Danas sam otišao na vožnju nakon posla po brdima tu kod mene. Bio sam u selu Strezojevo, kraj kojeg sam prolazio u par navrata ali nikada nisam bio u njemu jer je u dolini a to bi kasnije zahtjevalo penjanje natrag na brdo. Danas sam baš ciljano išao tamo da vidim kaj ima.
U selu se žiivi kao prije 20 godina, onako kako se sjećam Novog Čiča prije nego kaj sam u školu krenuo. Psi ili laju ili spavaju na sred ceste (pa morate paziti da ih ne zgazite), mačke vas gledaju s livade, osjeti se miris štala i bandere su drvene. Kako je selo u dolini okruženo nekih 50tak metara višim brdima ne vide se poznata obilježja za nas tu južno od Save, Medvednica i Samoborsko gorje. Sve što se vidi su ta brda obrasla šumom. Cijela dolina zato izgleda kao da je 200km od Zagreba, a ne 40km.
Što se tiče naroda u selu, iznenadio ih je biciklist, ili ih rijetko posjećuju ili nisu navikli na njih u sred tjedna, a možda je tome kriva moja poznata narančasta majca. Djeca iz nižih razreda osnovne voze skutere, srednjoškolci traktore a stariji golfove bez tablica. Daleko od očiju policije i daleko od zakona.
Evo i jedne fotke.
Strezojevo by
Vedran Vrhovac, on Flickr
Ova godina je za sada uspješna što se tiče bicikliranja, natukao sam do danas 950km a prošle godine u ovo vrijeme imao sam 480. Dobar dio sam odvozio po brdima a za to je kriv Todor. Ravnica mi je zbog njega postala dosadna.
I da, došao sam s posla i sjeo odmah na bicikl, bez da sam ručao. To se kasnije odrazilo u vidu krize koja me ulovila zadnjih 20 minuta, hladan znoj i drhtavica. Ni energetske pločice me nisu uspjele spasiti.
PS: S jednog mjesta se vidi i Petrova gora. Samo za ovu fotku ruksak sam si opteretio s 1.2kg teleobjektivetine. Moram jednom otići u sumrak kako bih bljeskanje Sunca na rosfraj pločama ulovio.
Petrova gora by
Vedran Vrhovac, on Flickr
Vidimo se na novom AstroForumu! 
