Tema: Kineski rover (Chang´e-3 misija)

[Todor]

Krateri mi izgledaju kao ispupčenja. Moram uložiti jak mentalni napor kako bih vidio udubine.
Dešava li se to i vama? U čemu je uzrok?

Što kažu forumski stručnjaci za psihologiju, entomologiju, relativnost i kuhanje? 

Pošto sam prozvan, rekao bih da je to problematika na koju bi gospodin Sigmund Freud mogao najbolje odgovoriti...  Ja na primjer vidim samo rupe... 

[dag]

 

[Beorn]

 

[Mario]

Ove slike mjesečeve površine vrlo često vidim invertirano. Krateri mi izgledaju kao ispupčenja. Moram uložiti jak mentalni napor kako bih vidio udubine.

A kako je u stvarnom životu? Moj stric ne može raspoznati udubinu od izbočine. Treba nositi naočale, al njemu to ne smeta pa ih ne nosi.

[davor]

A kako je u stvarnom životu? Moj stric ne može raspoznati udubinu od izbočine. Treba nositi naočale, al njemu to ne smeta pa ih ne nosi.

U realnom svijetu nemam niti najmanje takvih problema.

[Acheron]

I mene na nekim fotografijama to muči, ovisi iz kojeg kuta upada svjetlost

[davor]

Sad se sjetih, nakon dagovog komentara, koji je na pravom putu, da sam negdje davno pročitao objašnjenje, ali nemam izvornika.

U realnom svijetu znamo od kuda svjetlost dolazi, te možemo odrediti radi li se o izbočini ili udubini. (Zanemarimo sada još i paralaksu oka). Na fotkama je  smjer izvora svjetla neodređen,  može na primjer biti s lijeve strane i imamo izbočine ili s desne strane, pa imamo udubine.  Mi znamo da Mjesec ima kratere pa se tako i mentalno pripremimo. Inače bi svi imali problema.

Kako obično na Zemlji svjetlost dolazi odozgo imamo naviku da i na fotki tako procjenjujemo. I to koristi.  Ako vidim izbočine i fotku okrenem za 180 stupnjeva brzo se invertiraju u udubine.

Zanimljivo.

[dag]

Pa ti naopako drzis fotku! 

[davor]

Ne, Bojan u Australiji je drži naopako. 

[Human]

Ne razumijem o čemu pričate, pa to i jesu sve ispupčenja na toj fotki. ;)