavi da je to sve poput slika s razglednice? Grozno ali je tako. Pretpostavljam da od kicoša u sebi nitko ne može daleko pobjeći - čak ni ako ima tri-četiri godine. Uglavnom, plovimo mi tako usred ljeta, udarila vrućina, ja blizu vode a ne smijem se kupati. Rekoh sebi, možda samo da dotaknem vodu rukom, onako kao da glisiram. Polako spustim ruku prema glatkoj vodi. Tek što sam rukom dotaknuo površinu, Tomos 4, ponos obiteljske flotile, kašljucne i krepa nasred kanala. Brzo sam povukao ruku u čamac. Možete zamisliti bruku kad nas je kapetanija doteglila u luku to predvečerje.

*

    Sljedećih ljeta bilo je kratkotrajno primirje. Moj tata je naime iz Gorskog Kotara i na stolu nam se svaki dan nalazila svinjetina jer je to jedino jestivo po njegovim standardima. Može proći i janjetina ali znate kako je s financijama hahaha.
    Negdje pred rat, kasnih osamdesetih, dok su plaže bile pune prekrasnih strankinja - raj za četrnaestogodišnjaka - ponovo smo otkrili ribu na moru. Na roštilju, pažljivo očišćena, prelivena maslinovim uljem i posuta češnjakom i peršinom. Plavice, velike kao dlan. Uz obavezno gunđanje mog tate koji si je na rubu roštilja pekao krmenadle. Ah ta sjećanja.
    Naredni dan, na plaži snoviđenje. Plava kosa, vitka, prekrasna. Krupne svijetle oči kao da su me probadale svaki puta kada je pogledala prema meni. Kupala se sa obitelji ni deset metara od mene. Prvi dan nisam se usudio niti pomaknuti. Pratio sam je pogledom non-stop dok se igrala sa sestrom u plićaku, mazala kremom ili plutala na luft-madracu. Drugi dan uspio sam primaknuti ručnik cijelih pola metra bliže njoj. Najduljih pola metra u mom životu. Treći dan još trideset centimetara, dovoljno da čujem jezik. Pjevni, lagani, mekani izgovor. Češka. Najljepša zemlja na svijetu. Još devet metara i dvadeset centimetara i u raju sam. Tada su negdje počeli i snovi. Ona u snovima, naravno, ali pred jutro obavezno dolaze delfini i odvlače je u tamne vode Jadrana smijući mi se u lice kao onaj Fliper ili kakosevećzvao.
    Četvrti dan prošao sam blizu nje dok su mi noge klecale. Tada se već i njena sestra počela ludo zabavljati na moj račun. Obje su šaputale nešto jedna drugoj i smiješile se dok bi pogledale prema meni. Naravno, u tim trenucima sam obarao pogled ili ga skretao u stranu brzinom svjetlosti i bez razmišljanja. Tako sam jednom panično bježeći od njenog pogleda, svrnuo pogled na nečiju mušku guzu u tangama ispred mene. Njezin smijeh zbog izraza na mom licu i danas čujem.
    Peti dan, nakon još jedne delfin-noćne-more odlučio sam nešto poduzeti. Cijelo jutro sam drhtio od uzbuđenja, bio nervozan, a tek kako sam se spremio za plažu! To svijet još nije vidio. Bila je tamo, naravno. Vidjela je i ona da se nešto sprema, maknula sestru i cijelu obitelj negdje u hlad daleko od sebe i ležala tamo na ručniku čekajući. Skupio sam zadnje atome snage, hrabrosti i samopoštovanja. Dok mi je srce tuklo kao blesavo krenuo sam prema njoj. Tih devet metara i dvadeset centimetara izgledalo je kao prelazak pustinje i prašume. Tek što sam napravio korak, sagnuo sam se i zahvatio malo morske vode u ruku - čisto da izgledam nonšalantno cool dok sam u sebi umirao od straha.
    I tada ... znam da mi nećete vjerovati. Naravno da se proširio lagani drhtaj kroz Jadran. Dok sam se uspravljao mokre ruke i gledao u nju, dok je ona ležala i čekala da napokon priđem, iz čistog vedrog neba spustio se pljusak. Ali kakav pljusak! Kao da je netko izlio kantu vode po plaži. Iz vedra neba, kunem se! Munje su parale nebo dok se mirna plaža pretvorila u strku uskomešanih turista koji panično traže zaklon od smaka svijeta. Zid tjelesa me jednostavno odnio natrag i daleko od obale sa koje je ona trčala na suprotnu stranu pokrivena ručnikom. Pljusak nije dugo trajao, tek toliko da ona nestane s plaže. Nije se vratila više. Nekako sam kroz tugu shvatio da je to subota, smjena turista ili što već. Ali počinjao sam shvaćati i drugu stranu priče. Njušio sam nečiju osvetu.

*

    Došao je rat, plaže su tada bile potpuno prazne. Ja i trideset šest morskih ježeva. Ne zezam se, brojio sam. Nije da se imalo što drugo raditi. To ljeto, '92. mislim da je bila, stigla rodbina iz Njemačke. Čuli da je teško, da se nema, pa donijeli sa sobom hrane da je popunila prtljažnik. Mercedesa, ne fiće. Tetka namiguje, vadi iz portabl-frižidera smotuljak. Kaže, neka i djeca probaju nešto fino i hohnobl. Bili su to škampi. Napravili odrasli buzaru a mi djeca se udavili od trpanja škampi u sebe. Nije nam smetao ni oklop, rastavljali smo ga kao najvještiji gurmani. Te godine nismo baš klopali delicije, tako da je ovo bio poklon s neba. Najeli smo se da smo samo puhali i ležali okolo.
    Meni poslije ručka došlo malo plivati. U tom mjestu gdje smo ljetovali ima jedan otočić, možda dvjesto metara od obale. Obično bih otplivao nekoliko puta do njega - prije bih pokušavao impresionirati kakvu curicu na plaži ali ove godine stvarno nije bilo nikoga blizu. Obilan ručak pritišće trbuh pa se odlučih za samo jednu rundu. Doplivam do otočića, malo odmorim, opet glavu pod vodu i kraulom natrag. Zamah po zamah, bilo je malo teško plivati nakon toliko jela. Kad sam se napokon dokopao obale osvrnuo sam se iza sebe da vidim koliko sam preplivao. I tada sam vidio. Iza mene, možda dvadeset metara daleko, jato delfina. Izranjaju, uranjaju. Bez žurbe, bez skokova. Samo mirno. Jato lovaca. Svaki puta kad neki od njih izroni, mogu vidjeti maleno oko kako gleda direkt u mene. Neki od njih otvaraju gubice dok su vani i pokazuju oštre zube. Oblio me hladan znoj. Samo dvadeset metara i bio bih bespomoćan među njima. Sve mi se vratilo u trenu. Snovi, sve morske epizode, sve "nezgode" koje su se događale na moru. Shvatio sam. Kada ja kušam more.... more će probati kušati mene.

*

    Suzdržao sam se cijelih deset godina od plodova mora. Tada sam se zaposlio.
    Radili smo nešto na telefonskoj centrali u Dubrovniku. Boravili u maloj prostorijici bez prozora dvije noći zaredom - jer ne smije nestati telefona za vrijeme radnog vremena. Na kraju obavljenog posla, ravnatelj podružnice pozvao nas je u restoran da proslavimo završetak radova. Restoran u Malom Stonu. Zadrhtao sam.
    Kakva je to gozba bila. Dvadeset jela su iznosili pred nas. Crni, bijeli rižoto. Juha od riba. Školjke ovakve, školjke onakve. Brancini, orade, tune, palamide. Ni broja im ne znam. Pred desert došao i jastog. Vjerujte mi, nije mi bilo svejedno. Drhtao sam od užasa koji će me snaći nakon ovoga. I naravno trpao u sebe sve morske delicije do kojih sam se uspio probiti. Računao sam da sam siguran jer sutradan se vraćamo u Zagreb. Što se može dogoditi?
    Kako se pokazalo, ništa. Prošla su dva tjedna u miru, bez ikakvih opasnosti. Ipak je Zagreb daleko od mora. Već sam se opustio, kad nazvao prijatelj. Kaže, ajmo ovaj vikend na njegovu jedrilicu. Zašto ne mislim si ja lakovjerno. Niti pomisliti da jedrilica plovi po moru.
    Prekrasan vikend. Bilo nas je petorica, svi astronomi amateri. Kasni listopad ali vrijeme prekrasno. Klizimo po moru preko dana, predvečer se privezujemo u luci. Nisam blesav pa cijelo vrijeme provodim najdalje od vode što mogu. Da jedrilica ima onu košaru za promatranje mislim da bih se uzverao uz jarbol isti čas i potražio sigurnost. Kada dođemo u luku prvi sam koji skače na obalu, mislim da sam čak jednom i poljubio tlo. Prijatelj je vegetarijanac, navečer samo blitva tako da računam da sam siguran.
    Šalimo se, pješačimo po otocima, jedrimo. Uživancija. Ali more ne prašta.
    Kad smo se vratili u matičnu luku, kaže prijatelj samo malo da polijemo palubu pa na put natrag u Zagreb. Kako sam zagrabio vjedro vode, kako je moja ruka zahvatila malo vode, tako sam se ja zgrčio u očekivanju smaka svijeta. Nije ga bilo. Samo mirno more u luci, druge jedrilice na vezu se lagano zibaju i kuckaju jedna u drugu. Nema delfina. Nema morskih pasa. Nema gnjuraca. Pričekao sam zgrčen nekoliko minuta. Ništa se nije događalo pa sam računao da ovaj puta ipak neće biti ničega. Uspravio sam se i našao oči u oči s prijateljem. Istog trena sam shvatio. Prijatelj, blagi miroljubivi vegetarijanac koji inače ni mrava ne bi zgazio, imao je krvavocrvene oči koje su sijevale prema meni. Odjednom, "samo malo da polijemo palubu" se pretvorilo u višesatno frenetično ribanje palube na način kojeg se ne bi posramila ni posada Bountyja. Kapetan Bligh, Ahab i Kuka - sve u jednoj osobi - samo što mi nije dao četkicu za zube u ruke da očistim cijeli brod. Shvatio sam tada da mi more ponekad ne treba direktno nauditi. Postoje i posrednici.

*

    Vratile su se i noćne more. Ovaj puta malo razrađenije. Jato delfina u obrnutim-ronilačkim odijelima sa hodalicama izlazi na otok i jede ljude. Ili ih odvlači u morske dubine. Ne znam, čak niti u snovima nisam ostajao dovoljno dugo da vidim rezultat nego sam bježao koliko me noge nose. Morski psi se zalijeću u brodove, skaču na palube jedrilica. Grozota. Gnjurci, malene slatke ptičice hvataju ronioce i kupače i .... bolje da ne znate.
    Pokušao sam prodati ideju za scenarij u Holywood. Odbili su, navodno je prekrvavo i prestrašno.
    Tadašnja cura se zabrinula. Budio sam se noćima vrišteći nešto o delfinima i moru koje me ubija. Bila je dovoljno zabrinuta da odnese uzorak morske vode na analizu u institut gdje je radila. Sva sila profesora je pala na njezine noge (kao i ja uostalom) i odradili oni analiza i analiza. Ništa nije izašlo. Čaša obične morske vode. Došao sam po čašu kad su pretrage bile gotove. Cura mi je stajala u laboratoriju, stajala i pričala okružena profesorima i asistentima. Kad sam ušao, u čaši koja je bila ispred njih na stolu pojavio se mali val. Kao da je mamut negdje hodao u blizini. Svi su se pogledali, a val u čaši se nije smirivao sve dok sam ja bio u laboratoriju. Nisu to uspjeli objasniti. Pričali su nešto o neobjektivnosti, utjecaju promatrača na eksperiment, štoli. Ali nakon toga mi cura više nije odgovarala na telefon.

*

    Tada su mi se pojavili tehničari na vratima. Znate, doktore, vaši tehničari. Bili su ljubazni. Kažu, hodi s nama malo, otići ćemo tamo malo van Zagreba. Ima krasno mjesto, Vrapče se zove. Tamo ćeš biti siguran od mora i delfina. Povjerovao sam. Kako i ne bih, svaki tehničar kao od stijene odvaljen.
    I eto me tu kod vas doktore. Sve što sam vam ispričao živa je istina. More me pokušava ubiti. Svaki puta kada kušam more ... more pokuša kušati mene. A plodovi mora su tako božanstveni .... ne mogu prestati ....

*

    Doktor Goreta, šef psihijatrije u Vrapču, odmahivao je glavom dok je proučavao karton. Ovakav slučaj još nije vidio. Tretirao je i liječio i najteže ratne veterane ali niti jedan nije došao ni blizu ovome. Samo da napiše dijagnozu trebala bi mu tri lista papira. A nema ni smisla. Neće taj još dugo iz Vrapča.
    A opet, ona čaša. Neka jeza mu je prošla tijelom. Možda ovog ljeta preskoči kupanje na Jadranu i ode negdje u planine.
Trolor

Offline davor

  • Važna Osoba
  • AstroVeličanstvo
  • *****
  • Postova: 12847
  • Lokacija: Zagreb
  • Spol: Muški
Odg: More i ja
« Odgovori #1 u: 01.02.2012. u 08:39:53 sati »
A da pitaš doktora Freuda? Možda je ipak libido u pitanju?  :D
 U svakom slučaju ovo bi bio primjeren materijal za doktorsku dizertaciju na psihijatriji!    :lol:

Bravo Totore, štorija za pet, uživo sam je čitati!  :215: :215: :215: :274: :274: :274:

PS: Tko ti je onaj sadista s krvavim očima? :shock:
Ja se ne želim raspravljati, samo hoću kazati da sam u pravu.

Offline Sabina

  • AstroBrbljavac
  • *
  • Postova: 1486
  • Lokacija: Zagreb
  • Spol: Ženski
Odg: More i ja
« Odgovori #2 u: 01.02.2012. u 08:43:00 sati »
Zanimljiva priča. Navikla sam kod tebe čitati tekstove od kojih me boli trbuh od smijeha. Ovo je drugačije, pomalo spooky.
Ali, ti ponovo pišeš i to je  :hopla:.

Offline Mladen

  • AstroOtkrivač
  • ****
  • Postova: 4309
  • Lokacija: Žrnovnica
  • Spol: Muški
Odg: More i ja
« Odgovori #3 u: 01.02.2012. u 09:03:53 sati »
 :274:
baš bi me zanimalo vidjeti to uživo. :D

...
PS: Tko ti je onaj sadista s krvavim očima? :shock:
Siguran sam da je član ovog foruma. :mrgreen:

Offline BadMad

  • Galaktička Zraka
  • *****
  • Postova: 739
  • Lokacija: Rijeka
  • Spol: Muški
  • jesu likovi iz crtića obvezni avatari :-)?
Odg: More i ja
« Odgovori #4 u: 01.02.2012. u 09:30:25 sati »
 [48* čudovito  8)
Skywatcher 114/900 eq1 |  kineski šrot zoom dvogled 8x50

Offline Bacač

  • AstroMudrac
  • ***
  • Postova: 3085
  • Lokacija: Dubrovnik, 42°39'1" 18°5'18"
  • Spol: Muški
    • Astronomija u Dubrovniku
Odg: More i ja
« Odgovori #5 u: 01.02.2012. u 09:58:53 sati »
Hoćemo ekranizaciju! :D

Citat:
Na roštilju, pažljivo očišćena, prelivena maslinovim uljem i posuta češnjakom i peršinom. Plavice, velike kao dlan.

Lokarda (plavica) je zakon! :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: :216: Ogladnio sam. Ne smijem čitati ovaj citat. :x
SkyWatcher 150/750
CG5 ADM

Offline Arkturus

  • AstroPjesnik
  • *****
  • Postova: 5077
  • Lokacija: Virgo superskup
  • Spol: Muški
Odg: More i ja
« Odgovori #6 u: 01.02.2012. u 10:07:05 sati »
:274: :215: :250: :261: [15*

Joj kako sam ponosan.  :125: Dao sam mu inspiraciju kroz jednu drugu temu :hopla:
Majstor opet radi :!:  :hopla: (valjda je bio na moru da se odmori)

Offline Todor

  • Važna Osoba
  • AstroVeličanstvo
  • *****
  • Postova: 8459
  • Lokacija: Zagreb
  • Spol: Muški
  • Keptn Todr
Odg: More i ja
« Odgovori #7 u: 01.02.2012. u 10:33:06 sati »
Hvala svima.
Malo da se nasmijemo i na moj račun  :wink:

Ovo je drugačije, pomalo spooky.

Da, ovo je više za one koji su malo bliže pa znaju što ja mislim o dubokom plavetnilu  :mrgreen:
Trolor

Offline Đeno

  • AstroBrbljavac
  • *
  • Postova: 1775
  • Lokacija: Split
  • Spol: Muški
Odg: More i ja
« Odgovori #8 u: 01.02.2012. u 10:49:47 sati »
Lipo od tebe ,  ali ,kako ti je mogla uteć  Čehinja , a tek ona sa dobrim nogama da ne govorim . :hopla:
Nek samo rotira...

Offline Renato

  • AstroBrbljavac
  • *
  • Postova: 1142
  • Lokacija: Vinkovci
  • Spol: Muški
  • "Budi svoj bez obzira što ti drugi govore"
Odg: More i ja
« Odgovori #9 u: 01.02.2012. u 10:50:16 sati »
Jako zanimljivo čitao sam gotovo bez daha! :shock:
Refraktor 60/700
Zenith 7X50
“Podignite uvis oči svoje... Izaija 40:26