U nedostatku astronomskih događaja a bogme i vremena koje izgleda kao da sunce ne stanuje ovdje, Acheron i ja smo krenuli na odvažnu vožnju Samoborskim gorjem. Očekivao sam uspone i brda, ali ono što nas je dočekalo uhvatilo me potpuno nespremnim. Brojke ne izgledaju impresivno, 53 km i ukupno 1000m uspona. Ali kakvih uspona! Satralo nas je totalno. Sljeme je mala beba prema ovome...
Acheron je ubrao domaće jabuke kojima smo se sladili usput, ali je bilo toliko vlažno i hladno da smo dvaput šmugnuli u lokalne barove na tople čajeve. Acheron (plavi) ponekad izražava složene emocije poput "što mi je ovo trebalo" a na donjoj lijevoj slici vidite što se događa kada stanete na kratak odmor na 15% usponu i onda polako bolno krenete dalje


Najveća uzbrdica, prema Acheronovim naknadnim istraživanjima iznosila je 26% i bila je dugačka nekih 100m, lijepo se vidi Acheronov finish prema kameri u zadnjim centrimetrima uspona. Kvadricepsi su gorjeli satima poslije

Zato smo bili nagrađeni lijepim pogledima, barem koliko je oblak u kojem smo obitavali dozvoljavao...

Brojke nisu impresivne, ali smo odlučili to proglasiti todorovom povratničkom vožnjom pa smo se koncentrirali na kvalitetu a ne kvantitetu

Sljedeći vikend nadamo se da će biti izvještaja s promatranja a ne bicikliranja u magli i kiši...