Autor Tema: Bicikl  (Posjeta: 63769 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Miha

  • Biser Galaktike
  • ****
  • Postova: 660
  • Lokacija: nedaleko N.Marofa
  • Spol: Muški
Odg: Bicikl
« Odgovori #940 u: 19.04.2017. u 19:42:57 sati »
Da [71* Baš sam razočaran što se nisu mogli popet na sv.Jure :278:

Offline galileo

  • AstroOdisej
  • **
  • Postova: 2537
  • Lokacija: Virovitica
  • Spol: Muški
Odg: Bicikl
« Odgovori #941 u: 19.04.2017. u 20:43:10 sati »
Da [71* Baš sam razočaran što se nisu mogli popet na sv.Jure :278:
Komentator utrke je u jednom trenutku rekao da bi, u prvoj inačici 2. etape - uspon na sv Juru, pobjednik vjerojatno bio Nibali.

Čini mi se da je u Makarskoj, negdje pri kraju peletona-glavne skupine vozača, preko ceste pretrčao "pasić", na sreću bez posljedica po natjecatelje.
Ivica Skokić: SUNČANI SATOVI U HRVATSKOJ
http://www.celestialscenes.com/sundials/index.php?location=Home

Offline Acheron

  • Važna Osoba
  • AstroVeličanstvo
  • *****
  • Postova: 14753
  • Lokacija: Novo Čiče
  • Spol: Muški
  • SkyWatcher 300/1500 GoTo
    • Zvjezdopisi
Odg: Bicikl
« Odgovori #942 u: 19.04.2017. u 23:03:55 sati »
Evo malo mojih dogodovštvina od prošlog tjedna zbog kojih me nije bilo par dana na forumu. Moj osobni Tour of Croatia :)
Inače, suputnik u avanturi je nekada davno aktivni forumaš Pixel, živ je ali ga je život odvukao od foruma i astronomije.


I tako, prošli tjedan sam si ispunio dugo željenu želju – otputovao sam biciklom na more.

S frendom sam prošle godine počeo kontemplirati o toj ideji, poučen lijepim iskustvima bjeločarapejaca. Ali mislio sam si da će to ostati još jedan od onih planova koji se ne ispune. Sva sreća, frend je ozbiljniji od mene pa me piknuo početkom godine s pitanjem „jel idemo?“ i da bih sačuvao čast rekao sam „pa naravno!“. Nakon toga je sljedilo planiranje, gledanje ruta, visinskih ruta, mjerkanje vlastite kondicije i ostalih preispitivanja. Na kraju je to rezultiralo lagano panikom da bih tjedan dana prije puta postao pozitivno nabrijan i to s pravom.

Odluka je pala da krenemo 13.4. i na raspolaganju smo imali tjedan dana. Prošle godine je idejni plan bio zaletiti se do Pule i natrag, a onda smo mislili do Pule pa natrag preko Zlovenije. Kako bi ograničili troškove i ostali u domeni realnog, na kraju smo se odlučili držati Kvarnera i Istre. Uzeo sam tjedan dana godišnjeg i mogli smo krenuti na put.

Prvi dan: Od Velike Gorice (Zagreba) do Jadranova

Krenuo sam u 5:45 na mjesto randevua, Odru, odakle smo trebali krenuti prema moru. Bajk je natovaren vagnuo oko 20tak kilograma bez vode, s vodom oko 22 kg. Nosilo se samo nužno, ali kako je travanj promjenjiv i prognoza nije bila stabilna, morali smo nositi više setova odjeće i to je povećalo masu. Ali na kraju se pokazalo kako ipak nisam pretjerao, jer osim alata i zračnica, sve sam trebao u jednom trenu i ništa mi nije falilo.
Jutro je bilo tmurno i hladno, Bryton je na ekranu ispisivao 6-7°C i vrijeme je izgledalo kao da će krenuti kišiti svaki čas. Sreli smo se s u 6:15 i krenuli prema Pisarovini, odakle smo trebali ići na Karlovac i dalje put mora. Spust u Vukomeričke doline rezultirao je ulijetanjem u hladni zrak koji se nakupio u njima i nije ma bilo ugodno. Za čas smo prošli Pisarovinu i već oko 10 ujutro smo bili pred Karlovcem sa 70 km u nogama. Tek je tada temperatura narasla na nešto ugodnijih 9°C. Cesta od Pisarovine do Karlovca je meni dosadna, ravna, asfalt je tako tako i nema se baš nešto za vidjeti.



U Karlovcu smo pojeli bureke i popili kave te krenuli prema staroj cesti za Rijeku. U trenu se razvedrilo, pojavilo sunce i za čas je bilo ugrijalo na 18°C pa smo se na izlasku iz Karlovca presvukli u primjerenu odjeću. Nastavili smo prema Vrbovskom, gdje smo odlučili napraviti pauzu za ručak. Priroda i teren prekrasni, cesta dobre, vrlo dobre ili odlične kvalitete a nakon što smo prošli Dugu Resu promet je bio minimalan. Sunce nas je grijalo i temperature su bile oko 22-25°C. Bili smo odlično raspoloženi i do 13h smo bili u Severinu na Kupi. Tamo smo maznuli čokoladice i krenuli na prvi ozbiljan uspon, prema Vrbovskom. Potom smo se spustili do kanjona Kamačnik na ručak, koji je bio tako-tako ali je ambijent nadoknadio nedostatke ugostiteljskog objekta. U 6h vožnje smo pregazili 125 km i bili smo odlično raspoloženi. Odlučili smo krenuti na Ravnu Goru.






Poslije Vrbovskog slijedi brutalan uspon, u prosjeku 6%, ali prvi kilometar je bio posebno naporan s nagibom od 8%. Ne znam zašto sam izabrao tu rutu, ali ako tražite nekoga da vam složi laku rutu ja sam kriva osoba za to. Drugi puta neću kemijati i samo ću pratiti magistralu preko Moravica. Sljedećih 14 km prelazili smo dva sata i napatili smo se kao magarad. To nas je jako utuklo, jer nakon odličnih 120 km ovo je bio poražavajuć rezultat. Nekako sam se oporavio do Delnica i skretanja za Fužine, ali frend je baš potonuo. Ali što sad, tako smo bili blizu mora da odustajanje nije bilo opcija. Utjeha je bila prekrasan krajolik Gorskog Kotara.




Dvorac Stara Sušica



Dokopali smo se Fužina, imali smo već 165 km u nogama i 9h smo bili u sicu. Trebalo je odraditi još zadnji uspon prema Zlobinu i nakon toga je išao spust prema moru. Same Fužine su zaribane, čovjek se spusti u njih po nagibu od 15% i onda vraća izgubljenu visinsku razliku na usponu od 10%. Nekako sam se držao ali frendu sam u licu vidio da mu je već bilo dosta svega. Noge su nas koliko toliko slušale ali najveći problem su bili sicevi, koji su postali objekt za mučenje a ne za sjedenje. Uz bol i nelagodu teško je ostati dobro raspoložen.



Pa ipak, pomalo jadni i umorni došli smo do vrha zadnjeg uspona, na 905 m visoki prijevoj. Već je bilo 19:30h, 180 i neki kilometar u nogama. Obukli smo se toplije, namontirali lampice i jurnuli niz brijeg. Sam spust je prvih par kilometara pun teasera, vide se vrhovi otoka u daljini ali nigdje more. Tako bude sve dok se ne prođe Zlobin i onda malo poslije njega krene pucati pogled na Bakarski zaljev i Kraljevicu. Kako je to krasan prizor bio, stali smo, pofotkali se i skakali od sreće. Nakon uživanja u uspjehu krenuli smo dalje nizbrdo i nekih 45 minuta kasnije smo ušli u Jadranovo. Već pola sata kasnije tovili smo se pizzom i pivom u lokalnoj gostioni.



Umorni ali i oduševljeni pothvatom otišli smo spavati jer nas je sutra čekao drugi dan i 120 km vožnje. Iznimno sam sretan postignutim, očekivao sam kako ćemo doći do Jadranova oko 21h ali smo došli prije roka i na kraju u boljem stanju od očekivanog.


Suma sumarum


« Zadnja izmjena: 19.04.2017. u 23:09:50 sati od Acheron »

Offline Acheron

  • Važna Osoba
  • AstroVeličanstvo
  • *****
  • Postova: 14753
  • Lokacija: Novo Čiče
  • Spol: Muški
  • SkyWatcher 300/1500 GoTo
    • Zvjezdopisi
Odg: Bicikl
« Odgovori #943 u: 19.04.2017. u 23:04:36 sati »
Zaključak na početku: Stvarno sam majstor za biranje ruta

Originalno smo mislili preko Rijeke i Opatija odraditi turu od Jadronova do Žminja, ali kako smo vidjeli da se kvari prognoza odlučili smo rutu koja nam je prvotno bila namijenjena za predzadnji dan vožnje odvoziti danas.

Drugi dan: Jadranovo – Krk – Cres – Žminj

Drugi dan smo krenuli u 10 ujutro, nakon obilnog doručka i kvalitetnog sna. Čim smo sjeli na bicikle osjetili smo problem koji će meni taj dan najviše pokvariti doživljaj – žarenje zadnjice. Ali nakon početnog žarenja, „vatra“ se smirila i krenuli smo na Krčki most.
Kada smo došli do Krčkog mosta gospodin s naplatne kućice nas je uputio đabaleska na pola metra široki pojas između ograde mosta i zaštitne ograde ceste. Vozili smo tuda sve do otočića Sv. Marko, gdje smo rekli „fuck this shit“ i spustili se na cestu. Kvaliteta podloge je loša, a prolaz preuzak pa smo stalno balansirali s bisagama da ne zapnemo od ograde. K tome, voziti bicikl uz 80cm visoku ogradu, koja te čuva od 40m pada do mora izazivalo je lagani vertigo u našim glavama.



Kada smo se spustili na cestu odmah smo ubrzali i jurnuli prema Krku. Ali, možda 50 m od kraja mosta puca mi nosač kamerice, SJCAM5000, i pada na cestu. Stajem naglo, okrećem se i vidim šleper na polovici mosta kako juri. Imao sam 20 sekundi da je podignem s ceste, ali zapinje mi žniranac za pedalu i dok sam se otpetljao šleper je bio preblizu. Mogao sam se samo nadati da je neće smrskati.
Prvi par kotača je prošao, drugi par kotača, treći par kotača i kada sam se ponadao da ću se skrumpati, kotači od prikolice (cisterne) punom silom su naletjeli na kameru i pretvorili je u prašinu, dijelove smo pronalazili 50m uokolo. Nakon toga se pojavilo još par auta koji su se pobrinuli da posao bude temeljit. Nisam uspio naći SD karticu da barem fotke i snimke spasim. Pokupio sam dijelove kamere, nasmijali smo se gotovo filmskoj situaciji i krenuli dalje, nema se smisla sikirati.



Krk je pak zariban otok, malo gore, malo dole, dosta prometa, znatno više nego na magistrali dan prije. Usponi su nas dosta odmarali ali morali smo uloviti trajekt u 13:30 za Cres. Nije bilo problem napraviti tih 37 km od Jadranova do njega, ali nikako da nas noge počnu slušati a i krajolik je bio depresivan. Kilometri jednolike makije i niske šume, osim brda gore dole nemaš osjećaj da napreduješ. Kada smo došli do skretanja za Malinsku, gdje smo imali u planu popiti uz more, zaključili smo da je bolje nastaviti do Valbiske nego se spuštati i raditi dodatnu visinsku razliku. Mudra odluka.

Do Valbiske smo došli oko 12:15, sjeli u prepun kafić i smazali tiramisu uz kavu. Potom smo se ukrcali na trajekt i u 14h smo bili na Cresu.
Ovdje kreće avantura. Uspon Merag pa do vrha, gdje je glavna prometnica, nije nešto što bih odradio olako sa speckom a kamoli na 20kg+ biciklu. Čim se krene dočeka vas tabla „10%“, prebacio sam na omjer 32:28 i polagano vrtio, 7 km/h. Nema se smisla forsirati. Parsto metara kasnije se izravnalo na 9%, a iza jednog zavoja je bilo samo 8%. I tako smo išli gore, diveći se brojevima 7-8-9-10% i pogledu koji je sa svakim okretom pedale postajao sve bolje. Nakon 1.5kg i na 140 m visine cesta se malo ravna i spušta, što nam je dalo prilike za potrebni predah, a nakon toga je opet krenula uzbrdo. Pri tom kratkom spustu primijetili smo pojavu koja se kasnije pokazala uobičajenom za Cres – ovce su nam iskakale i pretrčavale cestu. Uskoro je opet došla uzbrdica s brojevima 7-8-9% i sljedeća 3.5 km napravili smo novih 240 m uspona. Pitao sam se tada u kakvom sam stanju uma bio pri planiranju rute. Na svu sreću vrijeme je bilo skoro pa idealno, temperature oko 25°C, sunčano ali uz tanku naoblaku pa nije žarilo. Prometa nije bilo sve dok sljedeći trajekt nije došao.



Nakon uspona iz Meraga i kratkog spusta imao sam trenutak nesuvislosti pa sam umjesto skrolanja po ekranima Brytona stisnuo završetak snimanja. Na svu sreću to sam odmah otkrio pa sam krenuo s novim snimanjem. Vožnja po glavnoj cesti je bila puno ugodnija, imali smo stalno prekrasan pogled što je bilo motivirajuće a kvaliteta ceste je bila vrhunska. O usponima ne treba pričati, ali znali smo da moramo sa 170 m se dići na 450 m, tako da nema labavo. Ipak, pogled na Krk i Kvarner je bio krasan. Tu i tamo su nas zabavljale preplašene ovce koje su pretrčavale cestu. Bilo je i janjadi, baš onakve kakvu Pero voli. Mir su nam kvarili tu i tamo pojedini nasumični auti svakih 5-10 minuta. Vrijeme i dalje idealno a i noge su bile u boljem stanju. Tek se na vrhu ceste, 10tak kilometara od Porozine, dotad krasna cesta suzila ali i dalje je bila korektna. Spust do Porozine je bio prava uživancija, a tamo smo čekajući trajekt sat vremena do 18:00h popili poslovično nekvalitetne kave iz trajektnih pristaništa i pojeli premale pizze po prevelikoj cijeni.







Kada smo prešli do Brestove čekao nas je još jedan nimalo ugodan uspon. 3km po 8-10%, stalno smo se vrtili oko dvoznamenkastih brojeva na tim tablama. Pred kraj, zadnji 200m, je bilo čak 14% ali kako je cesta bila prazna vozio sam cik-cak da si olakšam. Ovaj uspon nas je pošteno načeo, 3 km za 240 m visine, ali nekako smo se pribrali na magistrali pa smo čak i lijepi tempo ulovili, od 25-30 km/h. Nakon toga je uslijedio krasan spust do Plomina i dalje smo krenuli za Labin. Tu nas je dočekao dug, blagi i deprimirajući uspon. Stalno je bilo 3-4% a cesta ravna kao po špagi tako da čovjek može vidjeti da je uspon beskonačan. Ona vatra na sicu je sada postala gotovo neizdrživa i razmišljanje o njoj me samo demotiviralo, ali frend je skužio da sam potonuo pa je izletio pred mene kako bi ubrzali tempo i krenuli dalje. Stali smo na benzinskoj u Labinu, popili izotonike i smazali preostale čokoladice. Čekao nas je spust do Raše pa još jedan grdi uspon na Barban. Kombinacija okrijepe i spusta su me resetirali i osim žarenja dupeta ponovno sam bio onaj stari. Inače, već je bilo 20h i spustio se mrak pa smo morali voziti sa svjetlima. Od planiranog dolaska do Žminja u 21h ništa.


Tu smo se isplakali prije uspona, da nam suze ne idu u oči dok vrtimo pedale



Spust u Rašu je bio kao skok u frižider, hladni zrak se nakupio u dolini, a mrak, uska dolina i nepoznat teren su mi dali filing da vozim po tunelu. Na svu sreću promet se smirio pa smo mogli u miru doći do zadnjeg uspona. Njega sam odradio bez problema, iako me frend plašio da je brutalan. Ne znam što se dogodilo, možda neki oblik labuđeg pijeva, ali gotovo da sam morao voziti pod ručnom da ga ne ostavim previše iza sebe. I tako smo se u 5 km popeli novih 220 m i došli do Barbana. Ona mizerija koja je mene dotukla pred Labinom je sada prešla na frenda i vidjelo se na njemu da mu je dosta svega. Na svu sreću, do Žminja je ostalo jako malo, tj. do cilja smo imali 10km. Nekako smo ih po mraku odvozili, nesvjesni gdje je uspon, gdje je spust. Samo pusta cesta, mala sela s po 2-3 kuće i šume između njih. U 21:40 nakon 118 km bili smo na cilju.

Statistike, ako koga interesiraju





Iznenadio sam samog sebe, 300 km u dva dana i 4000+ visinske na natovarenom bajku. Bit će nešto od mene :D

Offline Acheron

  • Važna Osoba
  • AstroVeličanstvo
  • *****
  • Postova: 14753
  • Lokacija: Novo Čiče
  • Spol: Muški
  • SkyWatcher 300/1500 GoTo
    • Zvjezdopisi
Odg: Bicikl
« Odgovori #944 u: 19.04.2017. u 23:05:35 sati »
Dan treći i četvrti proveli smo u autu vozikajući se okolo po Istri. Ceste su super i bilo je puno biciklista, u oba dana danas sam nekoliko pelotona od 10tak biciklista i svako malo vukove samotnjake. Nije ni čudo što je tako jer su ceste dobre, reljef je interesantan a mreža cesta dopušta kreiranje ruta koja može zadovoljiti svačije potrebe. Tu posebno mislim na dio Istre prema sjeveru i oko Pazina. Jedino nisam primijetio neku ljubav Istrijana prema „fureštima na bičikletu“, jer ih ometaju u domaćim sportovima presijecanju zavoja, ulasku u škarice i slično. Nakon dva dana liječenja dupeta i nogu, nadoknađivanja kalorija i fotkanja za instagram, u ponedjeljak smo krenuli natrag kući. Kako se prognoza pokvarila, odlučili smo otpedalirati do Rijeke i do Zagreba se vratiti vlakom. Dobar izbor jer danas web kamere pokazuju snijeg u Ravnoj Gori.

Dan peti: Žminj – Rijeka

Odlučili smo uloviti vlak u 13:30, a kako nas je čekalo 90 km vožnje s dosta uspona nismo htjeli riskirati pa smo krenuli 10 do 6 na put. Jutro je bilo hladnooooooooo! Temperatura se kretala oko 1-2°C, dovoljno da se smrzne čovjek. Ipak, sreća u nesreći je što smo morali neke uspone odmah u startu pregaziti pa smo se zagrijali na radnu temperaturu.

Noge su u početku bile trome ali su brzo ulovile tempo, dupenca su nas i dalje žuljala, ali ono žarenje s Cresa se nije javljalo. Kako bi razbili monotoniju krenuli smo od Žminja na Pićan i Potpićan pa preko njih do Plomina. Ujutro je još bio mrak, Mjesec je bio na zapadu u zadnjoj četvrti a na istoku je sjajila Venera. Sunce je bilo skriveno iza zida oblaka u smjeru Učke. Nekako smo odradili uspone koji su se izmjenjivali s kratkim spustevima. Teren je bio sličan Vukomeričkim, a izmjena šuma i livada je samo pojačavala taj dojam. Na kraju smo došli pred Pićan i krenuli u spust. Ono što mi je super na ovom putovanju je što je natovareni bajk izvanredno stabilan pri spustu. Dodatna tromost ulijeva povjerenje. Kada smo se spustili do Potpićana pojavilo se i sunce te nas je ugrijalo na 5-6°C. Tu smo počeli osjećati i slabu buricu.





Uskoro je uslijedio uspončić ali ništa strašno, taman da nam podigne tjelesnu temperaturu kako bi lakše podnijeli vanjske temperature. Imao sam na sebi samo baselayer, kratke bibove i biciklističku jaknu te duge čarape i hlače za hodanje. Na rubu podnošljivog. Nakon 33 km smo došli do Vozilića i vidjeli tablu „Rijeka 51 km“. Nekako smo si u glavi zapisali kako nas čeka 100 km pa smo se iznenadili viđenim. Kako god, bili smo već na usponu iznad Plomina za koji smo se bojali da će biti strašan. Na kraju je ispao mačji kašalj, a tu lakoću penjanja smo pripisali tome što smo očvrsnuli proteklih dana. Na mahove nas je samo znala ošamariti bura pa smo se bojali kako će biti problema s njom, ali kada smo došli do vidikovca i hotela Flanona, tako je ona iz čeonog postala bočni vjetar. U hotelu smo stali na 15min i okrijepili se kavicom te guštali u fantastičnom pogledu.



Dalje je ruta bila po magistrali, imali smo tempo od ugodnih 25 km/h. Mjesta uz obalu su prekrasna i posebice me se dojmila Mošćenička Draga. S jedne strane more i sela, a s druge strane gole padine Učke. Sjajan kontrast. Malo gore, malo dolje, uz sve više temperature i slabiju buru došli smo do Opatije. Tu smo se s magistrale prebacili na cestu kroz Volovskog i za 20tak minuta smo bili u Rijeci na kolodvoru. Po putu smo se mimoišli s dosta biciklista, pola na cestovnjacima a pola na 29erima i mtb-ima. Došli smo na kolodvor oko 11h, iako smo očekivali dolazak oko 12:30. Meni je na kraju povratak do Rijeke bio antiklimaktičan, iako je frend rekao da je njemu baš takva vožnja za chillanje odličan završetak naše avanture. Na kraju smo kupili karte, otišli do Korza a višak vremena smo ubili uz ručak u nekom azijskom restaću. U 13:25 smo bili na vlaku za Zagreb. Oko 18:35 smo bili u Zagrebu i nakon toga sam odvozio još revijalnih 20km do svog malog sela.


Kada sam vidio ovu tablu odmah sam se sjetio albuma Živog Blata - Konac konca

Na kraju smo imali prekrasnu rutu, vrijeme i doživljaj. U 5 dana na putu i 3 dana vožnje pregazili smo 415 km uz gotovo 5000 m visinske razlike. Nismo imali nikakve tehničke probleme, bicikli su nas slušali i jedini bed je smrvljena kamera. A ja se sada bacam planirati neku novu rutu i istraživati koji sic je najbolji za mene :D
Najbolje od svega je što sam sada pomaknuo svoje granice i to otvara mnoge nove mogućnosti za duže rute i pothvate.
I jedno veliko hvala Todoru koji me inspirirao prije par godina da malo jače zapnem za biciklizam i naučio me penjati brda.  :204: :204: :204:


Offline fritz75

  • AstroKomet
  • *******
  • Postova: 900
  • Lokacija: Velika Gorica
  • Spol: Muški
Odg: Bicikl
« Odgovori #945 u: 20.04.2017. u 00:02:12 sati »
Bravo, svaka vam čast!  [71* Ja sam 2009. odvozio potpuno identičnu rutu od Velike Gorice do Krka, ali ipak sam je razdijelio na dva dana umjesto da je odvozim odjednom kao vas dvojica. Čitajući tvoj opis ponovno sam "proživio" svaki uspon, svaku ljepotu Gorskog kotara, spust prema moru i sve ostalo... :). Ova vaša kilometraža od gotovo 200 km u jednom danu je impresivna! Meni je rekord 182 km (na trekkingu, vidim da ste vi na speckama). E da, sjetio sam se kako sam i ja tada (usred ljeta) mislio da sam bezveze ponio trenerku dugih rukava, ali kad sam se prošao Zlobin i počeo se spuštati preko Hreljina prema moru, bogme su mi dobro došli dugi rukavi, smrz'o sam se ko p... pingvin... :).

 :112:

Offline Acheron

  • Važna Osoba
  • AstroVeličanstvo
  • *****
  • Postova: 14753
  • Lokacija: Novo Čiče
  • Spol: Muški
  • SkyWatcher 300/1500 GoTo
    • Zvjezdopisi
Odg: Bicikl
« Odgovori #946 u: 20.04.2017. u 00:15:47 sati »
Mi smo isto bili na trekkingu :)
U biti ja na trekkingu, frend na 29eru, ali obojica smo imali 700x35 gume

Offline Danijel

  • CEO of research space operations at the Observatory Apollo
  • Administrator
  • AstroVeličanstvo
  • *
  • Postova: 21568
  • Lokacija: Virovitica
  • Spol: Muški
    • Zvjezdarnica
Odg: Bicikl
« Odgovori #947 u: 20.04.2017. u 00:23:11 sati »
Dečki, moje najdublje poštovanje za ovaj vaš pothvat! Obojici! :209: [47* [15* [54*

| Teleskopi: SkyWatcher MAK 127 / 1500 i Celestron 11 SCT 280 / 2800 |
| Fotoaparati: EOS 450D i 650D | Astrokamera: Astrolumina QHY 5-II-c |
| Montaža: NEQ-6 PRO GoTo SkyScan | Dvogledi: Panorama 8 x 56 i TS 20 x 90 |
| Lokacija: φ = 45°49'11" N,  λ = 17°21'26" E,  h = 135 m. |
| SVIJET FOTONA | ZVJEZDARNICA APOLLO |

Offline fritz75

  • AstroKomet
  • *******
  • Postova: 900
  • Lokacija: Velika Gorica
  • Spol: Muški
Odg: Bicikl
« Odgovori #948 u: 20.04.2017. u 00:24:07 sati »
Mi smo isto bili na trekkingu :)
U biti ja na trekkingu, frend na 29eru, ali obojica smo imali 700x35 gume

Ajjj, da - sad vidim... :). Gledao sam još i neke tvoje opise s prethodnih stranica ove teme (uspon na Veliki Alan od prošle godine), a tamo si koristio čistog cestovnjaka pa mi se pomiješalo malo... :)

Offline galileo

  • AstroOdisej
  • **
  • Postova: 2537
  • Lokacija: Virovitica
  • Spol: Muški
Odg: Bicikl
« Odgovori #949 u: 20.04.2017. u 00:28:03 sati »
 [71* [71* :215: :215: :sesir: :sesir:
Ivica Skokić: SUNČANI SATOVI U HRVATSKOJ
http://www.celestialscenes.com/sundials/index.php?location=Home