Danas sam se na bajku muvao oko Samobora i Jaske.
Sad slijedi dosadan tekst, fotke su na kraju.
Za razliku od čistokrvnih Bijeločarapejaca, meni tu i tamo dojade Vukomeričke pa volim malo odlutati sa strane. Danas sam tako lutao do Samoborskog gorja kako bih testirao Kenjca. Zaključak: Kako je to dobar bicikl, došlo mi da suzu pustim od sreće.
Do Jaske sam išao manje više standardnom rutom, tih 50 i kusur kilometara se pregazilo 10 minuta ispod dva sata. Nekako sam si odredio tempo od 27-28km/h kako bih se prištedio za uspone, ali kada sam se vraćao iz Samobora sam shvatio da ipak još moram žganaca papati te da je taj tempo bio malo prejak.
U Jaski sam se malo okrijepio, pojeo čokoladicu i krenuo put Plješivice. Cesta se lagano uspinjala i samo sam se bojao kada će doći mrcinski uspon, jer "zid" Plješivice je bio sve bliži a ja i dalje maltene u ravnici. U jednom trenu je došlo "Y" križanje i naravno, tabla "Plješivica" je pokazivala prema cesti koja se uz brijeg penjala 12% (kaže GPS). Sva sreća, tu je kazeta od 32 zuba pa se to pregazilo bez problema.
Nakon tog "zagrijavanja" cesta je dalje nastavila lakšim usponom, 4-7%, kako gdje, a negdje je čak bila i ravna. Stao sam na dva mjesta opaliti panoramu, čak pod cijenu kvarenja Strava segmenta
Mic po mic i nekih 40tak minuta nakon polaska iz Jaske bio sam na Poljanicama, prijevoj na 581 mnv. To je ujedno bila najviša točka puta.
Nakon Poljanica, na samoborskoj strani, cesta se ponovno račva. Opcija je ići na Rude ili Cerje. Odabrao sam Cerje jer pamtim cestu prema Rudama tj. Braslovju kao dosta lošu. Nažalost, ni ova prema Cerju u početku nije neka sreća. Malo prije samostana Sv. Leonarda sam se mimoišao s 3 ili 4 biciklista koja su prolijevala znoj na usponu i po rekacijama sam vidio da su mi zavidili što se spuštam.
Po uskoj i zavojitoj cesti došao sam do Samobora i to ulicom Sv. Ane. Kako je to strma cesta, kaže GPS -16% na jednom mjestu i bogme mi nije bilo svejedno.
U Samoboru sam s prijateljem popio kavu, pojeo dvije kremšnite (koje su iz godine u godinu sve gore) i kasnije se prošetao do pekare po hrenovke u pecivu.
Doma sam išao preko Kladja, Molvica i odjurio na R. Potok pa Horvate. Kod Kupinečkog Kraljevca je umor pokucao na vrata i dalje sam vrtio pedale s betonskim nogama. Ipak, dovukao sam se nekako doma, čak ni brzine nisu bile loše. Ulazim u dvorište i od silnog umora se zaboravim iskopčati iz SPD pedala, koje sam tek nedavno nabavio, te se složim u travu kao budala. Da stvar bude gora ni pad me nije iskopčao pa sam se jedno vrijeme koprcao kao kornjača na leđima dok se nisam na kraju izuo iz cipela. :504:
I to je to
Vidimo se na novom AstroForumu! 
