Mislio sam na stup staviti radio teleskop no onda sam vidio da ga pravi Bojan pa sam odustao, zašt da imamo istu spravu jelte...

Uglavnom, danas me u rano jutro, oko pol 11 probudio Galileo i reko nek se odmah ustanem, počešljam, umijem, podaperem i sve što se već u jutro radi, jel da mi stižu gosti i nose mi dara

Dara?

Jupiiii, dobit ću nešt na poklon

I tak je i bilo, došli su prof. Zlatko Kovačević aka Galileo i prof. Zoran Kozjak, autom za koji je bila prikvačena prikolica za voziti svinje oliti pajceke

A u prikolici je bio, ne, ne, nije bio pajcek nego je bilo nešt, s nekim koturima probodenim indijanskom strijelom

I onda smo to sve skupa otkoturali u vrt kraj stupa za radio teleskop. Pa su to onda njiH dvojica natakarili na taj stup, podbočili daskom, na to navješali instrumentarij s puno malih vaservaga i jednom velikom vaservagom, pa su to onda namještali, okretali, picajzlirali (ne znate vi kakvi je Galileo

) i kad su bili zadovoljni, onda smo čekali. A šta smo čekali? Da sunce dođe na pravo mjesto i pokaže pravo lokalno sunčevo vrijeme. E kad se to dogodilo, Zoran se uhvatio švas aparata i zavario te koture. I onda smo se svi slikali, a pao je i jedan prosti vic (ne nisu bile učiteljice ovoga puta u igri)

I tak, ljudi moji, zahvaljujući Zlatku, njegovim preciznim proračunima i Zoranu i njegovim zlatnim rukama i vrhunskim umijećem izrade, dobio sam zlatni sat! Sunčani!

Dečki HVALA VAM PUNO, LEGENDE STE
